Hoćemo li 2035. živjeti u zelenoj utopiji ili crnoj distopiji?

Pixabay

Na Antarktici je proljeće, oluje su sve snažnije i učestalije, siječanj 2020. najtopliji je otkad je mjerenja. Slagali se s Gretom Thunberg ili ne, danas tvrditi da nam planet Zemlja ne šalje jasna upozorenja i da se klima ne mijenja bilo bi u najmanju ruku neozbiljno. Novi mandat Europske komisije bazira se na Europskom zelenom planu koji je postavio ambiociozne ciljeve. Zato smo stručnjake pitali, kako će nam život u Hrvatskoj izgledati 2035. godine ako se zamišljeni plan krene provoditi.

Direktor Regionalne energetske agencija Grada Zagreba, Karlovačke, Krapinsko–zagorske i Zagrebačke županije (REGEA) Julije Domac može za sebe reći da razumije pitanje energije i iznad okvira u kojima se o njoj većinom priča u Hrvatskoj gdje se rasprava vodi o tome hoćemo li ili nećemo otkupiti INA-u, a svaka Vlada donosi energetske strategije koje sljedeća promijeni, a nijedna ne provodi.

I dok se hrvatska politika i dalje “pali” na fosilna goriva, gradovi i regije diljem Europe udružile su se u Savez gradonačelnika za klimu i energiju, a upravo je Julije Domac suradnicima šefice Europske komisije Ursule von der Leyen, kao jedini koji nije gradonačelnik u upravnom odboru Saveza, nedavno predstavio njihove ideje vezane za zelenu tranziciju.

“Mi još malo više guramo Europsku komisiju da bez zadrške ide na to, da europska legislative bude pragmatična, da se rješavaju pitanja kako investirati kako pojednostaviti, a da se ne gubi vrijeme na prazne političke priče i to je naša poruka”, kaže Domac u razgovoru za N1.

Odmah na početku razgovora rasčistio je ključnu stvar. Europski zeleni plan nije pitanje zaštite okoliša nego napretka gospodarstva. To je pokušaj Europske unije da riješi posljedice klimatskih promjena i u isto vrijeme razvija gospodarstvo i zadrži konkurentnost na globalnom planu.

A globalni plan je izazovan jer su u njemu glavni igrači Kina, SAD i Indija. Domac vidi da EU pokušava voditi tu glavnu ulogu globalno, ali predviđa da će je s vremenom izgubiti jer zakon velikih brojeva ne ide Uniji u prilog.

“Najviše se u istraživanje i razvoj obnovljivih izvora energije ulaže u Kini i Europa to ne može više financijski pratiti. U Kini se proizvodi i najviše fotonapona, baterija. Onog časa kada se to počelo događati postalo je jasno da će se fosilni dio morati prilagoditi i već vidite da se naftne kompanije i velike automobilske kuće vrlo užurbano trude prilagoditi i transformirati. Tranzicija je zacrtana”, jasan je Domac.

Plan Komisije Ursule von der Leyen naišao je većinom na odobravanje. Finkinja Satu Haapanen, jedna je od prvih predstavnica stranke Zelenih u Europskom odboru regija, odobrava Europski zeleni plan.

“Mislim da je to divan dokument i da je Europa otišla daleko i napravila velike korake, ali nama Zelenima bi bilo draže da je plan još ambiciozniji, pogotovo po pitanju bržeg smanjenja emisija stakleničkih plinova. Ali vidimo da plan pokriva većinu područja. Sviđa mi se što prolazi kroz različite politike i on je jedna crvena nit koja oslikava dobar program. Moram ga proučiti pažljivo jer je velik dokument, ali i jasan po pitanju ciljeva. Zadovoljna sam, ali mi Zeleni smo još ambiciozniji i pratit ćemo kako će biti implementiran”, kaže Haapanen.

Život u Hrvatskoj 2035. – sami ćemo proizvoditi struju i tako štedjeti za mirovinu?

Zamislimo da je godina 2035., Ursula von der Leyen više nije predsjednica EK, nakon nje izmijenila su se tri predsjednika ili predsjednice, ali plan zacrtan prije 15 godina se provodi.

U takvom scenariju Domac predviđa da ćemo promijeniti način prijevoza, izmijeniti aute s motorima na unutarnje izgaranje, eliminirati grijanje kućanstava na plin, nećemo koristiti male individualne bojlere nego sustav toplinarstva ili dizalice topline.

“Svi ćemo biti proizvođači i potrošači električne energije proizvedene iz fotonapona, trgovat ćemo tom električnom energijom, tipa međusobno vi i bolnica, vi i škola, dakle tu će se otvoriti cijeli jedan set prilika u kojem će električna energija biti dominantan element koji će biti sto posto zelen.

