Na braniku Europe u pitanjima kontrole, nadzora i preporuka oko novog koronavirusa stoji Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti i njegova direktorica Andrea Ammon, ugledna njemačka epidemiologinja. Bila je savjetnica njemačke vlade u doba epidemija SARS-a i ptičije gripe, prije toga u Institutu Robert Koch vodila je odjel za epidemiologiju infektivnih bolesti. U ekskluzivnom razgovoru za N1 doktorica Ammon govori o dosadašnjim saznanjima o virusu, mjerama poduzetim u Europi, te o drugom valu pandemije.

Ovih ste dana“ u središtu našeg svemira“ jer koordinirate europske napore u borbi protiv nepoznatog. Svi se mi kao ljudska bića bojimo nepoznatoga, ali vi se kao znanstvenici time bavite. Države diljem Europe ublažavaju mjere zbog dobre epidemiološke situacije. No rekli ste da moramo biti oprezni jer nije pitanje hoće li doći do drugog vala, nego kako i koliki će mu biti razmjeri. Možete li nam nešto reći o trenutačnim procjenama?

I dalje stojim pri ovoj izjavi da nije upitno hoće li biti drugog vala, nego je pitanje kada će se dogoditi i koliki će mu biti razmjeri. Ovaj je virus nov u svjetskoj populaciji jer dosad nije bio uočen. Dosad mu je bio izložen tek malen postotak populacije. To znači da je ostatak populacije izložen riziku zaraze dok ne dobijemo učinkovito cjepivo ako ne uvedemo mjere zaštite. Ovim smo mjerama doista uspjeli smanjiti broj zaraženih, ali sada dok polako ublažavamo mjere postoji rizik da će broj slučajeva ponovno porasti. To moramo veoma pozorno pratiti. Upravo smo zato i rekli da prije ublažavanja mjera države moraju imati sustave nadzora situacije, kapacitete za provođenje testiranja kako bi svi oni koji imaju simptome mogli biti testirani. Isto tako, moraju imati dobre mehanizme praćenja kontakata kako bi svi koji su bili u kontaktu sa zaraženom osobom mogli biti identificirani i stavljeni u karantenu. Osim toga, vrlo je važno da postoji dobra komunikacija sa stanovništvom kako bi ljudi shvatili zašto se i dalje moraju pridržavati mjera te da imaju osjećaj kako imaju načine da rizik svedu na najmanju moguću mjeru.

Spomenuli ste nekoliko stvari, detaljnije ćemo porazgovarati o svakoj od njih. O kojem postotku sada govorimo u pogledu testiranja u različitim europskim državama? Imamo li procjene o postotku građana EU-a koji su bili izloženi virusu? 

Dosad dostupne brojke veoma variraju, katkad i unutar jedne zemlje, ali u svakom slučaju između različitih zemalja. To ovisi o tome koliko je snažno neko područje pogođeno. Postoci variraju od 2 i 3% do maksimalno 10 i 14%, što nije velik postotak stanovništva.

Dakle, više od 95% populacije nije bilo izloženo nečemu što nam je novo i s čime i dalje ne znamo kako se nositi?

Tako je. Sada bolje nego na početku znamo kako se s time nositi jer sada više znamo o samom virusu.

Spomenuli ste praćenje kontakata i metode nadzora. Radili ste u Institutu Robert Koch i kao savjetnica njemačke vlade, bili ste zaduženi za mehanizam nadzora i prevencije bolesti u Njemačkoj. Kako možemo biti učinkoviti u tom pogledu? Postoje preporuke na razini EU-a, ali pitanje zdravlja ipak je u nadležnosti svake pojedine države.

Da, zdravlje i zdravstvena skrb zakonski su gledano odgovornost svake pojedine zemlje. Dakle, mi možemo pružiti određene savjete, dokaze o onome što funkcionira te dati opcije o mogućim potezima. No odluka u konačnici ipak ovisi o svakoj pojedinoj državi, koja je nadležna, a na koncu i odgovorna za ovo područje.

