Četvrtak na Markovom trgu. Prvi fizički sukob interventne policije s prosvjednicima iz Savske 66. Napetost, uznemireni građani prikovani uz TV ekrane. Nitko ne zna što će donijeti jutro.. Donijelo je eskalaciju sukoba, pa smirenje, uz neizostavne mentalne eskapade političkih elita svih razina, profila i boja, s papagajski ponavljanom rječju dijalog
Koji se dogodio u ponedjeljak, izgleda da se konačno i napokon shvatilo da je ‘vrag odnio šalu’. No, nažalost, i nakon sastanka predstavnika Vlade i prosvjednika ostala su pitanja. Mnogo ih se nakupilo u 200 dana trakavice iz Savske. Valja ih postaviti jer se šator, izgleda, neće tako brzo ukloniti iz javnog života Hrvatske. Kako reče Glogoški, ostaje i nadalje…
Organizatorima braniteljskog ‘pohoda’ na Markov trg:
VEZANE VIJESTI
Jesu li tražili i dobili dozvolu prosvjednika Imunološkog zavoda i RIZ-a za takvu vrst ‘potpore’ u borbi za rješavanje njihovih egzistencijalnih pitanja pred Banskim dvorima? Jesu li ih kasnije pitali za mišljenje o učincima braniteljske pomoći? Čini se, ako ne griješim, da se tim jadnim ljudima učinilo medvjeđu uslugu. Sjeća li se danas još uopće netko da je nekakvo očajno i gladno radništvo prosvjedovalo na Gornjem gradu? Zašto? I protiv čega? Prate li prosvjednici iz Savske tisak, portale, komentare, osluškuju li puls javnosti? Jesu li svjesni da se veteransku populaciju (namjerno ne pišem ‘braniteljska’, od njega mi već postaje neugodno), sve više naziva SUBNOROM, parazitima na državnim jaslama i još gorim pogrdnim nazivima? I da svojim ‘akcijama’ ionako brojnim ekscesima narušen ugled veterana Domovinskog rata nezaustavljivo i nepopravljivo srozavaju do točke kad će ovaj, krizama i politikama napaćeni narod, kad jednom počnu ‘bolni rezovi’, pljuvati na cesti sve one za koje doznaju da lagodno žive na njihov teret, s mirovinama u rasponu od šest do dvadeseti šest tisuća kuna? Tko im daje pravo da se – bez ulaženja u njihovu vrijednost – sprdaju sa zakonima i institucijama zemlje za koju su prolijevali krv? Tko im je dao legitimitet da nastupaju u ime tisuća umirovljenih veterana, među njima i moje malenkosti, ogromne većine nas koji smo redom ostavili zdravlje na frontu, ali sa sačuvanim ponosom na to doba? Jesmo li uistinu zaslužili da nam vrijeđaju taj ponos, da nas ovo društvo, sklono generaliziranju, sve trpa u isti koš s ljudima koji skaču s krovova, marširaju naokolo i plinskim bocama blokiraju ulice u centru glavnog grada moje domovine? Za razliku od njih, ta tiha većina svjesna je da je država izdvojila koliko je mogla (i više negoli je mogla), i da bi povećana materijalna prava uskoj braniteljskoj skupini nužno za posljedicu imala još veću bijedu naših sugrađana. Po toj cijeni, zahvaljujem braniteljima na borbi za bolji materijalni status. Uspiju li, više ne bih mogao mirno spavati!
Crkvi u Hrvata:
Kaptol je priopćio da se u četvrtak navečer vrata Markove crkve nisu smjela otvarati kako bi se prosvjednici sklonili od pendrečenja, a sljedeće jutro objavio da je uzrujana i nezadovoljna pastva zbog borbi i blokada bila onemogućena nazočiti misnim slavljima, te tako prakticirati Ustavom zajamčenu slobodu vjeroispovjesti. Kad će se Crkva u Hrvata konačno posvetiti isključivo duhovnom pastirstvu, i prestati pačati u politiku sekularne države? S očitim i neugodnim iskazivanjem naklonosti samo jednoj političkoj opciji? Kad će upozoriti dio svojih nestašnih pastira da njihova uloga nije da s propovjedaonica anatemiziraju neistomišljenike, utječu na izbore, prijete, proklinju, uporno godinama slave mise zadušnice za Poglavnika, onog zaslužnog Hrvata koji je bez ispaljenog metka predao najljepši dio Zemlje Hrvatske Talijanima, navukao nam na pleća neizbrisiv epitet genocidnih zločinaca, i na koncu utekao prepustivši ‘svoju vojsku’ zločinačkoj ‘crvenoj’ pravdi? Zna li kler da poznam sve više istinskih vjernika koji su prestali pohoditi crkve zbog takvog pranja mozga s propovjedaonica? I kad će se konačno sabrati i spoznati da prije dijeljenja lekcija i političkih opservacija valja prvo u sebi pronaći Isusa Krista i njegov nauk o miru i praštanju? I temeljem toga živjeti i propovijedati!
