Na blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove katolički se vjernici prisjećaju kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi svima nama postao dohvatljiv i blizak. Za Katoličku crkvu jedan od značajnijih blagdana u liturgijskoj godini svetkovina je u spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak, a za građane Hrvatske Tijelovo je od 2001. državni blagdan i neradni dan
Prema riječima vlč. Borne Puškarića, na Tijelovo se slavi Isusova stvarna prisutnost u sakramentu euharistije i šalje poruka da Crkva živi od euharistije jer je Isus, koji je nekoć hodao zemljom, sada prisutan u sakramentalnim prilikama i to tijelom, krvlju, dušom i božanstvom.
Isus je tajnu svojeg utjelovljenja utkao na posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, a koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, odnosno sakrament euharistije.
Na blagdan Tijela i Krvi Isusove, prema katoličkoj teologiji, Isus Krist za vrijeme mise prinosi žrtvu i pritom se služi osobom svećenika. Pokazujući vjernicima hostiju i kalež s misnim vinom, svećenik umjesto Isusa izgovara riječi: ‘Ovo je moje tijelo’ i ‘Ovo je moja krv’, a koje po zazivu Duha Svetoga postaju Kristovo Tijelo i Krv.
Svetkovina korijene vuče iz 13. stoljeća, a vezana je uz sv. Julijanu, djevojčicu rođenu 1193. godine nedaleko od belgijskog grada Liègea. Sv. Julijana se kao 14-godišnjaknja zaredila u samostanu augustinki, u kojem je pronašla svoj dom s pet godina, kad je ostala siroče. Dvije godine nakon zaređenja počela je imati viđenja, a jedno od njih bio je pun mjesec s tamnom mrljom. Nakon nekoliko dana molitve i pokušaja odgonetanja sna uz pomoć starijih redovnica objašnjenje je stiglo pomoću glasa s neba.
‘Želja mi je ustanoviti još jedan, zaseban dan u kojem će svi kršćani slaviti taj sakrament’, stigla je preko sv. Julijane napomena s neba da Crkvi nedostaje još jedno liturgijsko slavlje, svetkovina najvećeg i najsvetijeg Oltarskog sakramenta.
Glas je poručio sv. Julijani i kako se tog otajstva vjernici spominju samo na Veliki četvrtak, u danu u kojem su sve misli usmjerene na Kristovu patnju i smrt.
No poruka nije odmah stigla do Crkve, jer je sv. Julijana o tome progovorila tek nakon 20 godina mjesnom biskupu Robertu de Thoreteu i arhiđakonu Liègea Jamesu Pantaleonu, a koji je kasnije postao papa Urban IV.
Sinoda o mogućem utemeljenju svetkovine pokrenuta je 1246. godine, 16 godina nakon što je sv. Julijana progovorila o glasu s neba, a tom je prilikom zaključeno kako se ne suprotstavlja nauku Crkve te da će biti utemeljena kao zahvala svemogućem Bogu jer nam je dao Presveti oltarski sakrament.
Prvotno nazvana Blagdan euharistije, svetkovina je prvi put obilježena sljedeće godine u župi sv. Martina u Liègeu, ali biskup De Thorete nije ju doživio.
Kao veliki štovatelj nove svetkovine, koju je želio proširiti na cijelu Crkvu, papa Urban IV je u rujnu 1264. izdao bulu Transiturus i njome odredio da se slavi svake godine u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. No blagdan je na cijelu Rimokatoličku crkvu proširio tek papa Ivan XXII u 14. stoljeću jer je papa Urban IV umro ubrzo nakon bule Transiturus, piše Tportal.
