Hrvati kao da su se podijelili u dva tima. Onaj koji smatra da je koronavirus prenapuhana priča pa sve mjere uzimaju s podozrenjem i drže ih se ako baš moraju. Drugi tim vjeruje zdravstvenim radnicima pa bez obzira na nelagodu i štetu prihvaćaju nametnute im mjere. Međutim, i jedni i drugi prate što se događa i imaju svoje teorije o tome tko je u pravu i tko je za sve kriv. Kako i neće kada živimo u vremenu u kojem su svi stručni za sve.

Koliko je zaraženih, kako prepoznati simptome, jesu li maske korisne, jesu li Dalmatinci zarazili Zagrepčane i prenosi li se virus bolje u crkvama ili teretanama, glavne su teme svih medija i svih razgovora.

“Non stop! Čim upališ bilo koji kanal samo o tome! Koliko ih je umrlo, ta statistika i to sve skupa. Ne znam, ja nisam stručna, držat ću se mjera, zakon se mora poštovati, ali meni je to sve prenapuhano”, smatra Darija iz Splita.

Darijin stav dijele jedni, drugi pak misle kako korona uopće ne postoji, a treći su toliko savjesni da maske nose i na otvorenom.

“U šonetama, dvadeset, trideset ljudi umire od nečega, a gdje su mrtvi od korone? Zato mislim da je to ipak neka urota, vjerojatno krupnog kapitala koji opet želi na narodu zaraditi neke novce”, iznosi svoju teoriju Zdenko.

“Meni su smiješni ti koji ne vjeruju u koronu jer je to očito prisutno u cijelom svijetu. Vjerujem da je to opasna bolest, da ne treba paničariti, ali da se treba čuvati i slušati upute koje nam daju stručne osobe”, smatra pak Irena.

“Ja bi rekla da postoji i da su oni bolesni koji ne vjeruju da postoji jer je masu ljudi oboljelo, sad nam je veća zaraza nego kada smo bili zatvoreni”, dodaje Darinka.

Posebno je popularno, od početka pandemije, procjenjivati tko je kriv, tko neodgovoran i tko je koga zarazio.

“Devedeset posto iz Zagreba ljetuje u Istri i u riječkom primorju, jednako tako i Slovenci, onda njima zaraza nije stigla iz Dalmacije”, smatra Josip.

Struka se slaže kako je sve normalna reakcija jer ljudi vole predvidljivost, a virus je naše planove okrenuo naglavačke pa svi traže krivca i ne vjeruju nikome.

“Nepovjerenje u sve. Kao što vidite. I u Stožer i u Vladu i u Svjetsku zdravstvenu organizaciju i Ujedinjene narode i ujedinjenu Europu i globalne procese”, pojašnjava Ivan Urlić, neuropsihijatar.

Dodaje kako su i fantazije o globalnim urotama očekivane te smatra da prvenstveno služe egu.

“Što bi netko smišljao nešto protiv mene? Pa nisam ja tako važna osoba. Ili možda jesam? Ako jesam, onda, valjda, zavrijeđujem da se cijeli svijet uroti protiv mene. Možda ja nisam svjestan koliko sam vrijedan”, opisuje neuropsiihijatar Urlić tijek misli teoretičara zavjere. 

Stožeri pokušavaju balansirati između tjelesnog i mentalnog zdravlja nacije, ekonomije i zdravstva, a ponekad su, rašireno je mišljenje, vođeni i stranačkim interesima.

“Važno je da mjere koje se donose ne proizvode nuspojave koje su još opasnije i još pogubnije nego sami korona virus”, kaže Luka Brčić, načelnik Stožera civilne zaštite Splitsko-dalmatinske županije.

Jesen dolazi, virus će postati opasniji, a možda i neće, sigurni smo samo da u ništa sigurni nismo. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.