Goran Aleksić iz Udruge Franak gostovao je u Newsroomu i govorio o arbitraži koja je pokrenuta na sudu u Washingtonu, a tiče se valutnih klauzula u švicarskim francima.

Aleksić kaže kako je ta arbitraža suprotna pravu Europske unije. 

“Sud EU-a je 2018. u jednom predmetu rekao da se te arbitraže ne smiju provoditi te da su one suprotne pravu EU-a. 5. svibnja ove godine zemlje članice EU su izašle iz svih bilateralnih sporazuma osim Austrije i još nekih zemalja, ali nama je najvažnija Austrija. Postupci koje je pokrenula Splitska banka (Societe Generale) i OTP banka iz Mađarske, pošto su Francuska i Mađarska izašle iz bilateralnih sporazuma – ti postupci će po mojem mišljenju biti zaustavljeni u Washingtonu, oni će se nagoditi s Republikom Hrvatskom u skladu s pravom EU-a jer na temelju tog sporazuma koji je 5. svibnja potpisan između država članica da izlaze iz tih bilateralnih sporazuma, sve države koje imaju već neke postupke u tijeku moraju se nagoditi u skladu s pravom EU-a. Budući da je u skladu s pravom EU-a CHF valutna klauzula ništetna, onda je arbitraža potpuno bespredmetna i banke nemaju uopće nikakvu štetu”, objašnjava Aleksić. 

Upitan što će biti s bankama čije je vlasništvo u austrijskim rukama, odgovara: “Europska komisija ukoliko Austrija ne izađe iz tih bilateralnih sporazuma svakako će podignuti tužbu protiv Republike Austrije i ja mislim da će u nekom doglednom vremenu i Austrija izaći iz tih sporazuma i da će onda i austrijske banke morati pristupiti nagodbama u skladu s pravom EU-a.”

“Budući da je u skladu s pravom EU-a u kolektivnoj presudi revizijski već utvrđeno da je valutna klauzula CHF ništetna u skladu s presudama Suda EU-a, ta konverzija je potpuno bespredmetna jer konverzijom banke nisu vratile niti pola onih iznosa koje trebaju vratiti na temelju kolektivne presude. Naime, konverzijom je glavnica smanjena za jedan određeni iznos. Međutim, nije dovoljno smanjena u skladu s kolektivnom presudom i nisu vraćeni preplaćeni iznosi anuiteta i nisu plaćene zatezne kamate koje banke duguju potrošačima. Na kraju krajeva, prema stavu Suda EU-a svi takvi ugovori su ništetni, pa banke čak duguju i puno više nego što misle da duguju”, dodaje. 

Komentar Ministarstva financija

U medijima su se pojavile spekulacije da se država pokušava nagoditi s bankama, a te navode komentiralo je i Ministarstvo financija za N1. 

Njihov odgovor prenosimo u cijelosti. 

“Ministarstvo financija je, u ime Vlade, u redovitom i stalnom dijalogu s predstavnicima banaka koje posluju u Hrvatskoj, i to zbog cijelog niza tema od interesa za državu i građane. U posljednje vrijeme kontakti su intenzivirani kako zbog utjecaja epidemije bolesti COVID-19 na hrvatsko gospodarstvo u cjelini, tako i zbog činjenice da predstojeće razdoblje za sve dionike financijskog sustava, uključujući i poslovne banke, donosi dodatne odgovornosti radi uspješne provedbe procesa uvođenja eura u Hrvatskoj, sukladno Akcijskom planu Republike Hrvatske za pridruživanje europskom tečajnom mehanizmu II (ERM II) i bankovnoj uniji iz srpnja 2019., i provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom za koji se očekuje da će biti donesen do kraja ove godine.

U kontaktima s bankama kontinuirano je na stolu i pitanje arbitražnih postupaka koje banke vode protiv Hrvatske na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), sa sjedištem u Washingtonu, D.C., a zbog navodnih povreda dvostranih ugovora iz područja poticanja i zaštite ulaganja. U svim arbitražnim postupcima u tijeku banke tužitelji se pozivaju na štetu koja im je navodno nastala uslijed izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama iz 2013. i 2015. godine.

Svaki od šest postupaka se trenutno nalazi u različitim fazama zbog činjenice da su pokrenuti u razmaku od četiri godine te s obzirom na složena pitanja nadležnosti i biti spora koja se u svakom od predmeta pojavljuju. Od tih šest postupaka, u četiri je postupka već novčano određen tužbeni zahtjev banaka i u njima banke od države traže oko 420 milijuna eura naknade štete te dodatno i zateznu kamatu do dana eventualne isplate. U dva postupka tužbeni zahtjev još uvijek nije određen. U ovakvim međunarodnim postupcima poseban izazov predstavljaju i troškovi njihovog vođenja pa je tako do sada iz državnog proračuna plaćeno nešto manje od 127 milijuna kuna samo za podmirenje troškova vezanih uz vođenje ovih postupaka.

Detaljnije informacije o postupcima navedene su u Izvješću Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu državnih odvjetništava u 2019. godini koje je podneseno Hrvatskom saboru u travnju 2020. i koje je javno dostupno na web stranicama Državnog odvjetništva i Hrvatskog sabora, kao i na web stranicama ICSID-a i Svjetske banke.

Hrvatska je mišljenja da nije bilo štete za banke pa zbog toga i arbitraže smatra neutemeljenima i ne vidi razloga za njihovo vođenje. Međutim, arbitražni tribunali svoje odluke temelje na odredbama i načelima međunarodnog prava, a arbitri, kao pravnici, djeluju u različitim pravnim sustavima. U tom smislu, hrvatsko pravo i pravna stečevina Europske unije su samo neke od činjenica koje se dokazuju u postupku te je, bez obzira na jačinu argumenata, ishod ovakvog tipa sporova uvijek neizvjestan i oportuno je razmotriti njihovo mirno rješenje”, stoji u odgovoru iz Ministarstva financija. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.