Za Global Fokus s Ivanom Dragičević razgovarala je Kirsti Lonka autorica bestsellera “Phenomenal learning from Finland“, profesorica na Sveučilištu u Helsinkiju.

Prije svega, čestitala bih vam ovotjedni Svjetski dan učitelja. Znam da svi vi koji radite u obrazovanju, od osnovnih škola do sveučilišta, imate velikih problema u doba korone. Prilagođavate se i promišljate kako naša budućnost može izgledati. Po zvanju ste pedagoški psiholog, ali bavite se obrazovnim procesima. Napisali ste sjajnu knjigu “Fenomenalno učenje iz Finske” koja je postala bestseler. Što je fenomenalno u vezi s time i što je učenje temeljeno na fenomenu? Kako možemo sada govoriti o tome u doba korone i kada je puno nesigurnosti u vezi s našom budućnosti?

Zapravo, mislim da je ovakav pristup sada važniji nego ikada u kontekstu svih vještina budućnosti o kojima govorimo. Sintagma “fenomenalno učenje” zapravo je igra riječima. Znači “fantastično” ili “izvanredno”. Dakle radi se o igri riječima. Tu imam svoju knjigu.Na koricama je slika aurore borealis, odnosno polarnog svjetla. Zapravo, u nekim se jezicima ono naziva fenomenom, recimo u germanskim jezicima.

Ne radi se samo o zelenoj, plavoj i ljubičastoj svjetlosti. Vidjela sam je na sjeveru Finske i to je stvarno nestvarno iskustvo. No što to znači u smislu obrazovnih procesa?

Kao što sam rekla, “fenomenalno” znači nešto poput “divno”. Ali kada govorimo o učenju temeljenom na fenomenu, posrijedi je integrirani način učenja i poučavanja, u okviru kojeg prelazimo granice pojedinih predmeta. Ne integriraju se samo akademske domene – prirodne znanosti, društvene znanosti, jezici – nego i tjelesni, likovni, glazbeni, tehnički odgoj, čak i domaćinstvo. Svi su ti predmeti obvezni u finskom kurikulumu. Ideja je da se krene od fenomena koji interesira učenike. Obično postoji zajednička tema, recimo tema može biti šuma. Dakle, šuma bi bila općenita tema cijele škole. Ali zatim učenici u svakom razredu smišljaju vlastite ideje o zanimljivim fenomenima u vezi sa šumom. Nekoga će zanimati drvo, nekoga kukci, netko će se pak baviti fenomenom energije, u što će biti uključena fizika i fizička energija, kretanje. Pa su tu onda biologija, književnost… U svojoj sam knjizi posvetila poglavlje svakoj kompetenciji budućnosti koje će trebati građani Finske, poput vještina razmišljanja, komunikacije, vještina vezanih za informacijsko-komunikacijske tehnologije, višepismenost te vještina povezanih s radnim okruženjem.

Promatrajući rezultate finskog obrazovnog sustava, pri vrhu ste prema OECD-ovim PISA testovima. Na vrhu ste u pogledu kritičkoga razmišljanja, a Finska je i najsretnija zemlja svijeta. Dakle, formirati društvo kroz ovakav tip obrazovanja u slučaju Hrvatske je i dalje daleka budućnost. Živimo u svijetu koji se brzo mijenja. Kako se tako brzo prilagođavate i kako ovakav tip učenja i obrazovanja fokusiran na znanje, znatiželju i interes učenika… Kako se prilagođavate i kako se mijenjate u skladu s vremenima?

Dobro pitanje. Jer imamo dugu povijest! Sve kreće od kulture pismenosti. Naš je jezik prilično lako pisati i čitati jer se radi o fonetskom jeziku. A Finci su i dalje jedan od naroda koji najviše čita. Dakle, puno čitamo na vlastitim jeziku i zapravo ga je vrlo lako naučiti. Do 16. stoljeća finski je bio usmeni jezik, a zatim je zapisan kako bi svi mogli čitati Bibliju. Dakle, imamo vrlo dugu tradiciju, ali imamo i koncept obrazovanja temeljena na istraživanju. Konstantno nastojimo prilagođavati obrazovanje prema najnovijim istraživanjima. Tijekom 1970-ih na sveučilište smo prebacili obrazovanje nastavnika, uključujući ono za nastavnike u osnovnim školama. Dakle, prije 40 godina. I to je bio dobar potez. Istovremeno smo uveli isto besplatno obrazovanje za svu djecu od sedam do petnaest godina starosti. Dakako, imamo i besplatno srednjoškolsko, fakultetsko i strukovno obrazovanje. A jedan od temelja je ono što se zbiva prije same škole, odnosno obrazovanje u najranijem djetinjstvu. Temelji se na igri i nema kurikulum temeljen na predmetima. Cijeli ovaj koncept vrlo smo dugo svjesno gradili.

Kada govorimo o svjesnoj izgradnji ovakvog obrazovanja koji je temelj društva… Znamo da je Finska i jedna od najmanje korumpiranih zemalja pa uz obrazovanje na neki način izgrađujete i građanstvo i državu u kojoj ljudi vjeruju institucijama. U principu ne shvaćaju što je korupcija, koja je jedan od naših najvećih problema. Kako je obrazovanje povezano s ovime, sa stanjem društva u Finskoj općenito?

