Prošloga tjedna u Zagrebu je održan summit država članica Europske unije i Zapadnog Balkana. O reakcijama na summit i o europskoj perspektivi regije, naša urednica vanjske politike Ivana Dragičević razgovarala je s albanskim premijerom Edijem Ramom.

Samit koji je trebao biti krunom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a održao se u sjeni koronakrize, susreli ste se “online”. Vidjeli smo i tekst političke deklaracije, u kojem nema riječi “proširenje”, niti se imenom spominju Albanija ni Sjeverna Makedonija koje su u ožujku dobile zeleno svjetlo Europske unije za početak pregovora. Koji je vaš komentar na samit?

Prije svega želim reći, ne samo radi formalnosti nego i zato što to zaslužuje biti spomenuto da je hrvatsko predsjedanje doista bilo veoma dobro. To mogu reći jer ga mogu usporediti s drugim predsjedanjima. Ovo je predsjedanje na najbolji način naglasilo Zapadni Balkan i potrebu da se pozabavimo zajedničkom perspektivom EU-a i Zapadnoga Balkana. Riječ “proširenje” poprilično je teška riječ za najveće i najbogatije zemlje EU-a. Ali ne bih se previše bunio zbog toga jer na koncu ovo su dokumenti za arhive, a ne za stvarni posao.

Spomenuli ste stvarni posao, imamo novu metodologiju za proširenje. Spomenuli ste velike i bogate i znamo koja se debata vodi oko proširenja. Ali proširenje jest strateška politika EU-a, imamo povjerenika za proširenje. Ova nova metodologija koja u principu državama članicama daje svojevrsnu kontrolu nad ovim procesom, koji sada više ne ovisi samo o Komisiji, njezinim izvješćima o napretku i ostalom. Mislite li da nova metodologija ulijeva veće povjerenje na obje strane? Znamo da je postojao nedostatak povjerenja i zbog unutarnje političke situacije u različitim zemljama EU-a. Mogu li sada Nizozemska, Danska ili neka druga zemlja naprosto reći da niste odradili nešto što ste u principu odradili? Kako gledate na ovaj proces?

Naravno da to mogu reći. Ali one su to oduvijek i mogle. Nova metodologija bila je prije svega način da izađemo iz slijepe ulice. Kada je proučite… Sve ovisi o tome kako će se ta metodologija koristiti. Iz iskustva smo naučili da se u našem slučaju, a i općenito u slučaju malih i ne toliko bogatih država sve svodi isključivo na pravila. Kad su pitanju drugi, velike i bogate države, uvijek postoji način. Ako nešto žele vidjeti na određen način, vidjet će to tako. Ako žele vidjeti na suprotan način, vidjet će na suprotan način. Dakle, tako stvari stoje i na koncu ne može biti drukčije. Te su zemlje osnivači EU-a, moćne su, imaju pravo koristiti tu svoju moć kao što bi to i svatko činio. Ne bih negodovao zbog toga. U novoj metodologiji postoje neke dobre stvari i bilo bi sjajno kad bi rezultirale nekim sjajnim stvarima u stvarnosti. Ako ne, nema veze. Dakle, ni oko čega ne bismo trebali biti iznenađeni.

Ispravite me ako griješim, ali zvučite mi malo razočarano…

Nisam razočaran, samo sam realističan. Mislim da je tako kako jest i to ne možemo promijeniti. Hrvatsko predsjedanje mnogo je učinilo. Doista mislim da hrvatskom predsjedanju i vašem premijeru dugujemo zahvalnost jer je vrlo dobro navigirao ovim zamršenim labirintom i na kraju je izašao s nečim konkretnim. Dakako, iza sebe je imao političku volju Njemačke i nekih drugih. Isto tako, Francuska je nekako promijenila svoje stajalište. Stvari su se posložile i napokon smo uspjeli dobiti otvaranje pregovora. Dakako, od deklaracije o otvaranju pregovora do pravog otvaranja pregovora i na koncu do samoga članstva čeka nas još dug put. Toga smo svjesni i živimo s time.

Govoreći o kontekstu i planu koji slijedi, mislite li da ćete do kraja godine i tijekom njemačkog predsjedanja dobiti međuvladinu konferenciju i datum početka pregovora?

Nikad ne odgovaram na pitanja o tome što će se dogoditi kad je odluka na Europskoj uniji. To ne možemo znati. EU više nije predvidljiv. A ako već kanite predviđati, onda je bolje igrati na sigurno i reći – ne. Ali zbog njemačkog predsjedanja postoji razlog za nadu da će nastaviti u ovom smjeru jer je Njemačka oduvijek imala vrlo jasan stav o zapadnom Balkanu. Njemačka kancelarka ima vrlo jasnu predodžbu o tome odakle dolazimo. Možda zbog njezine prošlosti i činjenice da je odrasla u komunističkom režimu te zna kamo trebamo ići. Međutim, ne znam hoće li se to doista dogoditi. Bolje je nikada se ne kladiti na EU kad govorimo o predviđanjima. Da, možda će se i dogoditi.

