Uoči Zagrebačkog summita između država članica Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana, urednica vanjske politike Ivana Dragičević, ekskluzivno za N1, razgovarala je s Nikolom Dimitrovim minstrom vanjskih poslova Sjeverne Makedonije.
Gospodine Dimitrov, kako se osjećate uoči summita u Zagrebu? Ima li gorčine, obzirom na sve teške korake koje je Sjeverna Makedonija poduzela na EU putu, od najveće poput promjene imena? Vidjeli smo u nacrtu Deklaracije da se u njoj ne spominje ni riječ “proširenje”, ali se izrijekom ne spominje ni zeleno svjetlo Skoplju i Tirani za početak pregovora.
Mi toliko dugo čekamo da počnemo pregovore, da sam se ja prošle godine osjećao kao Bill Murray u filmu “Beskrajan dan”. Mora napraviti sve savršeno kako bi se probudio idućeg dana i kao da je na neki način zaglavljen u vremenu. I zato je ovaj uspjeh i zeleno svjetlo za početak pregovora koji smo dobili 26. ožujka od Europskog vijeća, ogroman posao, jer nam se to sve činilo predaleko.
Jako smo zahvalni Hrvatskoj, jer smo za njenog predsjedanja napokon uspjeli otvoriti ta vrata i napraviti taj korak. Kao drugo, imamo osjećaj da, ako gledamo pozitivno, koliko su veliki problemi i prepreke veći, toliko je na koncu uspjeh veći. Činjenica jest da bi bilo bolje za jugoistočnu Europu i za našu regiju kada bi se u Zagrebačkoj deklaraciji upotrijebila riječ “proširenje”.
Čak i riječ “kompletiranje” bila bi bolja, jer govorimo o proširenju, ali karta Europe uopće neće biti veća čak i kad sve zemlje WB6 uspiju postati punopravne države članice Unije. Zato više volim da kazem ‘dovršetak’ (completion). E sad, Deklaracija započinje frazom “europska perspektiva” koja je važna, kao što je i važna činjenica da su usred pandemije COVID-19, europski čelnici izdvojili nekoliko sati da bi pričali o našoj regiji.
VEZANE VIJESTI
Važno je i da je Europska komisija zadužna izraditi robustan plan razvoja ulaganja ili plan za ekonomski razvoj, kao i to da postoji predanost da sastanci na ovoj razini postanu redoviti. Ako na temelju summita u Zagrebu, jer da ne zaboravimo – od prvog zagrebačkog summita, pa onoga u Solunu 2003., prošlo je 15 godina bez summita do Sofije i onda opet do sada dvije godine. Dakle, ako se EU uspije složiti da se svake dvije godine susreće s liderima iz regije, to je važna stvar.
I vi ste bili u diplomatskoj ofanzivi od onog razočaravajućeg summita Europskog vijeća u listopadu prošle godine, pa do ovog datuma kada ste dobili zeleno svjetlo za početak pregovora u ožujku. Mislite li da će u lipnju Sjeverna Makedonija dobiti datum početka pregovora? Puno je skepske u državama članicama bilo do sada, kakva je vasa procjena?
Kroz našu politiku pokušavamo izgraditi atmosferu kojoj će biti teško ne reći ‘da’ našoj priči, makedonskoj europskoj priči. Očekujemo da će Komisija izraditi nacrt pregovaračkog okvira, pretpostavljam početkom lipnja, znači idućeg mjeseca. Mislim da se ono što radimo kod kuće vidi u dva važna izvještaja koja su izašla, jedan zaklade Bertelsmann i danas Freedom Housea “Nacije u tranziciji”. U oba izvještaja, Sjeverna Makedonija je jedna od rijetkih zemalja koja ostvaruje velik napredak. U smislu trenda. Imamo još puno posla, ali trend je obojen u zeleno, tj. vrlo pozitivno. Ako nastavimo kod kuće tako snažnu reformsku priču i mudru politiku prema našim susjedima i državama članicama, mislim da ćemo stvoriti šansu za uspjeh i započeti pregovore o pristupanju i imati prvu međuvladinu konferenciju tijekom njemačkog predsjedanja EU.
Vidjeli smo puno skepse i jasno je da politika proširenja u ovom trenutku nije toliko visoko na europskoj agenda, no mislite li da ova nova metodologija ima više smisla? Da budem banalna, je li taj pristup “novac za reforme” i mogući pristup država kandidata strukturnim fondovima bolji od onoga koji smo imali ranije?
Nova metodologija ima nekoliko naglasaka, možda i ne potpuno nove elemente. Uvedena je reverzibilnost – dakle, ako se neka država unazadi u bitnim pitanjima, dakle demokraciji, slobodi medija, vladavini prava, tada proces pridruživanja ide unazad. Ne bojimo se toga. Nismo se ovoliko dugo borili da počemo ovaj proces da bismo krenuli natrag. Koristit ćemo proces kao alat da ozbiljno zagrizemo i učinimo našu državu funkcionalnom, prosperitetnom europskom demokracijom. Mislim da postoji logika u povezivanju sredstava s reformama. Uvjeren sam da je kriza s pandemijom i u svijetu nakon pandemije pokazala da je nekako geopolitički očito da će i naša regija biti dio EU.
