Prvi put od izbijanja epidemije koronavirusa i potresa u Zagrebu ekskluzivno za Dnevnik N1 televizije govori predsjednik države Zoran Milanović.
Slažete li se s premijerom da će ova kriza imati puno dalekosežnije posljedice?
Ovisi o tome koliko će trajati. Ako bi prestalo za mjesec dana onda ne, odnosno za hrvatski turizam kao prevažnu granu hrvatskog gospodarstva da jer smo već preduboko zašli u godinu i ljudi koji su možda planirali doći ovdje i ostaviti novac poremećen im je raspored, nisu radili morat će više raditi, tko zna hoće li imati godišnje odmore, s time nažalost se moramo pomiriti.
Imamo već neke pokazatelje o dubini problema s kojima se suočavamo.
Bit će za sve ti problemi veliki. I za Njemačku. BMW ne proizvodi već mjesec dana, o njima i lancu opskrbe ne ovisi ne jedna ekonomija u srednjoj Europi, Slovačka, Češka, Poljska, Mađarska. To što se pokazalo blagodati sada se pokazalo kao novčić s dvije strane, kao i naš turizam. Govorilo se ako izbije kriza što ćemo s turizmom, ali razmišljati o krizi u Europi ništa nije ukazivalo na to. Dogodilo se nešto što je jednako pogodilo i nas i Acapulco.
Ali neće se svi jednako izvlačiti iz krize. Hrvatska ima traumu iz krize 2008.
Razlozi su drugi i naša snaga i imunitet su bili drugačiji. Ja sam 2012. kao premijer naslijedio groznu fiskalnu i proračunsku situaciju, svi su bili u manje više sličnim problemima. Sada je drukčije. Da, ove godine ćemo imati veliki gospodarski pad, da narast će i nezaposlenost, pitanje je koliko. Mi kažemo da čuvamo radna mjesta, ne, ne postoje radna mjesta, to je terminološki užas kad se čuje. Postoje radnici i postoje poslovi. Postoji zaposlenost. Radna mjesta su fikcija, to je kao u socijalizmu 50-ih godina. Postoje radnici i ove mjere koje se provode su zapravo zaštitne mjere, to nije stimulans, to je stavljanje štita, da neko vrijeme ,a nadamo se kratko, zaštitimo one koji bez te zaštite ne mogu.
To su zaštitne mjere i nisi zakašnjele. Ne možete od Vlade očekivati istog trenutka da kaže i stavi na stol sve nakon što je dala prvu ponudu i logično je da to bude neka razina legitimnog cjenkanja. Uslijedili su prosvjedi, savjeti, prijedlozi i na kraju su manje više svi zadovoljni.
Vlada je to napravila na svojevrsni pritisak?
Pa naravno. Ja ovdje nisam ničiji odvjetnik. Ja sam to rekao kada su izašli s prvim mjerama da je to rad u progresu, koji traje. I ovo što su sada odlučili pitanje je koliko dugo to može trajati i gdje su nam granice i našeg i svačijeg kapaciteta. Ovo drži vodu za nekoliko mjeseci.
Gdje su tu građani? Mislite li da je izostala pomoć najugroženijim skupinama u društvu?
Naprimjer?
Moratorij na kredite recimo?
Da, apsolutno. To su građani, to nisu najugroženiji građani, to su skoro svi građani. Bankama je otpuštena rezerva odlukom HNB-a koja je Hrvatska narodna banka, možemo mi misliti koliko je to neovisna ustanova, koliko je izvan politike, jest izvan dnevne politike, koliko odgovara Frankfurtu, a ne Hrvatskom saboru – dvojbeno, ali je na kraju to Hrvatska narodna banka koju je osnovala Hrvatska i radi u našem interesu. Sada je kriza i što su napravili? Ono što su trebali. Otpustili su rezerve – 6,5 milijardi kuna koje su inače banke morale čuvati kao zlatnu škrabicu ako bude loše. Što sada rade s tim novcem? Posuđuju ga državi. Kako? Uz kamatu? Koliku? To čekam da čujem. Ako je preko jedan posto to je profiterstvo jer trenutno nitko ne može dobiti toliki povrat na svoj novac osim velikih pharmi i veledrogerija kojima je država dužna pa onda država plaća sulude kamate. Ne samo da o tome treba voditi računa tko koliko zarađuje i na čiju grbaču nego i što ćemo s kreditima, da li se plaća kamata. Banke će iz ovoga opet izaći masnog vrata.
Cijeli intervju čitajte OVDJE.