Kada govorimo o magnetizmu ili mehanizmu, koliko povjerenja može Albanija ili druge zemlje Zapadnog Balkana imati prema EU? Znamo da postoji puno unutarnjih pitanja unutar same EU. Koliko stoga ima povjerenja među građanima u samu Europsku uniju i koliko bilo tko tko je na vlasti u zemljama Zapadnog Balkana može taj cijeli proces učiniti funkcionalnijim?

Prije svega, samo savjet, nikada to ne pitajte Albance. Prema EU gajimo bezuvjetnu ljubav. I to nema veze s neredom u kojem je EU danas ili što god EU predstavljala danas u smislu nesigurnosti, manjka strategije.. To ima veze s našom prošlošću. Odrasli smo u okruženju za koje je Jugoslavija u kojoj ste vi rođeni, bila poput Mjeseca. Za nas je Jugoslavija predstavljala slobodu. Jugoslavenska televizija bila je jedini prozor koji smo imali u zidovima našeg bunkera u kojem smo bili izolirani od svih. Bili smo Sjeverna Koreja Europe. Gledali smo jugoslavensku televiziju s isprekidanim signalom i na jeziku koji jedva da smo razumjeli… Za nas je to bilo kao da promatramo Mjesec u postaji NASA-e. Zbog svega toga EU, Europa i ostatak svijeta predstavljaju nešto što se nikada neće promijeniti, barem za moj naraštaj. Možda će naraštaj moga sina razmišljati drukčije, no za moj naraštaj to nije pitanje Bruxellesa ni ničega drugogaRadi se o tome da napokon budemo dijelom prostora u kojem smo svojom voljom odlučili biti i gdje možemo biti slobodni. Kroz povijest nikad nismo mogli birati. Živjeli smo pod Osmanskim Carstvom, fašizmom, komunizmom… Imali smo samostvorenu kraljevinu, posljednju kraljevinu u Europi koje je stvorio bivši ministar unutarnjih poslova. Dakle, za nas je EU sve. Zato je bolje ne postavljati to pitanje jer se izlažemo riziku da budemo pogrešno shvaćeni.

Kad smo već kod toga, i vi ste tijekom godina, dok ste radili na tome da se približite EU-u, reformirate sudstvo, uspostavite vladavinu prava i provedete sve te reforme koje zahtijeva EU, bili suočeni s otporom i stereotipovima u EU prema Albaniji. Mislite li da se taj odnos u budućnosti može promijeniti?

Rekao bih da je prošlost vrlo važan razlog zašto smo tako bezuvjetno zaljubljeni u EU, ako to mogu tako reći, i zašto insistiramo na tom našem “braku”. Iako oni kažu da to žele, ali ne izgleda kao da je doista tako. No inzistirat ćemo sve dok ne stupimo u taj “brak”. Međutim, kad govorimo o budućnosti, kao što druge zemlje mogu posvjedočiti, u pogledu činjenica, a ne javnog mnijenja, proces pristupanja EU-u vrlo je koristan za državu. To nije nešto što se radi da se udovolji Bruxellesu, Hagu, Parizu ili Berlinu, nego za cilj ima izgradnju države koja se temelji na načelima trodiobe vlasti, funkcionalnih institucija i tako dalje, što inače ne bismo mogli izgraditi jer nemamo tu tradiciju, kao što sam to već spomenuo. Dakle, ono što nam nedostaje u pogledu tradicije kompenziramo ovim procesom. Dakle, izgrađujemo neovisno sudstvo u Albaniji, gdje nikad u povijesti nismo imali neovisno sudstvo i gdje smo svi rođaci… Mislim da to vrijedi i za Hrvate, no nećemo u to ulaziti… Dakle, to nije lako ostvariti. Bez EU-a, tog plana, poticanja, kao i već spomenute privlačnosti čisto sumnjam da bismo uspjeli u tim nastojanjima. Stoga smatram da je to jedinstveni alat za izgradnju države.

Sve ove stvari spomenute su u Zagrebačkoj deklaraciji, kao i one koje su nam i dalje zajedničke poput korupcije, pitanje vladavine prava, razračunavanje s organiziranim kriminalom. Znamo kako se gleda na Balkan i on je to što jest. Vi ste u vašoj zemlji imali snažan otpor, prosvjede opozicije imali ste sukob s predsjednikom države. Možete li nas uvjeriti da demokracija funkcionira u Albaniji?

