Psihijatar: "Došlo je vrijeme da čovjeka gledamo kao osobu, a ne kroz simptome"

Kako se pandemija koronavirusa i mjere zaštite poput držanja fizičke distance odražavaju na mentalno zdravlje ljudi? Koliko je teško promijeniti navike i prihvatiti takozvano novo normalno? Pokazuje li slučaj napada na Banske dvore porast agresije i radikalizacije u društvu? Jesmo li kao društvo zapali u neku vrstu kolektivne apatije? O svemu tome u večerašnjem Pressingu govori psihijatar Veljko Đorđević.

Pandemija koronavirusa

Đorđević je rekao da kada smo se susreli s nečim novim i nazvali to epidemijom, odnosno svjetskom epidemijom, društvo je postalo anksiozno, napeto, tjeskobno, zastrašeno, porastao je broj depresivnih… “Prvim lockdownom imali smo dojam da nam je oduzeta sloboda, ni ne shvaćajući da smo dio globalnog svijeta”, prokomentirao je.

U početku smo se, kaže, i pridržavali mjera stožera. Druga stvar je kako je lockdown utjecao na gospodarstvo, rekao je potom. Osim toga, u ožujku je Zagreb zatresao i potres u kojemu je 25.000 kuća bilo porušeno i “sve je to rezultiralo kolektivnim nezadovoljstvom koje je ostalo tako dugo vremena”, rekao je Veljko Đorđević.

Kaže da, dok se mislilo da su naputci iskreni, dotad smo ih slušali. “Kad su ljudi prepoznali da vrijede dvostruka mjerila, i cjelokupno pučanstvo počelo je sumnjati i prestali smo slušati na način kao što je bilo u prvom valu epidemije”, rekao je.

Osim toga, shvatili smo i da mnoge stvari u našem društvu ne funkcioniraju – od nedovoljne proizvodnje hrane do manjka medicinske opreme.

Smatra kako preko 90 posto ljudi sluša preporuke, dok su oni koji, primjerice, odbijaju nositi maske, na margini. “Neke druge mjere treba propisati nakon opomena. Recimo, da se ne voze u autobusu”, dodao je.

Kaže da je ovo vapaj, posljednji krik zdravstvene službe da moramo biti jedinstveni. “Došlo je vrijeme da prvi puta čovjeka gledamo kao osobu, a ne kroz simptome. Svi koji pacijenta doživljavaju samo kroz simptom ili dijagnozu i nisu pravi liječnici. To što ljudi umiru sami, velika je trauma, kaže psihijatar.

Diskurs Milanovića i Plenkovića

“I predsjednik Republike i premijer su intelektualci. Diskurs kakav su izabrali je takav kakav je. Neće dugo trajati. Obojici je veoma stalo do hrvatskog naroda”, rekao je.

Kaže da cijeli svijet puca po šavovima, to je najveća kriza u posljednih stotinu godina, stoga poziva na jedinstvo i komunikaciju, koja je kaže, nešto dvosmjerno. Dodaje i da sve treba okupiti – oporbu, vladajuće, jer svi žele dobro Hrvatskoj.

Kolektivna apatija

Misli da kao nacija jesmo u kolektivnoj apatiji. “Može li nezaposlen čovjek s 40 godina, s dvoje djece biti zdrav? Ne može. (…) Veze, poznanstva, to je nešto što moramo sasjeći. Ne može biti prekasno za restart, stalno nam je rađaju nova djeca. 21. stoljeće se naziva stoljećem uma.”, prokomentirao je.

Pandemija mentalnih bolesti

Kaže da ona slijedi nakon što završi ova pandemija. “Anksioznosti, strahova, depresije bit će sve više. Sad će biti fobija od odnosa s ljudima. Taj porast se često udvostručava nakon velikih kriza. Imat ćemo opću populaciju koja će postati ranjivija i osjetljivija. Neće ih trebati liječiti, trebat će im pomagati, rekao je psihijatar Đorđević.

Depresija

#related-news_0

Kad se govori o hospitalizacijama zbog psihičkih bolesti, u Hrvatskoj je depresija na trećem mjestu, a Đorđević ističe kako će sigurno doći na prvo mjesto.

“Kad govorimo o pravim depresijama, mislim da je naš problem da često nisu prepoznate. Ako se osobe i javila, dali smo premalu količinu terapije ili se prekratko liječila.

Objasnio je i kada je potrebno zatražiti pomoć. “Tjeskobni i depresivni možemo biti tijekom dana. Ako depresivnost traje 14 i više dana, treba potražiti liječničku pomoć. Liječnici obiteljske medicine dobro su educirani i mogu liječiti depresivne poremećaje.”

Stigma prema psihijatrijskim poremećajima postoji desetljećima kod nas, kaže. Društvo radi distinkciju.

Cijeli razgovor pogledajte u videu.