Zemlje koje su imale dobar rezultat u znanosti na posljednjem PISA testu bile su Singapur, Japan, Estonija, Tajvan i Finska. Sve su to zemlje koje se vrlo dobro nose s koronavirusom. Mislim da to ima veze s fokusiranjem na obrazovanje, znanje i znanost jer na taj način dobijete prosvijećene građane. vjerujemo našoj policiji, našem sustavu i demokraciji. Isto tako, vrlo smo homogeno društvo. Kanadi također vrlo dobro ide, a također je vrlo prosvijećeno društvo s dobro obrazovanim građanima, iako je mnogo više heterogeno društvo. Finska je vrlo malena i kompaktna. Imamo tradiciju oslanjanja na vlastito razmišljanje i vrlo smo kritični. Moram reći da smo začuđeni kada nam kažu da smo sretan narod jer smo vrlo kritični, sve kritiziramo. Konstantno kritiziramo i želimo poboljšati stvari.

No to vjerojatno ima veze sa slobodom razmišljanja i dobrim životnim uvjetima u pogledu svega što ste spomenuli. Ono čemu danas svjedočimo, možda ne u Finskoj, ali to je vjerojatno slučaj i ondje, zato se prilagođavate… No ovdje imamo stari tip škola, “ex cathedra” pristup. Naši se učenici dosađuju, imaju malen raspon pozornosti zbog digitalnih tehnologija i sličnoga. Kako premostiti taj jaz? Digitalna revolucija brzo se odvija, djeca se mijenjaju, ne mogu se koncentrirati. A s druge strane, ovaj stari tip obrazovanja možda više ne funkcionira.

Da, to je istina. Naše istraživanje uvelike se bavi digitalnim obrazovanjem. Zapravo, ljudi ponavljaju da se učenici ne mogu koncentrirati, ali zapravo se vrlo dobro mogu koncentrirati na učenje. Trenutačno istražujem kako ljudi uče s pomoću mobilnih telefona i kako mogu regulirati uporabu mobilnih telefona i slične stvari. Jer čak si ni u Finskoj ne mogu svi priuštiti računalo. Ideja je sljedeća: umjesto da djeci govorimo da isključe mobitele, pokušali smo ih integrirati u učenje i nastavne procese. Imamo projekt pod nazivom “Premošćivanje jaza između škole i vanjskog svijeta”. Povezano učenje znači da učenicima pomažemo da svoje uređaje i navike donesu u školu, a škola izlazi u stvarni svijet i tako premošćujemo taj jaz. Kad se ljudi žale da djeca nisu koncentrirana, zapravo govore da su previše nestrpljiva da bi slušala sate monologa nastavnika koji govore bez kraja i konca. No ruku na srce, koliko dugo vi možete slušati nečiji monolog?

Naravno, to ovisi o zainteresiranosti…

Da, izvan škole je puno privlačnih stvari pa škole moramo učiniti privlačnijima, ali ne da budu zabava. Djecu i mlade moramo naučiti kako se koristiti mobilnim uređajima na smislen način, za učenje. Provodimo longitudinalna istraživanja od sedmog do devetog razreda pa nadalje. Već osam godina pratimo istu skupinu djece. Ispostavilo se da je traženje informacija s pomoću mobilnih uređaja u pozitivnoj korelaciji s akademskim postignućem i angažiranošću oko učenja. Dakle, želimo promicati radost učenja, a ne zabavu. Ne želimo da se ovi uređaji rabe samo za zabavu.

Govoreći o radosti učenja, u okruženju u kojem nema nadogradnje sustava obrazovanja, da se poslužim digitalnim izrazom, nastavnici katkad gube volju, katkad dolazi do zasićenja poslom zato što nemaju motivaciju i potporu u okruženju i sustavu. Što bi bila vaš poruka nastavnicima, prvenstveno u Europi?

Zapravo, u Finskoj provodimo reformu edukacije nastavnika. Već se 15 godina bavim edukacijom nastavnika. I sama nastojim učiti i postati bolja nastavnica. Na Sveučilištu u Helsinkiju sad imamo prvi isključivo online integrirani kolegij iz predmeta Pedagoške psihologije za sve buduće nastavnike. Dakle, ulažemo u obrazovanje nastavnika te ga moderniziramo, a to se odnosi i na njihov kontinuirani stručni razvoj. U Finskoj imate obvezu barem tri dana stručnog usavršavanja na godinu, što plaća vaš poslodavac. I liječnici se stručno usavršavaju. Primjerice, nije moguće da liječnici rade onako kako su radili u 70-ima. Konstantno mijenjaju svoj rad na temelju novih praksi i istraživanja. Primjerice, sada rade na lijeku za COVID-19. Isto tako, edukacija nastavnika treba biti temeljena na istraživanjima o tome kako izliječiti dosadu, frustraciju, “pregorijevanje” zbog školskih obveza, nemotiviranost nastavnika. Pozitivnom psihologijom, promicanjem dobrobiti nastavnika i učenja mijenjamo školu, to je jedini način.

Gđo Lonka, zahvaljujem vam na razgovoru.

Hvala i vama, počašćena sam. Mislim da je radost učenja za sve nas, samo trebamo iskoristiti trenutak i kolektivno učiniti sve što možemo da pomognemo jedni drugima u ovom pogledu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.