Ljeto je pred vratima. Neke zemlje koje uvelike ovise o turizmu, a među kojima je i Hrvatska, počinju otvarati granice kako bi omogućile dolazak turista i spasile svoja gospodarstva. Koliko će teško biti pratiti takvu situaciju?

Postoje smjernice za turističke objekte, a s Europskom agencijom za zrakoplovnu sigurnost izdali smo i smjernice za zračne luke i zrakoplove, kako za putnike tako i članove posade. Sve ove mjere za cilj imaju svesti rizik na najmanju, a sigurnost podići na najveću razinu. Rizik neće biti jednak nuli, čak i uz ove mjere. Važno je pobrinuti se da ljudi ovo shvate, no ne kako bismo ih preplašili, nego kako bi osvijestili da se moraju pridržavati ovih mjera. A pitanje nadzora jedan je od preduvjeta da krenemo ovim putem. Dakako, situaciju držimo pod budnim okom na europskoj razini, ali svi to moramo činiti i na području vlastitih država.

Rekli ste da sada znamo mnogo više o virusu nego na početku. Dakle, tko je taj naš prijatelj koji će nas možda opet posjetiti i koji je i dalje među nama?

Iako je riječ o koronavirusu, posrijedi je novi virus koji ima sasvim drukčije karakteristike od koronavirusa s kojima smo se dosad susretali. Vrlo se lako prenosi, a doznali smo i da asimptomatične osobe mogu biti prenositelji virusa. Dakle, to su neke stvari koje smo doznali, a koje imaju implikacije na mjere koje treba poduzeti.

Možemo li nagađati ili pak možda imate neke znanstvene dokaze da je ovo sezonski virus? Kruže brojna nagađanja i priče… Hoće li naprosto nestati kao prvi SARS? Kao što možemo vidjeti, ponaša se drukčije.

Istina, ponaša se drukčije i moje je osobno mišljenje da nije baš izgledno kako će sasvim nestati. Dakako, to ne mogu sa sigurnošću tvrditi. Ali na temelju onoga što vidimo, mislim da to baš i nije vjerojatno. Možda dođe do sezonskog slabljenja virusa tijekom ljeta, ali ne vjerujem da će sasvim nestati.

Spomenuli ste restrikcije u pogledu putovanja i preporuke koje su donesene. Imamo prijedloge o potvrdama o imunitetu, aplikacijama za praćenje. Jesu li to pouzdane stvari i možemo li po tom pitanju vjerovati političarima i vladama koji donose odluke?

Spomenuli ste dvije stvari. Mislim da aplikacije za praćenje mogu biti alat koji može pomoći u procesu utvrđivanja kontakata. Najvažnije je naglasiti da neće zamijeniti proces utvrđivanja kontakata za koji su vam u konačnici ipak potrebni ljudi. Drugi je važan aspekt to da ove aplikacije trebaju pratiti kontakte pri prelasku granica, što je veoma važno. A što se tiče takozvanih COVID putovnica… Još nemamo potpunu sliku o imunitetu osoba koje su se oporavile od ove zaraze, s time u vezi i dalje dolazimo do novih saznanja. Postoje ohrabrujuće naznake da ljudi razvijaju imunitet, ali to ne možemo sa sigurnošću reći. Dok ne budemo sigurni, cijelu ovu priču o COVID putovnicama stavila bih pod znak upitnika. U tom bi pogledu moglo doći do promjene, pratit ćemo situaciju, no zasad bih to stavila pod znak upitnika.

Spomenuli ste drugi val… Znamo da smo u prvom valu uspjeli tako da smo se zatvorili. Vaš se Centar nalazi u Švedskoj, koja je imala svoj model borbe protiv virusa. Mislite li da ćemo se tijekom drugog vala ponašati poput Švedske ili na neki drugi način?