Možemo očekivati i čišći zrak dok bi kvaliteta života nesporno trebala biti bolja, a i trebali bi barem malo obuzdati i smanjiti klimatske promjene koje će se sigurno desiti, samo je pitanje koliko jako i s kojim posljedicama”, predviđa Domac.

Pratite natječaje, u planu nova runda energetske obnove zgrada, a moguće i kuća!

Nastavlja da kada je riječ o pojedincima, kako će biti tendencija smanjenja konzumacije crvenog mesa jer je ugljični otisak govedine veći od ugljičnog otiska povrća.

“Od banalnog da gasimo svjetlo, razmišljamo koje proizvode kupujemo, razvrstavamo otpad. Razina odgovornosti pojedinca se diže i vidi se da su građani toga svjesni.

Druga razina djelovanja je da svjesni građani traže političke opcije koje imaju zelenu agendu koja se mora naći u cijelom političkom spektru neovisno je li lijevo, desno ili centar.”

Kandidati zelenih stranaka na posljednjim izborima za Europski parlament u svibnju prošle godine ostvarili su najbolji rezultat u povijesti i “razbili” duopol velikih grupacija Pučana i Socijalista.

Ono što bi moglo biti posebno zanimljivo građanima je i najava energetske obnove zgrada. “Tu imamo rezultata, bit će novih natječaja, najavljena je i energetska obnova kuća, za građane je velika prilika da budu sudionik na energetskom tržištu i proizvode energiju, to je u samom začetku, ali to je najbolja stvar koju bi Vlada mogla dati građanima, da budu proizvođači energije i ostvaruju prilog.

Nema boljeg mirovinskog fonda kojeg možete ljudima dati nego da radno aktivno stanovništvo uloži neke novce i ostvaruje prihod kroz 25 godina koliko je trajanje fotonaponske elektrane”, kaže Domac.

Građani bi, no želi li i može li država?

“Mi smo još daleko od toga da bi se mogli u europskim razmjerima hvaliti kada je riječ o obnovljim izvorima energije”, kaže Domac. “Na razini najviše politike mi smo odnedavno počeli slušati od premijera i ministra da treba brzo raditi, da je Green deal naše opredjeljenje, da su obnovljivi izbori dominantno područje ulaganja u energetici, dakle, ajde, tu smo na neki način na dobrom putu, makar deklaratorne izjave treba slijediti konkretna akcija”, kaže Domac i nastavlja nabrajati sve ono što se ozbiljno može ispriječiti realizaciji Europskog zelenog plana u Hrvatskoj.

“Kapacitet državne uprave nam je nedovoljan u svim područjima, to smo sami krivi jer mora ostaviti traga godine neselektivnog zapošljavanja, godine gomilanja nestručnog kadra, ne zapošljavanja po znanju i sposobnostima nego po vezama i linijama rođačkim, to je naša boljka, mi se s time trebamo suočiti i to treba riješiti.

Kada dignemo državni kapacitet moramo, počevši od kompanija poput HEP-a, Plinacroa, donijeti investicijske strategije da oni investiraju u to.

HEP bi sam trebao investirati, kompanija koja ima dvije milijarde kuna dobiti može investirati, a svjetonazorski bi se trebali u glavama presložiti, ali to top menadžmentu politika mora dati naputak da budu otvoren prema tome i da je u to u nacionalnom interesu i onda opet nema problema, ne bi smjelo biti, ali u praksi se problemi događaju, to je nažalost sada stanje takvo.

Za infrastrukturne zahvate, poput distributivne mreže treba uključiti europsko financiranje. Mi znamo za sada, EK nam je rekla da 30 posto kohezijskih sredstava mora ići na zelene tehnologije. I to je to što mi znamo i sada je na nama da kažemo: Ok, napravit ćemo križaljku da programiramo sami sebi kako ćemo te novce trošiti na našu vlastitu najbolju korist.

Problem prebacivanja sa stare industrije? Jedinu barijeru koju imamo je u glavama, mi smo otvorena mala ekonomija i nemamo nažalost neke ozbiljne proizvodnje pa je ta tranzicija kod nas tehnički i tehnološki vrlo jednostavna”, zaključuje plan u nekoliko točaka Domac.

Europski zeleni plan još jednom ukazao na nejednakosti u razvoju među zemljama članicama

Razvijenijim zemljama, u kojima odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada nije novi hit nego ustaljena praksa, prelazak na zelenu ekonomiju sigurno će ići puno brže, blaže i jednostavnije nego onim zemljama članicama koje i dalje primarno koriste primjerice ugljen u svojoj industriji.

Poljska se tako odbila obvezati na postizanje karbonske neutralnosti do 2050. godine. Gradonačelnici gradova Višegradske skupineupravo Europski zeleni plan vide kao priliku za zaobići nacionalne vlade koje, kažu, ne posvećuju dovoljno pozornosti brizi za okoliš.

