Psihologinja Mirjana Krizmanić, koja ove dane provodi u svom stanu u Zagrebu, u telefonskom je razgovoru za N1 rekla da građane treba pohvaliti jer, koliko vidi, ponašaju se disciplinirano, a pohvaliti treba i Stožer jer su u ovoj svima neugodnoj situaciji isplivali tako sabrani ljudi.
Mirjana Krizmanić ove dane provodi kao i većina građana – kod kuće. U telefonskom razgovoru za N1 rekla je da ima sreću što obitelj brine za sve što joj treba pa sama nema potrebe izlagati se riziku od zaraze.
VEZANE VIJESTI
Slušajući i čitajući reakcije građana na pandemiju koronavirusa, a onda i potres, rekla je da joj se čini da su ljudi svjesni stresa koji ih je pogodio, a potres je po njenom mišljenju pogoršao stvar. Međutim, iz svega proizlazi i jedna pozitivna posljedica – zajedništva i solidarnosti.
Egzistencijalni strah
“Odmah treba reći da je potres pogoršao stvar. Sve je prestrašio, ljudi se osjećaju bespomoćno. Većina ljudi doživljava kombinaciju straha i bespomoćnosti. Naravno da se svi boje, ali koliko vidim i čujem, više se boje za one druge, za ljude koje vole. Sama sebe sam ulovila kako mislim da je ovo toliko opasno da bih mogla izgubiti sve ljude koje volim, a to mi se čini puno gore od bilo čega”, rekla je.
Budući da nemaju svi obitelj pri ruci, mnogi moraju izaći i obaviti kupovinu barem, a tad se, naravno, boje. Boje se ne samo za sebe, već i za bližnje, posebno roditelji za djecu:
“Prevladava strah za sebe, egzistencijalni strah rekla bih – hoćemo li mi svi to preživjeti.”
Solidarnost
Krizmanić smatra da se ljudi ponašaju sjajno i da ih je važno pohvaliti neovisno o tome što su u strahu:
“Ponašaju se disciplinirano, ima jako malo zloćudnih koji se uvijek pojave i straše ljude. Njih bi trebalo ušutkati. Mene su i nepoznati ljudi nazvali trebam li nešto. Ljubazni su, hoće si pomoći i što me najviše oduševljava i mislim da sve treba pohvaliti – ne čine sami dodatnu paniku, a to je sad bitno – ostati sabrani, humani, skloni pomoći…”
Solidarnost, pomaganje, činjenica da svatko pomaže koliko može, pojačava osjećaj zajedništva, ističe Krizmanić, i dodaje da koliko god je to grozno, ako se držimo disciplinirano, svih preporuka i uzajamno pomažemo, iz cijele te zbilja teške i zastrašujuće situacije izaći ćemo kao bolji ljudi i bolja zajednica, gdje se na pomoć neće gledati kao na znak slabosti.
#related-news_0
“U ovoj teškoj situaciji mi je toplo oko srca zbog toga, djeca će rasti u boljoj okolini ako to vide. Promijenit će se i odnos prema starijima. Treba kod sebe svladati paniku, ne upadati u paničan strah, već se ohrabriti – činim sve što mogu, i pomagati drugima koliko ide. Male usluge sad poboljšavaju društvo za kasnije jer se pojavljuju humane reakcije. Mislim da će to biti prirodna psihološka posljedica ovog straha u kojem se ljudi boje za svoje bližnj”, objasnila je Mirjana Krizmanić.
Sjajan Stožer
Građanima savjetuje da oni koji mogu, ostanu kod kuće i poslušaju savjet stručnjaka. Najviše pak zamjera osobama koje dižu paniku i šire lažne vijesti jer time, kaže, drugim riječima poručuju da je sve uzalud i plaše već preplašene ljude.
Komentirajući Nacionalni stožer rekla je da je oduševljena njihovim radom:
#related-news_0
“Duboko sam impresionirana ovim našim stručnim stožerom i duboko sam im zahvalna. Sjajni su, stručni, ne ističu sebe, ne traže orden, rade dušom i tijelom za zajedničko dobro. To nije samo tako da odjednom u nevolji isplivaju tako sabrani ljudi, oni uopće ne koriste zamjenicu ‘ja’. Trebali bismo biti ponosni kakve stručne i tople ljude imamo. To pomaže u ovoj situaciji.”
Odnos prema djeci
Naravno, uvijek ima ljudi kojima je potrebna psihološka pomoć zbog čega su Stožer i lokalne jedinice otvorili niz telefonskih linija na koje se ljudi mogu javiti. Krizmanić kaže da je trenutak za zvati onda kad čovjek počne osjećati da ga hvata panika, da ubrzano diše i gubi kontrolu. Tome može pomoći i razgovor s prijateljima ili obitelji jer si površnim razgovorom odvraćamo pažnju. Također, pažnju od straha može odvratiti i posao u kući. Ističe i da roditelji pred djecom ne bi trebali puno skrivati, premda i sama kaže da se možda ne bi svi psiholozi složili s njom.
“I pred djecom se može reći, možda se ne bi svi s tim složili, ali djeca sve vide i osjete, u redu je reći ‘i ja se bojim’ jer to je priroda. Poanta je da se uzajamno hrabrimo, a ne da se strašimo. Nema smisla jadikovati jer to ničemu ne korsti. Treba gledati što možemo zajedno raditi, nasmijati se, zaposliti se… Djecom se treba aktivno baviti i treba im objasniti – to je priroda, a tu se svatko bori za opstanak. Osim toga, možda nas priroda želi stepsti sa sebe jer ne postupamo lijepo s njom”, rekla je Krizmanić i za kraj poručila:
“U redu je reći: Bojim se, ali činim što mogu. Iz toga će djeca izvući pouku, a nadam se i odrasli u smislu zajedništva i solidarnosti.”
Tijek događaja iz minute u minutu pratimo OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
