Sunčica Brnardić iz SSSH-a i Maruša Stamać iz Udruge Glas poduzetnika dokazivale su u emisiji TNT sasvim suprotne stavove.
Stamać je rekla da članovi njene udruge smatraju da će se rad od kuće zadržati i nakon završetka pandemije covida-19.
“To je odranije poznata stvar u zemljama EU-a, u SAD-u. Rad od kuće je nešto što smatramo dobrim, smatramo to privilegijom radnika. Ali, to je stvar dogovora poslodavca i radnika”, kazala je.
No, da rad od kuće ubuduće regulira Zakon o radu, ona ne smatra da bi bilo dobro:
“Ako to postane još jedna regulacija, mislimo da nećemo daleko doći.”
Brnardić se s njom nije složila već od osnovnih pojmova.
“Ključno je demistificirati da je to ‘privilegija radnika’. Rad od kuće je definiran kao izdvojeno mjesto rada. Svi elementi radnog odnosa i dalje su ovdje. Nesporno je da je za dosta radnika rad od kuće OK, ali to ne smije radnicima biti nametnuto”, kazala je Brnardić.
Rekla je da je to poslodavcima značajna ušteda, način povećanja profita:
“Ljudi rade i po 60 sati na tjedan, vjerojatnije je da će raditi prekovremeno.”
Navela je pritom nedavnu presudu jednog švicarskog suda koji je dosudio troškove najma stana osobi koja je radila od kuće.
#related-news_0
“Ako netko želi raditi od kuće”, odgovorila je Stamać, “nije na poslodavcu da mu plaća režije ili stanarinu. Bilo bi suludo da im plaćaju režije.”
Voditeljicu je zanimalo mišljenje njene udruge je li doista tako teško nekome dati otkaz.
“Često je teško dati otkaz. Jedna od stavki koju bismo voljeli vidjeti da se promijeni je, kad se nekome da poslovno uvjetovani otkaz, da se na tom mjestu ne smije nikoga šest mjeseci zaposliti na tom mjestu”, kazala je Stamać.
Kao primjere brže promjene na tržištu od tih šest mjeseci navela je ovogodišnju turističku sezonu uslijed pandemije.
“Otkazi to ujedno znači i zapošljavanje, svima je u interesu da u firmi imaju nekoga tko voli i želi raditi”, ustvrdila je.
Brnardić je, međutim, išla sasvim pobijati tvrdnju da lakše otpuštanje radnika znači i lakše zapošljavanje:
“Ne, više nitko ne dijeli takvo mišljenje, niti u ekonomskoj teoriji. OECD je odavno odustao od toga da fleksibilizacija pogoduje zapošljavanju. To je dio zastarjele neoliberalne ideologije.”
#related-news_0
Sa sličnih pozicija nisu se složile niti oko zapošljavanja na neodređeno vrijeme, a posebno ne oko toga mijenjati Zakon o radu u vrijeme krize ili ne.
“Svaki put kad se mijenja Zakon o radu, mijenja se na štetu radnika… Ovdje imamo i krizni moment, vjerujemo da će Vlada i poslodavci to iskoristiti kako bi nametnuli određene promjene koje idu u smjeru fleksibilizacije i deregulacije radnog prava”, kazala je Brnardić i dodala da bi sindikati, zbog krize, bili spremni na smanjivanje prava iz kolektivnih ugovora, ali ne bi nikako pristali na promjene Zakona o radu, jer smatra da bi sve išlo u smjeru smanjivanja prava radnika.
“Mi nismo za smanjivanje radnih prava”, kontrirala je Stamać.
Rekla je da u njihovoj udruzi većina članova ima tvrtke s “do 10 zaposlenih”, nego je, rekla je, riječ o nečem drugom:
“Zakon je zastario, treba ga osuvremeniti kad govorimo o modernom tržištu rada.”
Brnardić je, pak, rekla da već danas imamo u Hrvatskoj problem neplaćanja prekovremenih sati:
#related-news_0
“Ide se u korist poslodavaca, njima daje slobodan prostor”, kazala je i navela kao imperativ “radno vrijeme po mjeri čovjeka, a ne po mjeri poslodavca”.
Stamać, pak, smatra da su došla “neka druga vremena”.
“Danas više ne možemo govoriti o radnom vremenu od 8 do 16 od ponedjeljka do petka. Tržište rada je takvo da i u tom smislu zahtijeva određenu fleksibilnost. Mnogi radnici za obavljanje svog posla jedino što trebaju je mobitel i laptop”, kazala je.
Istaknula je da “dodatni rad mora biti plaćen”, za što je dodala da ipak “mora biti stvar dogovora radnika i poslodavca”, da je njena udruga protiv toga da se bilježi evidencija radnog vremena, kao i to da se zakonom ide ograničavati rad nedjeljom.
#related-news_0
Brnardić, međutim, kaže da je evidencija radnog vremena jedini dokaz radnika o tome koliko je radio, da snagu takvog dokumentiranja rada treba još i ojačati. Brnardić je govorila i o radnoj ili neradnoj nedjelji:
“U Zakonu u radu stoji da se nedjeljom ne radi, to je civilizacijski doseg, jedan europski doseg, koji označava rad u tjednu koji je na raspolaganju društvu za obiteljske i društvene potrebe Znamo da 80 posto ljudi u Hrvatskoj podržava zabranu rada nedjeljom, a da 27 posto ljudi radi nedjeljom.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.