Dok se pandemija novog koronavirusa širi diljem euroatlantskog prostora, NATO je postao jedan od ključnih aktera u ovoj krizi. Kroz svoje različite mehanizme, na čelu s EADRCC-om, Europskim koordinacijskim centrom za odgovor na katastrofe, Savez je facilitirao pristup zdravstvenoj opremi svojim prekograničnim transportnim pravcima i odgovorio na pozive zemalja diljem svijeta.

Među ostalim, pomogao je dopremi respiratora i maski dvjema najpogođenijim europskim državama – Italiji i Španjolskoj. O ulozi NATO-a u pandemiji, globalnom strateškom pristupu krizama u budućnosti, u ekskluzivnom razgovoru s vanjskopolitičkom urednicom Ivanom Dragičević, za N1 govori Mircea Geoana, zamjenik glavnog tajnika NATO-a.

Na početku razgovora Geoana je izrazio suosjećanje sa svim stradalima u potresu u Zagrebu. Zaželio je i sreću ostatku hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, koje se, kaže, odvija u ovako teškim vremenima.

Gospodine Geoana, kada govorimo o NATO-u, svi su obično fokusirani na konvencionalni pristup obrani i odvraćanju, no ne govori se puno o njegovoj ulozi u civilnim krizama, poput ove pandemije. U ovom trenutku vidimo kako su mnogi NATO-ovi mehanizmi uključeni u svrhu međunarodne pomoći. Koje su akcije do sada poduzete?

U svojih 71 godinu postojanja, NATO se uvijek pokazivao kao agilna i prilagodljiva organizacija. U posljednjih nekoliko godina proglasili smo npr. cyber prostor operativnom domenom NATO-a, kao i svemir prošlog prosinca kada su se lideri zemalja članica sastali u Londonu. U naše razmišljanje uključujemo i utjecaj novih tehnologija. Ova dramatična pandemija koja utječe na sve nas u svijetu, pa tako i ovdje u Europi, još je jedna dimenzija koju se treba uključiti u naš rad. Prva stvar koju sada trebamo napraviti jest da budemo dobri prijatelji i saveznici, da pokažemo solidarnost, ne samo riječima, nego djelima.

U pravu ste kada kažete da su neki mehanizmi koji su na NATO-ovom raspolaganju već iskorišteni poput Europskog koordinacijskog centra za odgovor na katastrofe ili Strateških zrakoplovnih kapaciteta koje su neke zemlje članice iskoristile za cargo transport medicinske opreme bilo iz azijsko-pacifičke regije bilo iz nekih drugih krajeva.

Kako se sada pripremamo za sastanak ministara obrane zemalja članica, vidjet ćemo što će još vrhovni zapovjednik naših snaga u Europi, general Tod D. Walters prezentirati kao nove ideje kako bi ih ministri usvojili. Čak iako nismo organizacija s prve crte ove krize, jer postoje druge koje imaju eksplicitniju misiju i sposobnosti, NATO je iskoračio u ovaj zadatak.

Glavni tajnik NATO-a pokrenuo je takozvani „proces refleksije“ o budućnosti NATO-a i prije ove krize. Sigurnosna pitanja poput globalnog zdravlja, klimatskih promjena pa do hibridnih prijetnji čini se u budućnosti će biti hitnija od konvencionalnih, obzirom da vidimo koliko velik učinak mogu imati na zdravlje, opskrbu hranom, slobodu kretanja i druge bazične potrebe ljudske sigurnosti. Radite li na dugoročnim procjenama otpornosti, posljedica i strategija vezanih za širu geostratešku sliku u ovom smislu?

U pravu ste, već gledamo koje lekcije iz ovoga možemo naučiti i na dugoročne implikacije ove pandemije. Nema sumnje da će biti geopolitičkih, geoekonomskih, ali također i društvenih posljedica. Moramo osigurati da nas ova kriza učini jačima. NATO je tijekom godina razvio važne kapacitete koje se bave otpornošću, takozvanim pristupom cijele vlade (WGA), a sada se približavamo pristupu cijelog društva.

