Povjesničar Tvrtko Jakovina govorio je za N1 o svojoj povijesnoj biografiji Budimira Lončara, jugoslavenskog ambasadora koji je ostavio ogroman trag u svjetskoj diplomaciji, kao i vremenu ostamostaljenja Republike Hrvatske i kasnije.
Na knjizi je, kazao je, radio jako dugo.
“16 godina, usudio bih se reći predugo, ali to nije bila jedina stvar na kojoj sam u međuvremenu radio, pa s te strane nemam grižnju savjesti. Riječ je o zaista velikom rukopisu. Za povjesničare nije baš uobičajeno da se bave razdobljem od 100 godina”, objasnio je Jakovina zašto je rad na knjizi toliko trajao.
VEZANE VIJESTI
Knjiga, rekao je, počinje početkom Lončarovog života:
“Počinjem od obitelji u Preku na otoku Ugljanu u 20-im godinama 20. stoljeća. Jedan od ciljeva knjige bio je zahvatiti cijelo to vrijeme, prikazati sudbinu nekoga tko je u diplomaciju ušao već 1950. godine, prije nego što je počeo rat na Korejskom poluotoku.”
Dalje je Jakovina nabrojao da knjiga prolazi i kroz prilike u Zagrebu između dva rata, u Dalmaciji u Drugom svjetskom ratu:
“Sve do krize covid-19 kojom završavamo rukopis.”
Kazao je da u “kontroverzno razdoblje” u životu Budimira Lončara “jako detaljno ili detaljnije nego što je do sada bilo poznato, nije uspio ući”. Ali:
“To je razdoblje od samo nekoliko mjeseci, dokumenata nema, ne samo za mene nego ih nije bilo niti za kolege koji su na tom razdoblju doktorirali.”
#related-news_0
Istraživačkim postupkom je, međutim, obuhvatio sve što se pisalo, “pa čak i što je pisao jedan ekstremno desni tjednik kojega je voljela bivša predsjednica.” Rekao je da je kod “kontroverznih tvrdnji” riječ o stalno jednim te istima:
“Ja sam ih sve naveo u toj knjizi, ali ne mislim da će biti zadovoljni oni koji traže nešto dramatično.”
Podsjetio je da je Budimir Lončar bio u kontaktu s bivšim američkim predsjednikom GeorgeomBushomstarijim sve do “praktično nekoliko mjeseci prije njegove smrti”.
“Po tome se može vidjeti dojam koji je on ostavljao kao bivši šef diplomacije Jugoslavije, kao sugovornik”, konstatirao je Jakovina.
#related-news_0
“Kao diplomat ste uvijek individua, koliko god predstavljate zemlju, pa ste po snazi vaše zemlje više ili manje zanimljivi. To je zadano, ali sve ostalo ostaje na vama, koliko ste zanimljiv sugovornik, koliko pamtite, koliko imate nešto za reći”, kazao je.
To je jedan od razloga, dodao je, zašto ova biografija može biti zanimljiva u puno širem prostoru, “po kontaktima u međunarodnim odnmosima, ali i po svima onima koji u knjigu ulaze iz različitih krugova, prije svega umjetničkih”.
Knjiga je, rekao je, povijesna biografija, istodobno, znači, knjiga koja daje sliku vremena jednog otoka, pa sve do Zagreba 2020. godine.
#related-news_0
“Znam što bi ljude najviše zanimalo, to je pitanje embarga, odnosi s hrvatskim državnim vrhom u 1990-im godinama, portreti nekih diplomata i političara iz tog vremena. Ali, po meni, to su doba njegovog služenja kao ambasador u Indoneziji u 60-im godinama, doba njegovog najuspješnijeg mandata u Njemačkoj u vrijeme kancelara Schmidta, kao veleposlanika u SAD-u u vrijeme Cartera i Reagana, te stanje u Jugoslaviji u vrijeme njenog raspada”, nabrojao je.
Rekao je da je jedan od ciljeva bio i pokazati kakvo je stanje bilo u vrhu Jugoslavije u doba raspada te federacije, posebno u saveznom Sekretarijatu za vanjske poslove:
“Kakvi su se razgovori vodili…”, natuknuo je, što je, kako je kazao, doznavao iz stenograma i zapisnika iz tih vremena, a koje je nalazio po arhivama u glavnim gradovima nekoliko zemalja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