Mislim da ćemo tek morati vidjeti što će se dogoditi. Moramo pratiti situaciju nakon ublažavanja mjera i tek ćemo tada vidjeti što će se dogoditi. Ne znamo kakav će učinak imati ukidanje svake od ovih mjera. Zatvarali smo škole, restorane i tako dalje… Još ne znamo koji je učinak svake pojedine mjere, no znamo da cijeli paket mjera funkcionira. Dakle, moramo utvrditi koji je učinak svake pojedine mjere. Isto tako, uočavam da se države ne odlučuju za potpuno odustajanje od mjera, nego ih prilagođavaju, to je možda pravi pristup. Dakle, ne potpuno zatvaranje, nego prilagodbe postojećih mjera koje će biti dovoljne da obuzdamo broj novih slučajeva. Glavna je poanta u tome da broj slučajeva ne premaši kapacitete zdravstvenog sustava.

Spomenuli ste imunitet. Vidjeli smo vaša izvješća, ali i ona epidemiologa diljem svijeta. Govori se o različitim manifestacijama, od onoga što se može razviti kao posljedica ovog virusa do onoga što može učiniti organizmu čovjeka ovisno o njegovu stanju. Možete li nam objediniti sva saznanja do kojih smo u tom pogledu došli? Neki mogu prenositi virus a da to i ne znaju, drugi mogu imati različite simptome. Vidjeli smo različite varijacije kod ljudi koji su preminuli od koronavirusa. Možete li nam sve to sažeti? Jer mislim da ljudi nemaju prave informacije.

Na temelju podataka koje imamo, glavni su simptomi povišena temperatura i kašalj. Postoji niz drugih simptoma kao što su proljev, bol u mišićima, začepljen nos… No povišena temperatura i kašalj glavni su simptomi. Isto tako, 30-40% oboljelih moraju biti hospitalizirani. To ne znači da svi oni trebaju intenzivnu njegu, no njihovo je stanje dovoljno teško da moraju biti hospitalizirani. A imamo i između 15 i 20% onih koji trebaju intenzivnu njegu.

Kad govorimo o onome što možemo pročitati… Bolnica Mount Sinai prije nekoliko je tjedana objavila da je uočeno vrlo brzo razvijanje krvnih ugrušaka. I vi ste objavili analizu o nekim simptomima koji se razvijaju kod određenog postotka djece. Možete li nam nešto više reći o tome?

Posrijedi je simptom upale koji uočavamo kod vrlo malenog postotka djece. Treba biti svjestan da vrlo malen postotak ukupnog broja slučajeva otpada na djecu, a među njima samo malen postotak ima težak oblik bolesti, a u toj pak skupini malen postotak djece ima ovaj sindrom. Dakle, ipak govorimo o vrlo rijetkom stanju. Dakako, ako se pojavi, ima vrlo snažan učinak. Dakle, poglavito pedijatri, ali i liječnici opće prakse, moraju biti svjesni kako postoji mogućnost da do toga dođe.

Koliko vam je osobno kao znanstvenici bilo teško boriti se protiv političkog diskursa u ovoj krizi te dezinformacija i lažnih vijesti kojima su nas tijekom ove krize, nažalost, zatrpavali sa svih strana?

Mislim da su dezinformacije i lažne vijesti vrlo ozbiljna tema. Jedini način borbe protiv toga oslanjanje je na pouzdane izvore, građanima treba jasno poručiti da će točne informacije dobiti samo od tih izvora. Budemo li ganjali sve te lažne poruke, protratit ćemo mnogo vremena koje bismo mogli pametnije utrošiti. Ipak, moramo demantirati neke očito pogrešne informacije koje kruže u javnosti.

