Povodom obilježavanja pada Berlinskog zida, gost Dnevnika u 18 bio je profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Dejan Jović.
“Riječ je o vrlo značajnom, prijelomnom događaju. Ali ne radi se o kraju povijesti, nultoj točki. Kad kažemo nulta točka, to bi značilo da je sve ono što je prije bilo nevažno, da povijest počinje od tog momenta. Tu se ne radi o takvom događaju, radi se o jednom simbolu kraja bipolarnog poretka u Europi. 30 godina nakon, vidimo da neka od obećanja koja su dana 1989. ili nisu ispunjena ili su potpuno napuštena.
VEZANA VIJEST
Na primjer, s jedne strane stvaramo unipolaran poredak pod Europskom unijom, ali se na rubovima Europe stvara bipolarizam ili multipolarizam, s mnogo snažnijim utjecajem Rusije, Kine i SAD-a, zemalja koje nisu baš prijateljski orijentirane prema Europi. Radi se također o, simbolički gledano, kraju jednog tipa staljinističkih ili poststaljinističkih društava. Taj se kraj isto nije dogodio iznenada, u 1989. godini, radi se o evolucijskih procesa, od kojih je prvi bio rušenje neostaljinizma, 1948. godina u Jugoslaviji, a potom protesti 50-ih godina u Njemačkoj i Mađarskoj, 60-ih godina u Čehoslovačkoj, 70-ih i 80-ih u Poljskoj – i onda evoluciju sistema u Mađarskoj.
Dakle, ništa se radikalno i revolucionarno novo nije dogodilo 1989. godine, ali su posljedice bile takve da je jedan tip sistema u Europi nestao, drugi nastao, ali taj drugi nije bez izazova. Trideset godina nakon 1989., može se primijetiti da je Kina, zemlja koja nije imala svoju 1989., zapravo vrlo uspješna i napreduje puno bolje nego, primjerice, Rusija.”
Jović: Svjedočimo stvaranju novog biloparizma”
“Iz tridesetogodišnje perspektive vidimo stvaranje novog biloparizma. Vidimo Kinu koja napreduje možda baš zbog toga što je odbila promjene kakve su nastale u istočnoj Europi i krenula svojim putem. Zapravo, iz ove perspektive, kad vidimo i krizu liberalizma u Europi, obnovu suverenizma i antiliberalizma, nacionalizma, postavlja se pitanje – nije li možda prerano reći da je liberalizam pobjednica 1989. godine. Samo bih upozorio da, iako je obećanje bilo, i naš premijer govori o tome, o ujedinjenoj Europi, mi još uvijek nemamo ujedinjenu Europu. Još uvijek imamo zapadni Balkan izvan Europske unije, postsovjetski prostor izvan Europske unije i Veliku Britaniju izvan Europske unije.
Druga stvar, vidimo obnovu antiliberalnih i, jednim dijelom, antidemokratskih trendova gotovo svuda. U deset zemalja Europske unije danas imamo granice, a između nekih zemalja Europske unije žicu. Pazite, 1989. godina simbolizira rušenje Berlinskog zida, a mi na granici sa Slovenijom imamo žicu.”
Zašto ‘zidovi’ i dalje postoje?
“Razlozi su što unatoč obećanju 1989. i optimizmu, nikad ne možete uništiti ideologije koje inzistiraju na zidovima – suverenizam i nacionalnizam. Globalizacija i liberalizam bili su suviše optimistični, rekli su – to je jedina priča, nema više alternative, došao je kraj povijesti. Ako smo porazili komunizam, porazili smo i nacionalizam. Ali ni jedna od ideologija, osim nacizma – rekao bih da je nacizam historijska iznimka – nije mrtva definitivno. One prijeđu u duboki zimski san, ali čim dođe do krize liberalizma, što zbog financijskih razloga, migrantske krize i nesposobnosti Europe da zaustavi rat u bivšoj Jugoslaviji, vi zapravo imate obnovu antiliberalnog nacionalističkog suverenizma, i veliko je pitanje kako će se stvar razvijati.
1989. je obećala jednu, jedinstvenu, ujedinjenu Europu. Sve što nije ujedinjena Europa, svi dijelovi Europe u kojima postoje ljudi koji žele ući u Europsku uniju i političke elite inzistiraju na tome, ali netko unutar Europske unije to priječi – po mom sudu je izdaja ideala 1989″, zaključio je Dejan Jović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
