Bivša ministrica vanjskih poslova i saborska zastupnica GLAS-a, Vesna Pusić, gostovala je u N1 studiju uživo i komentirala hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije, kao i kakve poruke slučaj trostrukog ubojstva u Splitu šalje o hrvatskom pravosuđu.
Što točno Hrvatska može napraviti da izvuče nešto za sebe u ovom predsjedanju?
VEZANE VIJESTI
Uvijek izvući nešto za sebe znači izvući nešto za instituciju kojom predsjedate, a to je u ovom slučaju Europska unija. Hrvatski prioriteti su općeniti, neka vrsta uobičajenog posla, međutim, život nosi druge prioritete, a ovo je nešto što je Hrvatska definirala kao prioritete. Ono što je život zadao je sedmogodišnji proračun Europske unije, pa brexit koji nismo očekivali da će nas zateći, pitanje proširenja koje nam se na neki način zadalo, a to smatram da je zapravo prednost za nas, potencijalna prednost, ako smo u stanju to riješiti i neka od ovih tema koje su specifična, pitanje egzodusa, demografije, problemi s izbjeglicama kojih su milijuni u Turskoj i pitanje činjenice da će se manje novca morati rasporediti na jednaki ili čak i povećani broj potreba. To ponovno pogađa države koje se zovu prijateljice kohezije, to su države koje više dobivaju iz europskih sredstava, nego što uplaćuju, da bi uhvatile korak s nekim prosjekom europskog razvoja.
Kako u Hrvatskoj funkcioniraju pravosuđe i policija? Vidimo slučaj trostrukoga ubojstva u Splitu, nakon kojega su se stvorile grupe potpore osumnjičenome.
To je jako povezano s ovim što se Europske unije tiče, naš prvi i jedini uspjeh u započinjanju racionalne reforme pravosuđa bio je vezan upravo za naše pristupanje Europskoj uniji i dogodio se u vrijeme pregovora. Ako pogledate primjedbe koje je Macron imao kad je zaustavio dodjelu datuma o početku pregovora, upravo su išli u tom pravcu, rekao je da se treba koncentrirati na pravosuđe i dok se ne nađe način kako riješiti taj problem, cijela stvar o proširenju nema smisla.
Mi možemo biti ilustracija što se pravosuđa tiče. Ja bih rekla da je hrvatska najbolje funkcionirala 2012., 2013. i 2014., kad smo ulazili i neposredno nakon ulaska u Uniju. Nažalost, kasnijim izmjenama, koje gotovo da su bile neprimjetne za javnost, narušen je odnos između objektivnih i subjektivnih kriterija u selekciji i napredovanju sudaca i pravosuđe je danas odsklizalo natraške i puno je lošije nego što je bilo u trenutku kad smo ulazili u Europsku uniju. Ja sam se nadala da će ići nabolje, ali nije. Ovakva podrška jednom osvetniku nije zato što su ljudi glupi, nego dokaz da institucije ne funkcioniraju.
Zašto onda pravosuđe nije više tema predizbornih kampanja?
Mislim da je to što se dogodilo u Splitu vrh ledenog brijega i treba vrlo ozbiljno razumjeti i još ozbiljnije uzeti u obzir činjenicu koliko takav čin ima potpore među građanima, jer to je najočitija slika pravosuđa u Hrvatskoj. Mislim da to nije izborna tema jer se tu uvijek forsiraju Drugi svjetski rat, Domovinski rat i teme koje nemaju nikakve veze s budućnosšću. Nešto što je emotivno jako nabijeno će uvijek prekriti nešto što je racionalno. Pravosuđe zahtijeva racionalan proistup, ali ovdje se zastupa kao visoko emotivna tema na jednom strašnom događaju.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