Kad govorimo o tome, kruže brojne dezinformacije o potencijalnom lijeku. Znamo da je cjepivo u konačnici jedini način za sprečavanje širenja ovog virusa. Svjetska zdravstvena organizacija neki dan je objavila da zaustavlja testiranje hidroksiklorokina, koji je predsjednik Trump rekao da uzima. Na koji način objavljivanje ovakvih informacija u ovom trenutku odmaže?

Situacija je trenutačno takva da ne postoji cjepivo ni odobreni lijek. No u tijeku su klinička ispitivanja koja se provode i na hidroksiklorokinu. Ta su ispitivanja sada pauzirana dok ih stručnjaci ne revidiraju. Ali trenutačno nema nijednog odobrenog lijeka. Važno je istaknuti kako su inicijalne pozitivne poruke o određenim lijekovima bile rezultat ispitivanja na vrlo malenim skupinama ljudi, što možda ne daje pravu sliku. Upravo je zato naša sestrinska agencija, Europska agencija za lijekove, poručila da ova ispitivanja moraju biti dovoljno opsežna kako bismo mogli donijeti zaključke.

Kad govorimo o tome, povela se velika rasprava o transparentnosti Kine, svjedočili smo kritikama Svjetske zdravstvene organizacije. Još prije pandemije njemačko je predsjedništvo Vijeća EU-a najavilo samit između EU-a i Kine o trgovinskim odnosima kao jednom od ključnih tema. No sada se u Europskoj uniji poteže i ovo pitanje povjerenja prema Kini. Što mislite, koji bi zahtjevi u pogledu javnoga zdravstva i dijeljenja ovakvih informacija trebali biti upućeni Pekingu na ovom samitu ili u razdoblju prije njega?

Već su mi mnogo puta postavili ovo pitanje. Na samom početku, kada se virus pojavio u Kini i kada je azijski kontinent bio žarište virusa, surađivali smo s Kineskim centrom za kontrolu bolesti. Dakle, otpočetka smo u kontaktu s našim kineskim kolegama. Pružali su nam sve informacije koje su imali, no ne mogu procijeniti jesu li to bile sve dostupne informacije. Dakle, nemoguće nam je to znati.

Kažu da je tijekom ove krize došlo do dosad neviđene suradnje međunarodne znanstvene zajednice. Svi traže cjepivo i kažu da će biti dostupno svima nakon što se razvije i obave se sva potrebna ispitivanja. Kako ocjenjujete europsku suradnju u pogledu pitanja javnoga zdravstva, javnih politika, odnosa farmaceutske industrije i javnog zdravlja i komercijalizacije?

Moramo biti svjesni da će komercijalne kompanije u konačnici biti one koje će proizvoditi ove lijekove i cjepiva. No, dakako, i Europska komisija stavila je na raspolaganje veliku svotu novca za razvoj cjepiva. Kada se pojavi potencijalan kandidat kao rezultat ispitivanja koja su trenutačno u tijeku, morat će proći proces dobivanja dozvole te će na kraju tog procesa započeti proizvodnja. Ali moramo biti jasni: na početku neće biti dovoljno cjepiva za sve! Trenutačno raspravljamo o tome koje će skupine biti prioritetne.

I imate li odgovor na to pitanje?

Idalje raspravljamo! To još nismo definirali.

No stav Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti je da cjepivo treba biti dostupno svima,? Ima li skupina koje imaju prioritet u skladu s pozitivnom diskriminacijom?

Dakako, to bismo u konačnici preporučili barem za odrasle osobe. Moramo vidjeti kako će se situacija razvijati po pitanju djece. Čini se da na njih ova bolest toliko ne utječe, ali kad je riječ o odraslima, svi bi svakako trebali imati priliku dobiti cjepivo. No kad su posrijedi prioritetne skupine, moramo provesti raspravu s državama i stručnjacima u tim državama.