#related-news_0
Međutim, vrlo je važno naglasiti reforme. U tom smislu mislim da podjela problema u Europskoj uniji, u nekim njezinim državama članicama i problema zemalja koje teže članstvu u EU, da ta distinkicija nije dobra, nije suštinska. Nalazimo se u istom brodu i zajedno se moramo boriti za europska načela. I zato mislim da ima logike da se proreformske zemlje, koje se kreću naprijed, motiviraju dodatnim sredstvima i fondovima u područjima u kojima stvarno napreduju.
Treće što metodologija čini jest da su države članice više uključene i imaju veći utjecaj i u fazi priprema izvještaja o procjeni napretka. Budući da se kod skeptičnih država članica EU javilo djelomično nepovjerenje prema Europskoj komisiji. Sada ćemo imati izvješća u koja će same države članice biti uključene. I, završit ću s ovim, s novom metodologijom, postoji i to da se vrlo jasno kaže što se očekuje od zemalja kandidata, tj. kako bi proces pristupa u stvarnosti bio mnogo specifičniji, konkretniji, a manje birokratski. Da ne govorimo samo o otvaranju i zatvaranju poglavlja, već o stvarnom napretku.
Francuski predsjednik Macron rekao je kako neće biti proširenja dok Europa ne riješi svoje unutarnje probleme. U tom procesu vrlo će važna biti i Konferencija o budućnosti Europe. Konferencije su ranijih godina služile i kao proces za promjenu temeljnih ugovora Unije. Ovaj put imamo potpredsjednicu Komisije za tu konferenciju, proces bi tek trebao krenuti. Koliko je važno, obzirom na sve teme koje će obuhvatiti i da države Zapadnog Balkana budu sudionici Konferencije o budućnosti Europe?
Izuzetno je važno u mnogim aspektima: prvo, ako ova regija, kako danas kažu europski čelnici u Zagrebu – ima sigurnu europsku budućnost, vrlo je važno čuti naš glas u stvaranju te budućnosti. Mnogi su izazovi ili krize s kojima se Europska unija suočavala posljednjih godina, npr. migrantska kriza. Vidjeli smo koliko je geografija presudna jugoistočne Europe i u kontekstu balkanske rute od 2015. i 2016. godine. Stoga je vrlo logično ako se razgovara o tim izazovima, da u toj priči budu prisutne sve zemlje regije koja je geografski okružena državama članicama EU-a i koja geopolitički i strateški nema apsolutno drugu alternativu osim europske. Znamo da Zagreb to podržava i nastavit ćemo ponavljati da bi apsolutno sve zemlje naše regije trebale sudjelovati u Konferenciji o budućnosti Europe.
Vladavina prava i pitanje fundamenata demokracije vidimo propituje se danas i u državama članicama, imamo primjere Mađarske i Poljske recimo. Koliko s jedne strane ta situacija, a s druge i skepsa nekih država članica prema proširenju i vladavini prava na Zapadnom Balkanu može utjecati i na javno mnijenje i odnos prema EU u državama kandidatima na Balkanu, konkretno kod vas u Sjevernoj Makedoniji?
U našoj zemlji sam pojam Europe, a naravno i pojam Europske unije, asocira na pojmove sređenosti, normalnosti, prosperiteta, reda, pravde, budućnosti. Tako da su te asocijacije prije svega povezane s možda esencijalnim narativom Europske unije. EU ima dva glavna magneta i stupova – jedan je zajedničko tržište, nema većeg zajedničkog tržište na globalnoj razini, a drugi je da magnetizam prije svega uzrokuju te asocijacije i vrijednosti. Zato je za Europsku uniju iznimno važno da bude dosljedna i direktna kada su u pitanju ova osnovna načela. Na žalost, ljudi koji napuštaju regiju kako bi tražili europski način života izvan svojih matičnih zemalja čine to upravo iz ovih razloga, odlazeći živjeti u države članice Europske unije. Zato ćemo i mi i sama Unija, morati ozbiljno obratiti pažnju na te bitne principe, prije svega kod kuće, ali i kroz regionalnu suradnju. To su glavni problemi regije, iako znamo da trošimo puno vremena i na druga pitanja.
Spominjete pitanje regionalne suradnje, dugo ste se mučili da riješite spor s Grčkom oko imena, a sada se pojavljuje novo pitanje koje se već dugo na neki način valja iza brda. Bugarska i vaša kolegica, bugarska ministrica vanjskih poslova, vrlo su se oštro postavili po pitanju osporavanja makedonskog jezika. To je potpuno drugačili slučaj od onoga s Grčkom, jer makedonski je međunarodno priznati jezik. Kako gledati na takav stav vaših susjeda ove 2020. godine?
