Gost Ilije Jandrića u Pressingu bio je novinar, voditelj, pjesnik i skladatelj Mario Mihaljević.
Emisiju je počeo pjesmom o oprostu i isprici.
“Mislim da nam je to potrebno svima. Koliko god se ova država voli dičiti time da je katolička, zaboravlja ono što je tamo osnovno, a to je da se ne mrzi, da se voli i oprosti. Ljudi idu u crkvu i ponavljaju kao papagaji nešto, a ni u jednom trenu ne razmišljaju o čemu govore”, kazao je Mario Mihaljević.
Zašto osjećate da ste krivi?
“Svi smo krivi. Kada čovjek ima toliko godina, kada dođe do duhovnog sazrijevanja, ne vjerskog nego duhovnog… Imao sam potrebu i nekim se ljudima osobno ispričat i za stvari za koje nisam bio kriv”, kazao je.
Vaše duhovno sazrijevanje počelo je promjenom načina života. Što ste pronašli, kako je izgledala ta potraga?
“To je kao kada vas zvekne nešto. Rijetko sam pričao o tome. Valjda budalama kao što sam ja mora se dogoditi da vas nešto zvekne u glavu, da shvatite da ima nešto puno veće od vas. Rat je, ja u jednom trenu bježim, osjećam strah, neki ljudi oko mene su ubijeni. Išao sam u Istru pa u Tuheljske Toplice. Bio sam sasvim trijezan, nikakvi opijati nisu bili prisutni. To se valjda moralo desiti.
Osjećaj isprike ima veze sa duhovnom spoznajom. Dugo mi je trebalo da shvatim o čemu se radi, ali tražiti odgovore u duhovnosti je kao da tražite kako funkcionira internet. On funkcionira, meni daje odgovore, a što se tu događa – nije bitno. To znaju neki ljudi koji su to izmislili, bave se time, ja to ne moram znati. Ne moram ja znati kako duhovnost funkcionira”, kazao je Mihaljević.
Prilično ste kritični prema religiji, katoličkoj crkvi.
“Kritičan sam prema svakom grupiranju, svakoj grupi koja sluša svog vođu i smatra ga nepogrešivim i uvijek u pravu, a on vas uvijek odvede k vragu. Ne volim dogme. S mnogima sam u katoličkoj crkvi sam razgovarao i mnogi su mi u četiri oka rekli da sam u pravu, ali da to javno ne smiju priznati. Kada bih svoju duhovnost sveo na sedam riječi, ona bi zvučala ovako: Život je za uživanje vlastito i svačije. Nakon toga ne trebate više nikakve odgovore”, kazao je Mihaljević.
Što vas najviše smeta u Hrvatskoj? Prepjevali ste budnicu iz Domovinskog Rata Hrvatine. Đuka Čajić je to pjevao na Vaš tekst i glazbu.
“Ovo je dio izmijenjene verzije: Sad nas naši varaju, lažu i potkradaju, ne boje se batina, jer nema ni Hrvatina, sve što niže padamo to se manje nadamo, da se vrate godine, a s njima i Hrvatine, prazni su nam džepovi, a s njima i lopovi, drage maze tatine, gdje ste sad Hrvatine…”.
Jeste li zato nazvali domovinski rat imovinskim ratom?
“Nažalost da. Izvještavao sam sa skoro svih bojišta. Radilo se o tome da ljudi nakon što su se vratili s bojišta u tvornicama u kojima su radili nisu imali radna mjesta. Netko je to kupio, netko za kunu, netko za badava… Isto se događalo i u svim zemljama u okruženju.
Gdje smo mi glasali o privatizaciji? Jesmo mi glasali za kapitalizam? Glasali smo za samostalnu Hrvatsku.
Mislim da peopadamo svakim danom sve više. Ova glupost sa Schengenom – najedanput je veliki uspjeh ući u Schengen. S BiH imamo 1001 km granice. Kao što smo bili predziđe kršćanstva, sada moramo biti predziđe Europe. Hrvati su jedan vrlo pametan narod – uvijek se bore za drugoga”, kazao je Mihaljević.
Vlada je danas raspisala predsjedničke izbore, prvi krug je 22. prosinca. Kako gledate na te izbore, na kandidate?
“Mi biramo čovjeka, možda i ženu…”
Već imamo predsjednicu.
“Nisam primijetio.”
Poznato Vam je ime Kolinda Grabar- Kitarović?
“Ne. Moj samoiscjelitelj kaže – Zaboravi neke stvari, jer se onda opet moraš ispričavati. Zaboravim onda neke stvari. Mi biramo nekoga tko ima ovlasti kao kuharica u opatijskom hotelu Imperijal, otprilike takve ingerencije, da uđe u tuđu vilu. Vila Zagorje je napravljena za Tita. Smatram da su totalno nebitni ti izbori. Namjerno ne pamtim”, kazao je Mihaljević.
Kako komentirate novi kalendar državnih praznika i blagdana?
“30. svibnja nije bilo ništa drugo nego pobjeda HDZ-a na prvim izborima. Kada je u pitanju Dan pada Vukovara -već imamo dan mrtvih. Ne znam tko slavi svoje poraze, tko slavi da su te tamo pobili? Bojan Glavašević je dobro rekao – kako da slavim dan smrti svoga oca. Jesu li ljudi o tome razmišljali?”, kazao je Mihaljević.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