Kao što sam rekao, kad o vama sude, a malena ste država i niste bogati, morate trpjeti osude koje znaju biti ekstremne. To se odnosi na Albaniju, ali i na cijeli zapadni Balkan. Istina, organizirani kriminal je problem, ali u usporedbi s onim u Europi zapadnobalkanski je manjeg opsega. Ali i kao takav može biti veoma eksplicitan i uznemirujući za susjedstvo. I zato se s pravom žale na tu “buku”. U isti mah, mislim da se moramo pozabaviti svim ovim stvarima, moramo se fokusirati na svoje dvorište i ne svaljivati krivnju na druge jer je u konačnici to nešto što je korisno za nas. S druge strane, imamo svoje probleme, svoje sporove, imamo svoje načine na koje ih rješavamo. Znate, radi se o Balkanu, Sredozemlju… Tu su u igri snažni osjećaji, stvari se shvaćaju preosobno… Ali isto tako, riječ je o razvoju demokratskog prostora. Rođeni smo i stasali na prostoru gdje oni drugi nisu postojali, oponenti nisu postojali, nije bilo dopušteno razmišljati drukčije. Stoga sada moramo rasti. U tom smislu ovo je mlada demokracija, demokracija koja je još u adolescentskoj dobi. Moramo postati zreliji. Nije lako, ali uspjet ćemo.

Dakle vi možete jamčiti da ste na tom putu? Jer slike prosvjeda oporbe prošle godine i reakcije na njih nisu izgledale lijepo, kao ni riječi predsjednika države s kojim ste u sukobu…

Ali da vidite iste slike iz Pariza, rekli biste da je to demokracija. No kada se to zbiva u Tirani, pomislite da je to hrpa luđaka. No zapravo smo negdje u sredini, katkad je to luda demokracija, ali ipak demokracija. Tako je kako je, moramo nastaviti i rasti. I sami moramo postati zreliji.

Kad govorimo o budućnosti, moramo govoriti o ekonomskoj održivosti. Na samitu u Zagrebu predstavljen je velik ekonomski paket za ublažavanje koronakrize, ali i socioekonomski oporavak ujesen. Mislite li da će socioekonomska kriza dovesti do političkih poremećaja? Znamo da je Albanija u studenom pretrpjela strašan potres, sada se bori i s ovom krizom. Kako ćete se nositi s time?

Dogodio se potres i mislili smo – to je to, a onda je došao COVID. Moramo napraviti što je nužno. Mislim da je za Balkan dobro da je Europa krenula u ovom smjeru, da se na neki način angažirala da nas uključi u taj paket. Dobro je da su otvoreni i premanašoj ideji da se u cijelu priču uključi i Europska središnja banka za zemlje koje nisu članice EU. To je također dobro. Sve u svemu Europa je snaga dobra i to nikada ne smijemo zaboraviti. Ponekad je prelako okriviti Europu, a istodobno bez Europe ne bismo bili tu gdje jesmo. S potresom mogli smo svjedočiti velikoj solidarnosti. Kako nikada nisam od potresa govorio za hrvatske medije iskoristio bih ovu prigodu da ponovno zahvalim hrvatskoj vladi i građanima što su bili tu za nas. Poslali ste nam izvanrednu ekipu spasioca koji su izvlačili ljude iz ruševina. Isto tako, Hrvatska je obećala da će ovdje izgraditi školu, puno ste učinili i tijekom hrvatskog predsjedanja… Sve to pruža veoma dobar osjećaj. Doista od srca cijenimo to što su naše države tako dobri prijatelji i što je naš tako dobar prijatelj u poziciji da nam bude od pomoći.

Kada govorimo o ekonomiji regije koja je susjed EU i koja je okružena EU-om, bilo je puno ideja o ekonomskoj suradnji, jedna od njih poznata je kao “mini Schengen”. Kako gledate na to, kao i na pojam koji ponekad zvuči i pomalo apstraktno, a naziva se regionalnom suradnjom. Pogotovo ako uzmemo u obzir da i dalje imamo puno neriješenih bilateralnih pitanja u regiji poput odnosa Srbije i Kosova, unutarnje dinamike u BiH…