Europska komisija predložila je i osnivanje Mehanizma za pravednu tranziciju u kojem bi se sa 7,5 milijardi eura pokušalo pokrenuti investicije koje bi generirale vrijednost od 30 do 50 milijardi eura i to u regijama koje bi bile najviše pogođene zelenom tranzicijom.

Zastupnica Zelenih u Europskom odboru regija Satu Haapanen smatra da je plan izvediv ako se svi potrude.

“Neovisno tko si i gdje si moraš se pokrenuti kao individualac ili nacija i potreban je trud svih nas i svake zemlje članice. Mala sela primjerice, ako žele smanjiti emisije stakleničkih plinova u kratkom vremenu mogu to učiniti” kaže Happanen

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel ponovno je u srijedu izabran za jednog od potpredsjednika Europskog odbora regija. Ujedno je bio i izvjestitelj o Europskom zelenom planu na plenarnoj sjednici.

“Hrvatska jako dobro stoji po emisijama štetnih plinova, ne zbog promišljene politike nego zbog činjenice da smo iz potpuno drugih razloga zatvorili sve naše rudnike ugljena i da se on relativno malo koristi.

No to je veliki izazov, pogotovo za zemlje koje veliki dio ekonomije baziraju na ugljenu, tu je prije svega Poljska, razgovarao sam s kolegama iz Španjolske koji nisu sretni s takvim rješenjima”, kaže Obersnel i pojašnjava da uz predviđenih 7,5 milijardi eura u Mehanizmu za pravednu tranziciju postoje još dvije sastavnice – povoljna kreditna sredstva za poduzetnike, te izgradnja nove infrastrukture bazirane na obnovljivim izvorima energije kroz ulaganja u javni sektor.

#related-news_0

“Mislim da smo svi svjesni da je neophodno nešto učiniti ako ne želimo ugroziti cijeli planet. To nije niti lako ni jednostavno, niti će se dogoditi brzo. To je dugoročan process koji će se odvijati kroz narednih dvadeset, trideset, a možda i duže godina.

Ali s nečim treba početi. Mislim da je ovo dobar start koji treba podržati. On će u nekim segmentima biti bolan kao i svaka reforma koju treba provesti, ali mislim da to vrijedi u kontekstu osiguranja budućnosti Europe i svijeta”, kaže Obersnel.

Još jedna prilika za Hrvatsku. Hoćemo li je iskoristiti?

Direktor REGEA-e Julije Domac smatra da Hrvatskoj zelena tranzicija ne bi trebala biti teška ako pametno odigramo. Osim rješavanja već poznatih boljki neučinkovitog državnog aparata, drugih zapreka, smatra, nema.

“Mi moramo promišljeno i pametnom specijalizacijom odlučiti čime ćemo se baviti, nećemo sigurno proizvoditi sve nekakve moguće tehnologije nego se treba usko specijalizirati. Svi spominju Rimca kao neki dobar primjer, eto takvih nekih primjera može biti još.

Novaca ima i u bankama i na tržištu uz male do nikakve kamate. Ne stoji teza da mi nemamo novaca i da je to nešto za bogate. Ovu temu nijedna politika neće i ne želi ignorirati. Najbolji projekti se događaju na razini regija i gradova i ne bi Europa danas bila globalni lider ili u poziciji da to želi biti da se ti projekti zadnjih desetljeća nisu događali”, mišljenja je Domac.

Što ako ništa ne učinimo?

Europskoj komisiji jako je stalo da plan krene u provedbu, a to naglašava i Satu Happanen. “Prvo je potrebna jaka volja, a onda EU može ponuditi pomoć i potporu u području zelenih investicija jer svi znamo da ako ništa ne poduzmemo, to će nas još više stajati u budućnosti”, upozorava.

Podaci koje je iznijela Europska komisija su zabrinjavajući. EK tako navodi da već danas 400.000 ljudi godišnje prerano umre zbog onečišćenja zraka, a 90.000 zbog toplinskih valova.

#related-news_0

Predviđaju da će ako prosječna temperatura na planetu poraste pet stupnjeva to rezultirati sa 660.000 dodatnih zahtjeva za azil godišnje, a pod prijetnjom izumiranja naći će se 16 posto životinjskih i biljnih vrsta. Jug Europe ostat će bez 40 posto raspoloživih zaliha vode.

Ako bi temperatura na planetu porasla za tri stupnja predviđaju se godišnji gubici za gospodarstvo od 190 milijardi eura, a cijene hrane mogle bi porasti i do 20 posto.

Samo zbog poplava iz svojih domova diljem svijeta moglo bi bježati 50 milijuna ljudi godišnje dok bi troškovi smrtnosti povezane s vrućinom mogli iznositi 40 milijardi eura godišnje.