Zbog čega je i na temelju kojih poslovnih podloga dodijeljena koncesija za upravljanje autocestom Zagreb-Macelj (AZM) kao i Istarskim ipsilonom, nije poznato. Naime, resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a ni društva koja upravljaju AZM-om i Istarskim ipsilonom ne posjeduju dokumentaciju na temelju koje su dodijeljene koncesije.
Utvrdila je to Državna revizija koja je provela reviziju učinkovitosti provedbe ugovora o koncesiji za financiranje, građenje te gospodarsko korištenje i održavanje autoceste Zagreb-Macelj kao i reviziju učinkovitosti provedbe ugovora o koncesiji za financiranje, izgradnju, održavanje i upravljanje Jadranskom autocestom (Istarski ipsilon), piše Faktograf.
Unatoč nevjerojatnom podatku da država ne posjeduje dokumentaciju na temelju koje je dodijelila dvije koncesije, pa niti ne postoje bilješke s razgovora koji su vođeni na političkoj razini, Državna revizija uz preporuke za poboljšanja, dala je prolaznu ocjenu učinkovitosti provedbe dvaju ugovora.
Pritom je upozorila resorno ministarstvo da bi poslovnu dokumentaciju o dodjeli koncesije autoceste ili drugog javnog dobra u vlasništvu države trebalo “čuvati trajno ili do njenog isteka, s obzirom na to da se koncesije mogu dodijeliti na razdoblje dulje od razdoblja koja su propisima utvrđena za čuvanje poslovne dokumentacije te da je provedbu ugovora i ostvarenje postavljenih ciljeva potrebno pratiti”.
Resorno ministarstvo očitovalo se na nacrt izvješća o obavljenoj reviziji te u slučaju Istarskog ipsilona daje objašnjenje da nije sudjelovalo u postupcima koji su prethodili zaključenju Ugovora o koncesiji jer su to “provodila druga državna tijela u skladu sa svojim tadašnjim nadležnostima, kao što je između ostalog, u završnoj fazi postupak provodila Direkcija za javne investicije koja je za potrebe Vlade Republike Hrvatske izradila pripremnu dokumentaciju za zaključivanje ugovora o koncesiji”.
S druge strane, revizija provedbe koncesijskog ugovora za AZM pokazala je da za dodjelu autoceste u koncesiju nije provedeno javno prikupljanje ponuda ili javni natječaj. Nadalje, ministarstvo i koncesionar “nemaju veliki dio dokumentacije u vezi sa zaključivanjem i provedbom Ugovora, a zbog proteka vremena ne može se potvrditi da dokumentacija nije uredno arhivirana i čuvana ili da nije ni sastavljena”.
Ugovorne odredbe su značajno i ubrzo nakon zaključivanja Ugovora mijenjane, a kako se izmjene odnose na vrijednost projekta, model financiranja i plaćanje naknade za koncesiju, revizija navodi kako je pripremi projekta trebalo pridati više pozornosti. Pritom ističe i kako nije izrađena analiza cijene radova, troškova izgradnje po kilometru i usporedba s troškovima izgradnje sličnih dionica.
U oba slučaja Državna revizija daje preporuke kako bi se ispravile uočene manjkavosti, a hoće li do toga doći pokazat će buduće provjere provedbe danih preporuka. Možda se do tada pronađe i dokumentacija na osnovu koje su koncesije dodijeljene. Ta bi dokumentacija, prema mišljenju revizije, “između ostalog, trebala sadržavati rizike projekta, podjelu rizika, način financiranja projekta, obveze Republike Hrvatske, financijske učinke na državni proračun i druge učinke poput ekoloških i gospodarskih”, piše Faktograf.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