Drugo ključno pitanje na kojem radimo godinama jest kontinuitet vlasti u doba krize. Dakle, kada govorimo o potrebi da telekomunikacije ili temeljne javne usluge budu očuvane u teškim trenucima. Već smo počeli raditi na proširenju naših zahtjeva za otpornost unutar država članica Saveza vezano za ovaj tip pitanja. Ljudska sigurnost postaje središnji dio našeg pristupa. Također glavni tajnik Stoltenberg pokrenuo je i akciju da se široko sagledaju naučene lekcije. Naravno, naša budnost je sada vrlo, vrlo visoka kako bismo osigurali da zdravstvena kriza, od strane nekih zlonamjernih aktera, ne bude pretvorena u sigurnosnu krizu. Zato je važno da naša spremnost, misije, operacije i kapacitete čak i u ovim teškim okolnostima, budu nedirnuti. Na to obraćamo veliku pozornost.

Sjevernoatlantski savez također osjeća učinke koronavirusa. S jedne strane virus se proširio na nekim mjestima i među vojnicima, primjerice hrvatskim u misiji u Litvi, s druge strane najveća NATO vježba na europskom teritoriju u četvrt stoljeća, DEFENDER EUROPE 20, otkazana je zbog krize. Koliko je za sam Savez pandemija veliki izazov u tom smislu?

Prva stvar koju moramo napraviti jest osigurati da naše osoblje, sve naše žene i muškarci u uniformama budu zaštićeni. Također, čuvamo našu razinu kontinuiteta zbog obima posla koji obavljamo. Bit će također puno toga što ćemo iz ovoga naučiti vezano i za vježbe na terenu. No želim uvjeriti preko milijardu građana koji žive, rade i sada pate u trideset nacija koje čine naš Savez, da smo operativni u svakom trenutku. Moramo osigurati da u budućnosti nijedan takav veliki prekid ne utječe na naš posao.

Puno je zabrinutosti s jedne strane oko pitanja građanskih sloboda, vladavine prava i demokracije zbog izvanrednog stanja. S druge strane, ovakvo vrijeme plodno je za širenje dezinformacija i panike. Vidjeli smo na društvenim mrežama dosta teorija zavjere upravo oko otkazane vojne vježbe. Europska komisija je pak objavila kako je detektirala dezinformacijske aktivnosti stranih aktera. Koliko pozornosti na to obraćate?

Dezinformacije i lažne vijesti sada su jedna od vrlo važnih briga. Vidimo međunarodne igrače koji koriste lažne vijesti, teorije zavjere i svakakve dezinformacijske instrumente da u stvari erodiraju povjerenje naših građana u demokratske sustave, naš višeslojni euroatlantski sustav jedinstva i stoga moramo uzvratiti.

Koji su to akteri konkretno?

Vidimo ih u otvorenom prostoru. Ponekad Rusija koristi to, vidite i Kinu koja pokušava promovirati svoju meku moć. Na koncu, moramo osigurati da očuvamo ono što je najvrjednija stvar koju zajednički imamo, a to je naša sloboda, naša demokracija, naš sustav provjera i kontrole vlasti. Ako su, prema ustavima svake države, vlade iz valjanih razloga u ovom trenutku, obvezne poduzeti izvanredne mjere, one moraju biti vremenski ograničene, ograničene u djelokrugu i jednom kada se situacija vrati u normalno stanje, moramo osigurati da ponovno uspostavimo puni spektar naših sloboda.

Postoje nacije koje pokušavaju iskoristiti ovu tešku situaciju govoreći da je autoritarna struktura vlasti bolja od demokratske. S tim se suštinski ne slažem i takvo što svi moramo odbaciti. Najbolja stvar za naše građane jest osigurati da informacije dobivaju iz provjerenih i kredibilnih, profesionalnih izvora, poput N1 u Hrvatskoj. Kada do nečega dođete na društvenim mrežama, razmišljajte o tome da prioritet dajete izvorima koji iza sebe imaju profesionalne novinare koji u ovim trenucima utrostručuju svoje napore da kritički analiziraju takve stvari.

Puno je stvari koje se mogu raditi u teškim trenucima igrajući na emocije i stoga moramo shvatiti da je važno da se informiramo, ali iz kredibilnih izvora. NATO na tjednoj bazi objavljuje seriju podataka, kako bi informacije bile dostupne i točno prezentirane. Također po tom pitanju surađujemo s Europskom unijom i imamo stalnu razmjenu informacija i iz otvorenih izvora i specijaliziranih izvora među saveznicima kako bismo osigurali da dezinformacije, lažne vijesti i nove forme, nazovimo ga, hibridnog ratovanja ne štete ne samo našoj otpornosti, nego i našim demokratskim sustavima, te povjerenju našeg javnog mnijenja o demokraciji kao formi organizacije društva.

