S fasada, zidova i zgrada često nam se „smiješe” grafiti mržnje, oni na kojima strši ustaški pozdrav „ZDS” ili pozivi na ubijanje određenih skupina u našem društvu. I dok se vladajući, primjerice, odbijaju jasno izjasniti oko pozdrava „Za dom spremni”, pa lopticu prebacuju između sebe, svaki dan svjedočimo normalizaciji govora mržnje i nasilja.
Usputno zlo istraživački je projekt Tanje Dabo i kustosice Davorke Perić koji se bavi upravo time, a može ili ne mora, rezultirati umjetničkim djelom. One u svom projektu prikupljaju takve grafite (i građani im se mogu javiti i fotografije slati na adresu: [email protected] i na Facebook stranicu “Usputno zlo”) i od institucija traže da se očituju o sadržaju koji im je poslan i koji prikupljaju. Radi se o govoru mržnje na zidovima i ulicama naših gradova.
Odgovori institucija puni floskula i izostanak jasnog stava
Institucije se, dakle, trebaju očitovati o tome radi li se o sadržaju i djelovanju koje je u Republici Hrvatskoj zabranjeno zakonima i Ustavom. Dabo objašnjava kako ju zanima je li „u skladu sa zakonom napisati na nekom zidu uhato „U” ili „UBIJ PEDERA/SRBINA…“ ili je to kažnjivo po članku nekog zakona”.
Kao posebno poražavajuću ističe činjenicu da niti jedan odgovor institucije koji su ona i njena suradnica na projektu kustosica Davorka Perić dobile “nema niti konkretnih odgovora niti ikakvog stava o takvom sadržaju”.
“Odgovori institucija su općeniti, neinformativni, puni floskula i „nenadležnosti””, kaže Dabo, a kao izuzetak ističe odgovor Pučke pravobraniteljice koja „jasno izražava osuđujući stav o govoru mržnje u javnom prostoru, a na to ukazuje i u svom redovitom djelovanju, stoga to nije novost, ali daje nadu.”
Kada je promišljala o svom istraživanju, objasnila nam je Dabo, razmišljala je prije svega „o afirmaciji i rastu nasilja i elementarnog zla u našem društvu, kao i nesposobnosti naših institucija da se time kompetentno i sustavno pozabave i potpunoj apatiji i nezainteresiranosti ljudi da se tome suprotstave”.
Zašto inzistiraju na očitovanju institucija? Dabo upravo u izostanku jasnog stava vidi problem koji posljedično vodi ka normalizaciji mržnje i nasilja, pa tako pojašnjava: “Ključni problem vidim u izostanku jasnog zakonskog definiranja svih oblika govora mržnje i veličanja povijesnih zločinačkih razdoblja, što ostavlja prostora za razne interpretacije i nedjelovanje, potom u izostanku javne osude takvih pojava, te konačno u nefunkcionalnosti i posvemašnjoj nekompetentnosti institucija koje bi se time trebale baviti.”
Normalizacija nasilja dovodi do novog nasilja
Dabo pritom upozorava da ovakav “pristup” ovom problemu, tj. njegovo sustavno ignoriranje, dovodi do normalizacije navedenog tipa diskursa, a onda i do gorih događaja i nasilja. “Već sam prethodno govorila o tome da normalizacija nasilja ne može dovesti ni do čega drugoga nego do novog nasilja. Svaka pojava, ali baš svaka, govora mržnje ili pozivanja na ubojstva, treba biti zabrinjavajuća. Između relativizacije nasilja, pozivanja na nasilje i samog čina nasilja malen je korak. Mržnja i nasilje nisu normalni niti simpatični. Nisu usputni, niti olaki. To je ozbiljan društveni problem kojim će se ova država, nadam se, pozabaviti, i to prije svega na razini edukacije mladih ljudi koji u ovakvom društvenom kontekstu stvaraju pogrešne sustave vrijednosti”, kazala nam je.
Perić objašnjava kako projekt djeluje u dva smjera “od anonimnog pojedinca, odozdo prema gore, te u smjeru propitkivanja stavova institucija koje bi se protiv zla trebale boriti odozgo prema dolje”.
“Prikupljeni su fenomenološki interesantni odgovori koji za koje ne možemo reći da nedvosmisleno izriču svoj stav, već bi mogli prije reći da ga zaobilaze iznijeti, izuzev jednog odgovora u kojem se vidi stvarna zainteresiranost za problem, odnosno očitovanje da se radi o ozbiljnom problemu društva te želja da ga se riješi. Jednostavno pitanje da li je ikonografija zločinačkih razdoblja u javnom prostoru zakonom i Ustavom zabranjena u Republici Hrvatskoj za odgovor u istoj državi ima mnoštvo slobodnih i neusuglašenih interpretacija. Budući da smo očitovanje tražili od najviših pravosudnih državnih institucija i ministarstava (MUP-a, DORH-a, Ustavnog suda i sl.) utoliko su rezultati istraživanja interesantniji”, dodaje Perić.
Ako se ništa i ne promijeni, Perić kaže, bar će na koncu imati kvalitetan umjetnički projekt i nekoliko tisuća ljudi koje će možda biti ohrabreni da se ne ponašaju kao da ne vide ovakve grafite mržnje, već da ih “prijavljuju, da postaju svjesni, aktivni ljudi koji stvaraju zdravo društvo na način da traže i očekuju da se zlo iz njega ukloni.
Želimo doći barem do stadija da pročelja škola ne budu išarane kukastim križevima, natpisima “Ubij Cigana”, “Ubij Srbina”, da na dječjem igralištu ne bude godinama normalno da piše “Sanjam mrtve tovare” to nije dio folklora, to je mržnja, bolest društva”, ističe.
Povijest nije samo prošlost ako se ponavlja i živi s nama
Kada govorimo o pitanjima poput antifašističkih spomenika, pozdrava “Za dom spremni” i slično, takav tip rasprave često se diskreditira odmah u početku, kao pokušaj vraćanja rasprave na “ustaše i partizane” i zaustavljanje toga da Hrvatska ide prema naprijed. Ali činjenica je da Hrvatska, kako u prošloj državi, pa tako i ovoj, nikada nije razriješila neka svoja “mjesta prijepora” te da nikada nije odrađen nekakav tip “suočavanja s prošlošću”.
Perić kaže kako činjenica da ju zanima antifašizam danas “nažalost ne dolazi iz potrebe za vraćanjem unazad, nego iz stanja u ovom trenutku, iz različitih oblika fašizma kojima smo okruženi i od tuda potrebe da reagiram i javno kroz svoj rad štitim vrijednosti antifašizma, pa tako i spomenika”.
Povijest nije samo prošlost ako se ponavlja i živi s nama, kaže Perić, te dodaje kako se s njom možemo suočiti i učiniti nešto da ona povijest koja se sada stvara bude bolja.
“Bez obzira na tisuće srušenih spomenika i govor mržnje u javnom prostoru, ne želim misliti da smo nacionalističko društvo, hrvatski antifašisti su pobijedili fašiste, naciste, ustaše i četnike, mislim da smo društvo koje dozvoljava manjem broju ekstremista da kreira sliku našeg društva. Tiho društvo koje zatvara oči pred prošlošću, pa samim time i budućnošću”, ističe Perić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
