Mirando Mrsić, predsjednik Demokrata i bivši ministar rada i mirovinskog sustava, gostovao je u Novom danu i komentirao štrajk u školama te pregovore između sindikata i Vlade.
Imate iskustva kao ministar u pregovorima sa sindikatima, kakav je rezultat ovih pozicija Vlade i sindikata?
VEZANE VIJESTI
Tada 2015. štrajk se pokrenuo u vrijeme kad smo mi bili tehnička vlada, sjeli smo za stol sa sindikatima i rekli da možemo pokrenuti pregovore, ali ne možemo ništa obećati. Sindikati su shvatili da nema smisla štrajkati, a ne možete pregovarati s drugom stranom. Ovaj štrajk posljedica je nerazumijevanja socijalnog dijaloga. Vlada umjesto da je sjela sa sindikatima i dogovorila rješenje, sindikati su postali taoci velikog odaziva nastavnika, koji žele izraziti nezadovoljstvo položajem u društvu. Sad smo ušančeni s jedne i druge strane, a obje moraju imati odgovornost što dalje, ne može ovo beskonačno trajati, nešto se mora dogovoriti. Sindikati ponavljaju mantru 6,11 posto, a ne vidimo plan b, što bi ih zadovoljilo, a Vlada ne pokušava doznati od sindikata što bi bilo prihvatljivo. Imamo dva ovna na jednom brvnu, a nijedan ne popušta, a najviše pate roditelji, građani, djeca.
Zašto je Vlada na zahtjev od 6,11 posto koeficijenta odgovorila sa 6,12 posto osnovice za sve? Je li to bila pogrešna procjena da će time zaustaviti štrajk?
To je bila potpuno pogrešna procjena, ali izvire iz Plenkovićeva upravljanja vladom i bahatog stava – ja sam taj koji vama nešto daje. Tako da je ta ponuda u tim razmišljanjima Vlade bila da će dati svima i time ugasiti požar. To nije riješilo ništa, još se više zaoštrilo. Tu veliku krivicu ima i ministrica Divjak, jer je to mogla riješiti u kolektivnim pregovorima, mogla je riješiti koeficijente tada kad je pregovarala, a zašto nije, to je treba pitati.
Kad govorimo o zahtjevima sindikata, problem neujednačavanja koeficijenata je ogroman, zašto ga dosadašnje vlade nisu uspjele riješiti?
To je vrući krumpir, jer se u tim koeficijentima desilo svega i svačega. Koeficijenti su autonomna ovlast vlade, pojedini ministri su davali koeficijente ovako i onako, ne gledajući težinu poslova i to je vrući krumpir koji smo mi 2014. počeli rješavati, U ovoj šumi koeficijenata jednaku plaću za jednaki rad očito ne možemo riješiti.
Je li realno u 6 mjeseci, koje je Vlada dala sebi kao obećanje, ako se ne promijeni i ne nađe sustav koeficijenata da će povećati koeficijente za 2 posto, je li realno u 6 mjeseci ispraviti te koeficijente i ujednačiti ih?
U 6 mjeseci sasvim sigurno ne, idu izbori i ne vjerujem da će se Vlada usuditi u to krenuti. Nemoguće je u tako kratkom roku, tu se prelamaju različiti izazovi. Ovo podizanje plaće od 6,12 posto moglo se iskoristiti za to da se izjednače.
Što znači uključivanje ministra financija u pregovore državnih i javnih službi?
Ovi pregovori su oko osnovice, hoće li biti 2+2+2 ili 3+3, tu je uloga samog ministra da ograniči apetite sindikata, da proračun ne može to podnijeti i mislim da će taj razgovor oko osnovice završiti dogovorom i kompromisom, kao i dosad. Najlakše će se dogovoriti s državnim službenicima i namještenicima, a s druge strane opet ostaje štrajk.
Je li Vlada podcijenila snagu sindikata u obrazovanju? Dosad nismo vidjeli ovakvu snažnu organizaciju štrajka, mogu li sindikati izdržati taj pritisak ili Vlada očekuje da će se pod pritiskom javnosti štrajk urušiti?
Vlada je krenula s pritiskom da neće platiti, sindikati mogu izdržati 2 ili 3 dana, ali sedam dana teško će financijski izdržati. Sindikate je iznenadila magnituda odgovora ljudi, koji su rekli da žele da im položaj u društvu bude bolji i sad su čelnici sindikata iznenađeni i ne znaju što će sada. Niti Mihalinec ni gospođa Šprem ne govore o tome koje su još mogućnosti da oni zajedno s Vladom dogovore da ovo prestane, ovo mora prestati, ne možemo vječno biti u štrajku, to izaziva i revolt kod ljudi.
Ono što je predložila Vlada nisu koeficijenti, ima li ovaj sadašnji štrajk dovoljno mogućnosti i snage da privuče druge? Što očekujete od najavljenog velikog prosvjeda u ponedjeljak?
Ljudi su nezadovoljni, nezadovoljni su svojim stanjem u društvu i opasnost postoji da se ne desi generalni štrajk u Hrvatskoj, vidimo da roditelji daju podršku i ovaj skup u ponedjeljak na Trgu bana Jelačića će pokazati kolika je to snaga i to će biti veliko upozorenje Vladi da to riješi i može se desiti da prvi put u Hrvatskoj imamo generalni štrajk.
Hoće li to biti još jedna agonija u odnosima HDZ-a i HNS-a?
Ovisi o dogovorima Vrdoljaka i Plenkovića. Ako HNS inzistira da je reforma školstva njihov projekt i da su zbog toga ostali u Vladi, moraju imati ministricu u tom resoru iz njihove kvode. Ministrica je na neki način digla ruke od svega, prvo se ponašala kao ministrica, pa kao sindikalistica pa digla ruke od svega i rekla da u tome neće ostati i na neki način podnijela ostavku iako je nije službeno dala. Na potezu su HDZ i HNS, koji će sjesti i dogovoriti se, jer nijednima nije u interesu da se ne dogovore.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