Premijeru Zoranu Milanoviću:
Vrlo kratko. Kad će doći kraj nesnalaženju, nesposobnosti, ignoriranju problema, odustajanju, neprovođenju zakona, špilšulu s državom? Možemo li se nadati da ćemo to dočekati bez barikada, plinskih boca, suzavca, vodenih topova i prolijevanja krvi?
Tomislavu Karamarku i HDZ-u:
Još kraće. Kad će naložiti uklanjanje šatora i razlaz branitelja kućama?
Ministru Ranku Ostojiću:
Otkud nagla ministrova briga za provođenje (i silom) zakona i pozitivnih propisa RH? Nije li činjenica da već pet mjeseci mrtav hladan pasivno promatra neprijavljeni, dakle protuzakoniti prosvjed, uzurpaciju javne gradske površine, uvijek moguć sukob na ulicama, marš i urlanje rulje pod prozorom stana obitelji Milanović na svetu nedjelju, uz vrlo susretljivog zapovjednika postrojbe interventne policije, koji uvjerava nadređene kako se radi o ‘mirnom’ prosvjedu, te konačno, vrlo realnu prijetnju plinskih boca na kolniku Savske ulice. Sve praćeno rijetkim, ali skandalozno besmislenim Ostojićevim izjavama o pomanjkanju razloga za policijsku intervenciju i nemogućnosti organa gonjenja ‘da uđu u trag organizatorima prosvjeda’ (?!). Ne možemo li izvući zaključak da je 200 dana protuzakonite i sigurnosno vrlo rizične aktivnosti na ulicama Zagreba po Ostojiću nešto sasvim normalno, uobičajeno, pače dokaz široke demokratičnosti vlasti? No čim se nezadovoljnici usude dirnuti u nepovredivost gornjegradskog Tienanmena, prekorače radno vrijeme prosvjeda (poput Kauflanda – radnim danom, vikendom i praznicima do 22,00), u Ostojiću odmah proradi gorljivi borac za red, mir, poštivanje zakona, ali i skriveni ‘žandarmsko-milicijski’ mentalitet, pa zapovijedi juriš, pendrečenje i ‘rasturanje’ prosvjeda.
Valja se ovdje, istine radi, ipak prisjetiti činjenice da je ova nenarodna i crvena vlast, pripuštanjem prosvjednika, makar i u limitiranom broju i s gore navedenim apsurdnim radnim vremenom ipak (po onoj Maovoj da je i nogom u g…. korak naprijed) učinila kvalitativni pomak u demokratizaciji političkog života, jer su prethodni obnašatelji izvršne vlasti uredbom potpuno zabranili bilo kakva okupljanja puka na Gornjem gradu. Duga je u nas tradicija besmislenih zakona, propisa i uredbi koji sami po sebi izazivaju nered i kaos. Tko je dakle odlučio da je crkva sv. Marka javna površina, pa zapovijedio juriš policije u nju? Zna li Ranko Ostojić da su takvi upadi naoružanih na crkve posljednji put na tlu Europe zabilježeni 1936. u španjolskom građanskom ratu, kad su prerevni anarhisti palili crkve, ubijali svećenike i silovali opatice? Znade li drug Ostojić da se i Staljin klonio takvih obračuna s religijom – ‘opijumom za narod’? Zna li da je i u mračna vremena jednoumlja kod nas crkva bila nepovrediva? Da se i 1971. i svih godina nakon nje u crkve nije upadalo silom, čak ni kad su tadašnji nadbiskup Kuharić i Isusovci u Palmotićevoj javno prozivali i osuđivali vlasti? Znade li ministar da je represijom, boreći se za poštivanje Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira prekršio Ugovor između Svete Stolice i RH o pravnim pitanjima – čl.7. st. 2 koji kaže: ‘Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela te crkvenih prostora’. Je li mu uopće jasno da to u ovom konkretnom slučaju znači ‘eksteritorijalnost’ , poput stranih veleposlanstava, zrakoplova i brodova? Zna li on da Ustav RH daje jaču pravnu snagu međunarodnim ugovorima od zakona RH? Konačno, razmišlja li o ostavci s obzirom na očito prekoračenje ovlasti, nezakonito postupanje i uopće bijedno, nedosljedno, pasivno ponašanje u cijeloj aferi ‘Savska’? Ako ne razmišlja on (uvjeren sam, ne ), razmišlja li premijer Milanović o njegovoj smjeni?