Prije pandemije, svijet je bio suočen s mnogim krizama. Za najveću NATO misiju to je bio Afganistan. U Dohi je potpisan mirovni sporazum između afganistanske vlade i Talibana. Savez je objavio da će do ljeta biti povučeno 12 tisuća vojnika, no kako će se idući koraci temeljiti na ispunjenim uvjetima. Afganistan je i dalje nesiguran, ISIS-ovo djelovanje prisutno je na terenu. Pred kakvim odlukama stojite?

Ministri vanjskih poslova država članica prije koji dan razmatrali su detaljno situaciju u Afganistanu i Iraku. Odlučili smo više investirati i u naša partnerstva s državama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. U tome su osnova potrebe pojedinih država, a ne neki unificirani pristup. Neke zemlje trebaju potporu u obrazovanju i trenintgu, druge u organizaciji vježbi i operacija, treće u suzbijanju terorizma i kibernetičkih prijetnji. No, što se tiče najveće NATO misije, one u Afganistanu, prvo moramo miru dati šansu. To je teško. Postoji puno manjka povjerenja, razgovori unutar Afganistana, dakle vlade i Talibana su još komplicirani. No mislim da je za nas najbolji način da miru damo šansu, da budemo ondje i damo priliku tom pristupu uvjetovanja koji je spomenuo i glavni tajnik i naši američki saveznici i svi saveznici koji su ondje već dugi niz godina.

Moramo osigurati da imamo kredibilnu nazočnost odvraćanja ondje, kao preduvjet da međuafganistanski dijalog krene dalje. Ne možemo biti u situaciji da napustimo ono što smo zajedno postigli krvlju i žrtvom, po pitanju ljudskih prava, prava žena i djevojčica i početku nastanka srednje klase koja raste pogotovo u velikim gradovima diljem Afganistana. To je nešto u čemu ne samo NATO ima obvezu, nego cijela međunarodna zajednica. Koordiniramo se s Europskom unijom, Ujedinjenim narodima, Svjetskom bankom i ostalim međunarodnim podupirateljima NATO-ove misije, ali i s međunarodnim donatorima, jer moramo ostati na liniji kada se budemo pomicali sa sigurnosti na pitanja rekonstrukcije i razvoja.

To je također tako i za interese regionalnih igrača. I za Rusiju i za Kinu, jer stabilni Afganistan koji neće ponovno postati utočište terorizma, nije samo u interesu NATO-a, nego i drugih međunarodnih igrača. Vidimo također puno konstruktivniji pristup kada je riječ o regionalnim i globalnim implikacijama. Afganistan koji je miran, otvoren za trgovinu, povezan s globalnom zajednicom dobra je stvar za građane Afganistana i za mir i sigurnost ne samo Azije nego na globalnoj razini. Ostat ćemo ondje dok god postoji potreba da radimo naš posao i očuvamo prednost koja je postignuta velikim žrtvama protekla dva desetljeća u tako kompliciranoj zemlji.

Je li i pandemija novi izazov za situaciju u Afganistanu?

Na žalost, očito je da stanje države koje imaju manje razvijene medicinske usluge i kapacitete da se uhvate u koštac s eksponencijalnim rastom u ovakvim slučajevima izaziva veliku zabrinutost. I ne gledamo samo na Afganistan, nego na mnoge zemlje u Africi, na Bliskom istoku, na zemlje koje do sada, čini se, nisu do te mjere kao druge bile izložene koronavirusu. Moramo osigurati da u trenutku kada se takva situacija dogodi, možemo dati što veću potporu takvim državama, jer postoji rizik da bi neki akteri mogli iskoristiti ljudsku patnju i udar na javne usluge kako bi napravili neke ne tako lijepe stvari i pretvorili, kako sam spomenuo ranije, zdravstvenu krizu u sigurnosnu krizu.

To je nešto na što moramo iznimno paziti. Također vidimo i da Europska unija priprema paket pomoći tim državama i mislim da zajedno s cijelom međunarodnom donatorskom zajednicom moramo osigurati potporu onim zemljama koje imaju tešku unutarnju situaciju i mogu se raspasti od tereta s humanitarne strane također.