Čvrsto vjerujem da je kvaliteta života kada živimo zajedno, bilo u obitelji, u sportskom timu, u zajednici, bizinisu, državi, regiji, svijetu ne ovisi o tome koliko se slažemo, nego o tome na koji način se ne slažemo. Ako se ne slažemo na nježan način, život je dobar. Ako se ne slažemo na loš način onda imamo i loš život. Bilo je puno lošeg života na Balkanu zbog neslaganja koja traju na vrlo neugodan način. Za zajednički život, za uživanje u zajedničkom životu i zajednički napredak, ne moramo se slagati oko svega, jednostavno moramo naći način da radimo zajedno i da se dobronamjerno odnosimo prema našim nesuglasicama i da ih tako pokušamo i riješiti. Regionalna suradnja za nas je ključna. Vi ste u Hrvatskoj, u EU, mi nismo. Dok ne postanemo članicom, ne vidim zašto se ne bismo mogli slobodno kretati unutar naše regije. Zašto ne bismo imali slobodu kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga? To su četiri slobode same Europske unije! Zapravo je uvođenje ovih četiriju sloboda netko vrlo loše nazvao “mini-Schengenom”. Mrzim taj naziv jer sam previsok da prihvaćam “mini” stvari. Schengen se koristi kao referentna točka i odnosi se na četiri slobode Europske unije na zapadnom Balkanu. Istina, između Srbije i Kosova postoji velik spor, ali to ne bi trebala biti prepreka suradnji. Što više budemo surađivali i razgovarali, što ljudi više budu upoznavali jedni druge u svakodnevnom životu, poslovanju, u pogledu ljudske i kulturne razmjene te na mnogim drugim poljima, to će nam lakše biti međusobno se razumjeti i rješavati probleme. U protivnome, ako budemo čekali da sve riješimo prije nego što počnemo surađivati, nikad nećemo moći surađivati niti ćemo riješiti sve svoje probleme.

Vratit ću se opet na Zagrebačku deklaraciju. Bilo je vrlo zanimljivo pročitati kako je EU htjela jasno naglasiti kako je upravo ona ta koja najviše ulaže u regiju, a ne “drugi”. Znamo da se u raspravi o Zapadnom Balkanu stalno govori i u geopolitičkom smislu. Govori se o Rusiji, energetici, pitanju strateškog utjecaja. Htjela bih čuti vase razmišljanje koliko ima istine u tome, a koliko straha u samoj EU.

Neke su sile danas u boljem položaju nego Europa. Pritom mislim na to da te sile mogu planirati za razdoblje od idućih deset, dvadeset ili stotinu godina, dok Europa planira do idućih izbora. Svaka država ima svoje izbore i svi su ti izbori izuzetno važni, kao što smo se uvjerili iz vlastita iskustva, osjetili smo to na svojoj koži, bez obzira na ono što kažu. To znamo, ako izbori slijede u zemlji koja je važna i ima veće pravo glasa, moramo pričekati. A zatim slijede izbori u nekoj drugoj zemlji pa opet moramo čekati. I tako to ide… No kada govorimo o utjecajima… Mislim da je dobro što su se nova Komisija i njezina nova predsjednica našle u situaciji u kojoj su ljudi manje-više shvatili da ovako više ne može, da ne možemo imati samo tehnokraciju i birokraciju i da cijela priča mora imati veći politički i geopolitički predznak. Nadajmo se da će se to dalje materijalizirati. Ali moram priznati da su dosadašnje naznake ohrabrujuće. No kada je Albanija posrijedi, stvari su nešto lakše jer smo neke od tih likova znali otprije i upoznali smo ih na teži način. Stoga nismo u iskušenju. Europa je za nas jedini mogući smjer. U zemlji u kojoj se teško slažemo oko boja… Kažem li da je nešto ljubičasto, oporba će reći da je plavo. Ili ako oni kažu da je žuto, ja ću reći da je narančasto. Teško se slažemo po pitanju prognoze, o tome koliko je sati… Ali nikada nam nije bilo teško složiti se o tome kamo bi naša zemlja trebala usmjeriti pogled i u kojem bismo smjeru trebali ići. Dakle, bili smo Sjeverna Koreja Europe, imali smo najbrutalniji i najnenormalniji komunistički režim, komunističku partiju s najekstremnijom diktaturom i mislim da smo jedina zemlja koja nije imala komunističku partiju otkako je došlo do promjene režima. Dakle, jasni smo u tom pogledu. Ne postoje neke druge sile koje bi mogle transformirati Albaniju u uporište koje bi bilo okrenuto u drugom smjeru. Kao što jedan naš renesansni pjesnik kaže: “Živimo u zemlji gdje Sunce izlazi ondje gdje i zalazi.” Dakle, na zapadu.

Znamo da je pred Europom Konferencija o budućnosti Europe tijekom koje bi se trebalo vidjeti kako će se Europa transformirati. Mislite li da na Zapadnom Balkanu postoje ideje za budućnost Europe i trebaju li u nekom formatu države regije biti uključene u tu raspravu?

Mislim da su najbolje ideje za budućnost Europe na Balkanu. Nema sumnje. One su iskrene i bez stečenih interesa. Postoji samo jedan na Balkanu, a to je postati dijelom te obitelji i toj obitelji sve pružiti. Unutar obitelji, priča je drukčija. Možda kada stignemo tamo nećemo imati toliko dobrih ideja o tome kako bi EU trebala izgledati. Najbolje ideje za budućnost Europe su na Balkanu, ali zato nisu ostvarive.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.