Naša reporterka Ana Mlinarić u Koloni sjećanja u Vukovaru razgovarala je sa zapovjednikom obrane Vukovara Brankom Borkovićem. Prisjetio je se kako je to izgledalo prije 28. godina tijekom obrane Vukovara.
“Kad smo stigli ovdje grad je već bio u poluokruženju, snage JNA su bile raspoređene i grad je bio relativno razoren. Nije se moglo ući cestom, nego smo kroz kukuruz stigli u grad. 14.9. su krenuli u opći napad i tako je išlo do kraja. Sve do 18.11”, kazao je Borković.
Borković je rekao kako je prvo bilo nužno utvrditi stvarno stanje situacije. “Zato što Ured za narodnu obranu praktički nije postojao jer su svi djelatnici bili na drugoj strani. Trebalo je utvrditi stanje snaga neprijatelja”, pojašnjava.
“Nakon toga sam pristupio postupnom vojnom organiziranju jedinica. U prvoj fazi bilo je manje od 600 ljudi. U to vrijeme je u Hrvatskoj krenula jedna žestoka akcija borbi za vojarne i borbi za oružje. Izvršili smo djelomičnu mobilizaciju koju smo do tada mogli. Nastavili smo se boriti sve vrijeme do kraja”, rekao je Borković.
Ističe kako je najveći problem bila skrb o civilnom stanovništvu. “Od vode, hrane, umiranja, hranjenja, liječenja i sve on potrebe koje čovjek danas ne vidi. Ovdje su se i rađala djeca. Problem je bio ukopa poginulih jer nismo mogli do groblja, a bio je veliki broj poginulih”, kazao je.
“Najžešće bitke vodile su se na Sajmištu. S tim što su isto tako bile na početnom dijelu u Borovu naselju”, objasnio je Borković.
Osvrnuo se na činjenicu da pomoć iz Zagreba nije stizala te kazao kako tu “kao Damoklov mač visi famozna Manolićeva komisija koja sama po sebi govori sve. Ona je još uijek na snazi i ja čekam da se ona makne. Ja ne mogu reći da pomoć nije dolazila zato što netko nije htio slati, već smo mi bili u totalnom okruženju”, rekao je Borković.
Posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković poručio je i kako se po pitanju nestalih u Domovinskom ratu može napraviti puno više, te da njega nitko ništa na tu temu nije pitao već 28 godina.
“Moglo se i može, 28 godina mene nitko ništa nije pitao osim ‘Manolićeve komisije'”, rekao je Borković o problemu nestalih u Domovinskom ratu tijekom vukovarske komemoracije.
Komentirao je i Vladinu odluku o 18. 11. kao prazniku.
“Ja sam tražio i ranije da to bude neradni dan. Zbog problema koji imaju roditelji s djecom i ljudima koji žele doći, a ne mogu doći. Dugo vremena nam je trebalo da i taj dan bude spomendan. Na neki način ja to gledamo kao na kapu svega”, pojasnio je Borković.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.