Prespanskim sporazumom s Grčkom zatvorili smo pitanje koje je bilo otvoreno Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. I s tim je završila priča o osobnoj iskaznici Sjeverne Makedonije. U UN-u, u svjetskoj obitelji mi smo Sjeverna Makedonija, a naš jezik je makedonski. Suština Prespanskog sporazuma jest da bismo imenu Makedonija mogli dodati geografski pridjev , sjever (Sjeverna Makedonija), samo zato što je makedonski jezik prisutan u Prespanskom sporazumu i kroz članak 7. sporazuma, da mi kroz pravo na samoodređenje, naravno, imamo pravo da budemo Makedonci, pripadnici makedonskog naroda. Mislim da pravo na samoodređenje i samoizražavanje 2020. godine u Europi ne može biti sporno. Bit će vrlo neeuropski ako budemo stavljeni pred izbor: ili makedonski jezik ili europske integracije. To će biti svojevrsni poraz za samu EU. Ta dva cilja su potpuno kompatibilna, a s Bugarskom će trebati puno mudrosti i rada za zajednički rast, gdje će se pravo na samoodređenje odnositi i na žive Makedonce, dakle na ovu generaciju. A povjesničari mogu razgovarati o tim junacima iz naše prošlosti, koji su važni i za makedonski i za bugarski narod. Mi se želimo pridružiti Europskoj uniji, a pridjev europski ima u sebi vrlo jasna i suštinska načela.
Zbog promjene imena bilo je puno političkih prijepora u vašoj zemlji, a prošloga mjeseca trebali su biti održani izbori, koji su zbog pandemije morali biti odgođeni. Vi ste usred pandemije postali i službeno članica NATO-a. Kada će se održati izbori i ima li još mogućnosti u Sjevernoj Makedoniji za političku ili neku drugu vrstu destabilizacije?
Na žalost, dogodila se pandemija, inače bismo imali izbore 12. travnja i mislim da bi to bili izbori s kojim bismo ušli u novu, mnogo produktivniju fazu za cijelu naciju. Članstvo u NATO-u je tu, ekonomski pokazatelji bili su vrlo pozitivni za ovu godinu, pregovori s Europskom unijom…
Zbog pandemije sljedeći će tjedan politički lideri imati sastanak, glavna tema bit će izbori. U situaciji smo da imamo tehničku vladu, čiji je mandat bio uglavnom osiguravanje fer izbora, a sada se tehnička vlada bori protiv pandemije. I mislim da je zdravo da zemlja što prije ima političku vladu koja može kreirati politike, rješavati probleme i započeti pregovore o pristupanju s EU. Osobno, ja sam kandidat pa je očito da nisam potpuno nepristran iako nisam član nijedne stranke. Činjenica je da smo uspjeli uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i u protekle tri godine otvoriti potpuno novu stranicu makedonske povijesti, otvarajući budućnost.
Optimističan sam za narednih nekoliko godina. I posljednje, ali ne najmanje bitno, u svim anketama, recimo, u veljači i ožujku, kada smo mislili da će biti izbori u travnju, pitanja vladavine zakona i pravde bila su među glavnim brigama makedonskih birača. To znači da će politika biti izložena pritisku da se bavi pitanjima koja su ključna za našu budućnost – pitanje meritokracije i pravde. I takvo javno mišljenje mi daje optimizam da ćemo krenuti naprijed.
Spomenuli ste vladavinu prava, osim toga, u Zagrebačkoj deklaraciji puno je drugih važnih tema od ekonomije, energetike, budućnosti mladih, borbe protiv kriminala i korupcije, a tu je i pitanje sigurnosti i poruka da se zemlje Zapadnog Balkana moraju uskladiti s europskom vanjskom i sigurnosnom politikom. Tu je često i spominjanje sprječavanja „vanjskog utjecaja“ na regiju, prije svega se u izjavama govori o Rusiji, dezinformacijama. Na koji se način i vaša vlada, ali i javnost u Sjevernoj Makedoniji postavlja prema toj temi?
To je problem za koji još ni mi, a ni sama Europa nema stvarno rješenje. Možemo to nazivati lažnim vijestima, dezinformacijama, hibridnim prijetnjama. Mislim da je najbolji odgovor za lažne vijesti upravo medijska pismenost, dugoročna mjera koja uključuje obrazovni sustav. Drugo, mislim da su “prave vijesti” i sloboda medija također dobri odgovori na lažne vijesti. Čak mislim da je legitimno da se velike političke globalne sile bore za utjecaj. Međutim, ono što oni trebaju znati je da smo mi ti koji stvaramo svoju budućnost, svoju sudbinu. I učinimo je svojom.
Mi smo članstvom u NATO-u, praktično ispunili zavjet prethodne generacije koja je 1993. godine, prije 27 godina, jednoglasno usvojila Deklaraciju u parlamentu u Skoplju da naša budućnost mora biti u NATO savezu. I to je naš izbor i naše je suvereno pravo biti tamo gdje želimo biti i na određeni način mi smeta ta debata. To nismo učinili za Washington ili druge države članice NATO-a. Učinili smo to sami, za nas – jer mislimo da smo tako stabilniji, sigurniji i želimo biti u klubu u kojem se priča o vladavini zakona, demokraciji i ljudskim pravima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