Predjednici Republike Hrvatske:
#related-news_0
Udaljenost (zračna linija) od Zagreba do Kabula iznosi točno 4.604,18 km. Udaljenost od Pantovčaka do Markova trga iznosi pak 1,71 km. Ako je sveprisutna, svugdjenazočujuća predsjednica mogla u roku od 24 sata osvanuti čak i u dalekom Afganistanu i tamo glumiti GI Jane pred zbunjenom skupinom naših branitelja tuđe demokracije u cilju osnaživanja vlastite uloge glavnokomandujuće oružane sile RH, zašto je, prema vlastitom priopćenju sjedila u Predsjedničkim dvorima i grizući nokte pokušala ‘kontaktirati’ premijera? Zašto nije sličnom afganistanskom brzinom zaprašila do Gornjeg grada i autoritetom predsjednice republike trenutno zaustavila sukob? Netko će reći, nije uloga državnog poglavara da smiruje ulične gužve. Slažem se! Ali nije njegova uloga ni da svako malo hodočasti po šatoru, pa ipak…
Gdje je tu noć bio Ante Deur? Prvi put sam ga vidio upicanjenog oko podneva sljedećeg dana. Tražilo se od njega komentar. Umjesto prosvjedničke maskirne jakne odijelo, kravata i ‘poziv na dijalog’ tronutim glasom. Isti taj koji je prije savjetničke fotelje odbijao svaki dijalog i lijepio tjeralice za izdajnicima po stupovima javne rasvjete oko šatora!
Predsjednica je priopćenjem u više navrata ponovila (ovaj put precizno protumačenu, dobro zapamćenu i naučenu) ovlast iz članka 94. stavka 2. Ustava RH, po kojem se dužna brinuti za redovito i usklađeno djelovanje, te stabilnost džavne vlasti. Zašto je onda u slučaju ove, uistinu ozbiljne krize, učinila tako malo? I zašto uopće svakim potezom i postupkom nastoji destabilizirati državnu vlast?
Ministru branitelja Predragu Matiću Fredu:
Za kraj i pitanje osobi koju sve više cijenim, poštujem i percipiram kao jedinu pozitivnu u cijeloj hrpi likova koja se nakupila oko prosvjeda. Je li mu žao što je prihvatio saditi tikve s vragom? Što su ga premijer i njegov kabinet ostavili da se više-manje sam petlja s prosvjedom? Što su kolege iz Vlade dopustile da mu ulica prijeti smrću, vrijeđa ga, optužuje za kukavičluk i dezerterstvo u Vukovaru, čak bez elementarnog ljudskog zgražanja nad prostačkom retorikom, što toleriraju da dokazani ratni heroji tipa Karamarka i Jandrokovića propituju njegov ratni put? Ne čeka li s nestrpljenjem dan smjene vlasti, i (uvjeren sam) trenutnog raspremanja ‘taborske prostorije’ na lokaciji Savske 66? I predavanje vrućeg krumpira zadovoljavanja nezajažljivih ‘braniteljskih’ apetita nekom ‘dokazanom’ stručnjaku HDZ-a?
Josipu Klemmu:
S obzirom da je na jučerašnjem sastanku izrazio ogorčenje Matićevim odbijanjem dolaska na zajedničku ‘molitvu za generale’, zanima me zašto takvo zajedničko misno slavlje nije organizirano u vrijeme kad se vlast silno trudila identificirati, locirati, uhititi i transferirati generala koji se bijegom pokušao zaštititi od haške ‘pravde’ i vlastite države koja ga je izdala i ostavila na cjedilu. Kako je umirovljeni, vječito prisutni visoki državni dužnosnik koji sad sjedi na Pantovčaku kao specijalni savjetnik za Ustav u međuvremenu obolio od amnezije, pa tvrdi da nije izrekao famoznu (odvratnu i bezbožnu)rečenicu, za njega, Klemma i ostale zaboravne – link: https://www.youtube.com/watch?v=wQ_t-Z_2J2A
*Autor je poručnik u miru 2.GBR OS RH, dragovoljac, HRVI s 1757 dana u borbenom sektoru (prema registru branitelja). Bez uživanja ikakvih povlastica osim mirovine (s dovoljnim stažem prije rata). Autor smatra da mu je domovina dovoljno zahvalila odlikujući ga Redom Hrvatskog Pletera i Spomenicom Domovinske Zahvalnosti za osobit doprinos razvoju RH, koje čuva u drvenoj škrinjici s ostalim ratnim i vojnim memorabilijama. Nikada nije bio član nikakve partije ni stranke. Ponosi se svojim umjereno desnim, konzervativnim svjetonazorom, prezire marksizam, lenjinizam i svaki izam kao ideologiju. No isto tako ponosi se činjenicom što nikad nije i neće biti blizak politici najdomoljubnije državotvorne stranke u Hrvata, jer od prvog dana naslućuje da tamo gdje kolo vodi „mišung“ umirovljenih generala JNA, oficira UDBE, političkih konvertita i radikalne emigracije, ne može biti demokracije! (Zahvaljujem na ideji uvaženoj kolegici u peru Niki papalini), piše Barometar.hr.
