Osobe s invaliditetom ne mogu preći čak 30 posto nekih ulica bez pomoći drugih osoba, pokazala je detaljna analiza četiri zagrebačke četvrti i dala jasan pokazatelj društvene diskriminacije tih osoba.
U središnjim zagrebačkim četvrtima Gornji grad, Medveščak, Donji grad i Trnje osobe u motornim invalidskim kolicima ne mogu samostalno prijeći čak 22 posto ukupne duljine pločnika i 16 posto pješačkih prijelaza, otkrilo je istraživanje objavljeno u novom broju časopisa Hrvatski geografski glasnik.
Za svladavanje 19 posto duljine pločnika i devet posto pješačkih prijelaza osobama s invaliditetom koje se služe motornim kolicima potrebna je pomoć više od jedne osobe, navodi se.
Od ukupno istraženih 656 pješačkih prijelaza desetinu ih nije moguće svladati samostalno ili je moguće uz pomoć samo jedne osobe, dok je 16 posto pješačkih prijelaza, odnosno 105 njih, teško savladivo, kaže se u istraživanju koje su proveli geografkinje i geografi PMF-a iz Zagreb Laura Šakaja, Ksenija Bašić, Ružica Vuk, Zoran Stiperski i Andrijana Horvat.
Unatoč invaliditetu moraju preći dvostruko dulji put
Oni su detaljno istražili i napravili karte pločnika ukupne površine 4,31 četvorna kilometara i utvrdili da su najčešće prepreke uski, zakrčeni i neravni pločnici, visoki, oštećeni i strmi rubnjaci, te stube i stubišta.
Stariji dijelovi Zagreba, Donji grad i Gornji grad prilagođeniji su kretanju osoba s invaliditetom, dok znatno manji stupanj prohodnosti imaju dijelovi Zagreba južno od pruge. U Martinovki, naime, 26 posto pločnika korisnici u invalidskim kolicima ne mogu proći samostalno, a južno od Vukovarske ulice za kretanje im je potrebna pomoć čak na 30 posto ukupne duljine pločnika.
Ponekad studenti s invaliditetom moraju prijeći dvostruko dulji put od njihovih kolega koje nemaju sličnih teškoća, utvrđeno je na terenu.
Inače, osobe s invaliditetom bile su uključene u terensko istraživanje tijekom kojega je procjenjivana prohodnost uličnih dionica, što stručnjaci zovu participativnim pristupom istraživanju. Nasuprot njemu je “preskriptivni pristup” koji se temelji na procjeni pristupačnosti eksperata.
Istraživanje je obuhvatilo samo dio Zagreba i predstavlja djelomičan uvid u problem, pa bi ga trebalo nastaviti. Na osnovi njega izrađene su karte pristupačnosti te na mrežu postavljena interaktivna GIS karta.
Ravnopravan pristup svih pojedinaca sadržajima i infrastrukturi urbanih i ruralnih naselja, njihovu izgrađenom okolišu, prijevozu i komunikacijama te drugim uslugama izrazit je pokazatelj inkluzivnosti društva. Stupanj pristupačnosti naselja bitno određuje mobilnost njegovih stanovnika, odnosno mjeru slobode njihova kretanja, a nejednakost u stupnju mobilnosti predstavlja izraz, pa i mehanizme reprodukcije društvene nejednakosti, kaže se.
Raste svijest javnosti
Problem pristupačnosti osoba s invaliditetom u Zagrebu je konstantan, poteškoće postoje i značajne su, postupno se ublažavaju iako sporije od poželjnog, smatra asistent na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu Dominik Sikirić.
Svijest javnosti raste o tome, organiziraju se kampanje poput Tjedna mobilnosti, kojima su cilj prilagodbe u prometnoj i arhitektonskoj infrastrukturi.
Poteškoće u samostalnom kretanju osoba da samostalno pređu neko raskrižje ili pješački prijelaz te dođu do škole, fakulteta, kazališta, dućana ili igrališta, nažalost često nisu u tolikoj mjeri rezultat smanjenih funkcionalnih sposobnosti osoba koliko neprilagođene okoline, kazao je on.
Ta ograničenja i ovisnost o pomoći drugih osoba negativno utječe na samopoštovanje osoba s invaliditetom te često stvaraju ekonomsku ovisnost ako osoba zbog toga ne može samostalno raditi.
Sikirić je kazao da istraživanja poput ovoga pokazuju kritične točke na kojima moramo djelovati, te zaključio: “Ona potvrđuju stvarno stanje u dijelu Grada Zagrebu, a kako je izvan Zagreba možemo samo nagađati”.