NATO-ove vježbe i misije na istočnim granicama, posebno Baltiku, često su iz Moskve gledani kao prijetnja. No, ruske aktivnosti i u ovo vrijeme se nastavljaju. U okupiranim ukrajinskim regijama na istoku Donjecku i Luhansku, vidimo kršenje primirja, no zbog epidemije, promatrači OESS-a imaju poteškoće s pristupom i nadzorom. Mislite li da pandemija može dovesti do promjena Putinove paradigme, obzirom na buduće izazove međunarodne suradnje koji se tiču svih?

NATO će uvijek biti obrambeni savez. Ništa što radimo u svojoj prirodi nije ofanzivno, nego defanzivno. Nije NATO okupirao Krim 2014. Nije NATO počeo sukob u Donbasu gdje je situacija i dalje vrlo kompleksna. Nismo mi ti koji koriste separatistička područja u Gruziji za druge stvari. Sve što radimo je naša prirodna adaptacija na odvraćanje ruskih agresivnih poteza. Mi ne koristimo Krim i Crno more kao odskočnu dasku za projiciranje moći na Bliski istok, Siriju.

Prema Rusiji, NATO ima pristup na dva kolosijeka, koji su dio temeljnog ugovora. Vijeće NATO-Rusija instrument je koji služi linijama komunikacije. Naši najviši vojni dužnosnici i iz NATO-a i iz Rusije razgovaraju jedni s drugima. Mi smo uvijek otvoreni za dijalog. Ali nismo u situaciji da se pravimo da ne vidimo jačanje vojnih kapaciteta na granicama NATO-a i ponekad maligne implikacije ruskih dezinformacija. Rekavši to, mogu se samo nadati da će iz ove pandemije biti lekcija za nas sve. Za nas na zapadu nadam se da će pandemija pokazati još više koliko trebamo jedni druge, koliko trebamo biti bliski kao dio istog demokratskog sustava.

Ako globalni igrači poput Rusije također shvate da bismo svi mogli biti u puno boljoj situaciji ako promijene svoje ponašanje i prestanu raditi stvari koje rade, onda bi i u našem interesu bilo da se ponovno angažiramo i krenemo u puno pozitivniji dijalog. Da ponovim, NATO nije radio ništa drugo nego se prilagođavao situaciji koju nije stvorio. Tog se uvijek moramo sjećati i trebamo biti oprezni. Mi smo obrambeni savez i ništa što radimo ne predstavlja nikakav sigurnosni rizik za Rusiju. Tu smo zbog obrane milijardu građana iz 30 država članica Saveza. To ćemo nastaviti raditi i nadamo se u boljim uvjetima i više suradnje nakon što pandemija uspori i vratimo se u normalu.

U vremenu karantene, NATO je u tišini dobio još jednu članicu, Sjevernu Makedoniju. Koliko je za Savez u ovom trenutku bitna nazočnost na Balkanu?

Sretni smo što je Sjeverna Makedonija postala nova članica. Imam prisne osjećaje prema građanima te zemlje, jer u mojoj davnoj inkarnaciji, 2001. vodio sam OESS dok je ondje bjesnio rat. Zajedno s tadašnjim glavnim tajnikom NATO-a Lordom Georgeom Robertsonom i visokim EU predstavnikom za sigurnost Javierom Solanom, radili smo kako bismo osigurali očuvanje Sjeverne Makedonije i vraćanje na put stabilnosti s ruba građanskog rata. Dakle, to je odlična stvar koja pomaže široj stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Ondje i dalje ima nezavršenog posla. Sretni smo jer vidimo također da je nakon poteškoća, pitanje pregovora o proširenju Unije za Sjevernu Makedoniju i Albaniju opet u tračnicama, a to se dogodilo i zbog rada hrvatskog predsjedanja EU.

Završio bih rekavši nešto što je samorazumljivo. Nakon 1999. kada je NATO postepeno počeo povećavati svoje članstvo, prvo s tri države, onda s novih sedam, pa na dalje, NATO je uvijek bio prvi koji je otvarao vrata tim državama, a onda je EU slijedila.

Dakle, postoji neka korelacija između sigurnosne i političke i ekonomske integracije u Europu. Nadamo se da će članstvo u NATO-u za naše prijatelje i sada saveznike u Sjevernoj Makedonije biti samo prvi korak na putu prema punoj integraciji u demokratsku Europu, kao što je bio slučaj za druge države regije. I NATO i EU su nužni partneri naše obitelji zapadnih demokracija i želimo im najbolje na njihovom putu prema europskim integracijama.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.