Od razine stručnjaka UN-a pa do europske i globalne razine godinama su dolazila upozorenja da bi pandemija mogla biti na pomolu, da postoje zoonotski virusi i da moramo razviti spremnost i mjere zaštite protiv takvih pandemija. Na temelju iskustva koje sada imate, što smatrate glavnim preprekama ili pozitivnim stranama EU i globalne suradnje u pogledu prevencije bolesti i nadzora u budućnosti? Jer virusi nas neće ostaviti na miru.

Mislim da nam je ova pandemija pokazala da je ovo u konačnici globalno pitanje. Nijedna zemlja ovo ne može riješiti sama i mora postojati suradnja. Mislim da je ovo postalo prilično očito. I drugo, možemo vidjeti da je zdravlje tijesno povezano sa svim aspektima društva, osobito s ekonomijom. Budući da se bavim javnim zdravstvom, to je oduvijek bilo jasno, ali sada mislim da je očito praktički svima. I mislim da je to dobra stvar jer će nam pomoći da u budućnosti na zdravstvo ne gledamo samo kao na trošak nego i kao na ulaganje. Mislim da će to biti pozitivan ishod svega ovoga.

A budući da ste epidemiologinja koja se cijeli život bavi ovim bolestima, znate kako živimo. Globalizirani smo svijet, urbanizirani svijet, mobilni, međusobno premreženi svijet. Prodiremo u prirodu, uzgajamo životinje, zadiremo u divlji svijet… Što možemo u tom smislu učiniti kao ljudska bića da zaustavimo ovo miješanje kojem godinama svjedočimo kroz različite viruse s kojima se susrećemo?

Nisam baš sigurna da to možemo zaustaviti, ali možda možemo naučiti bolje se nositi s time. Učinak ove pandemije toliko je fundamentalan da smatram kako ćemo mnogo naučiti i izvući važne pouke ne samo na području zdravstva nego i za cijelo društvo. Mislim da doista možemo naučiti kako se bolje odnositi prema našem planetu.

Usta su nam puna riječi poput “virus”, “cjepivo”, “imunitet”… No što je točno virus? Znam da je to priča o kokoši i jajetu, no puno čitamo o porijeklu virusa i mislim da ljudima u principu nitko nije objasnio što je i tko je točno virus?

Virus je zapravo jedan vrlo zanimljiv entitet.

Entitet… To je dobra riječ jer nitko ne zna kako ga okarakterizirati. Entitet… Sviđa mi se!

Virusi zapravo nisu živi jer trebaju drugi živi organizam kako bi se širili. Uvijek trebaju neku drugu živu stanicu kako bi se množili. O specifičnosti virusa ovisi o kakvoj se stanici radi. Je li riječ o ljudskoj ili životinjskoj stanici, stanici u nosu ili u nekom drugom dijelu tijela. To određuje kakvu će bolest virus uzrokovati.

Javno zdravstvo u Europi… Kažete da ćemo iz ovoga izvući brojne pouke. Koliko je za Europu važno ulagati u javno zdravstvo i imati takvu sigurnost za široku populaciju?

Mislim da je to jedna od stvari o kojima će se raspravljati nakon sagledamo koje smo pouke izvukli iz načina na koji smo se nosili s ovom krizom, onoga što smo učinili dobro i na čemu još treba poraditi.

I za kraj, da ponovimo… Bliži nam se ljeto. Ljudi na ulici vrlo su opušteni, ne nose maske, okupljaju se u većim skupinama. Ponovimo još jedanput, što bi bila vaša preporuka dok ne nađemo konačno rješenje za ovaj virus?

Moja je poruka sljedeća… Iako se broj zaraženih smanjio, virus nije nestao. Ma kakav da odmor planiramo za ovo ljeto, neće biti usporediv s onime na što smo navikli. Moramo održavati fizičku distancu, održavati higijenu i pridržavati se pravila ponašanja tijekom koronakrize. Nosite maske ako nije moguće održavati fizičku distancu.

Sluša li vas gđa Von der Leyen?

Da, sluša.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.