Reporterka N1 intervjuirala je stanovnike Majske Poljane kod Gline.
Novinarka je jednoga od njih pitala je li mu u potresu poginulo što od stoke?
“Sve, sve. Stoka nastradala, imamo ih i mrtvih i živih… Izvukao sam ih šest svinja ispod krova i sijena. Imam još jednu svinju koja ne može niti živjeti niti umrijeti”, odgovorio joj je stanovnik Majske Poljane ispred svoje potresom porazbijane kuće.
Kontejner su njegovoj obitelji donijeli nedavno. Je li to sad u funkciji?
“Ma je to u funkciji, svaka čast! Sve je to dobro, samo mi ne možemo niti spavati. Bitno je da ne kisnemo. Zadovoljni smo i s time”, kazao je i dodao:
“Dalje ćemo vidjeti s donatorima tko što može raditi, graditi i tako. Svi obećavaju. Dođu i odu, da li će doći (obnova), ja ne znam.”
U vezi pomoći, objasnio je da nisu svi u istoj poziciji, da nije svakome potrebno isto:
“Nama trebaju pare. Ne trebaju nam ni hrana ni odjeća ništa. Ja sam noge odbio da ne primim robu. Što će mi da ja trpam jedno na drugo, a netko nema niti ono što ja imam? Sada treba pomoći u obnovi, to je najpreče!”
Zašto mu je najvažnije da mu se popravi kuća i objekti na imanju, objasnio je konkretnim primjerom:
“Ne smijem se kretati po dvorištu, jer ne znam gdje će što pasti. A dok imam životinje, nemam niti gdje drugdje biti nego tu hodati.”
Rekao je da su ga obišli iz Ministarstva pojloprivrede, ali da ne zna hoće li mu kako pomoći. Potom je odgovorio na pitanje tresu li ih potresi još uvijek.
“Da! Jutros sam bio tu na kapiji, a ova kruška tu ovako radi”, pokazivao je široko mašući rukom lijevo desno, “ja to nikad nisam ranije vidio.”
“Ovi kontejneri su za to super. Oni da se i prevrnu, ne može ti biti ništa”, kazao je, nabrajao da su unutra na suhom i toplom, ali i dodao da to ipak nije kao u svom domu:
“Probudim se, mislim da je možda sedam ujutro, a ono tek ponoć. Onda krojim planove što ću i kako ću. Onda netko naiđe, malo me ohrabri… I tako… teško…”
Je li ga strah da bi obnova mogla dugo potrajati?
“Pa da, sigurno hoće! To ako ne bude, ovako, nekih donatora koji to rade odmah, po državi to…”, izgubio je riječ u nevjerici:
“Pa ja vidim kako Zagreb! To nam je primjer! Pa kako ljudi mogu tako dugo čekati? Ja se bojim tri dana što čekam, a onaj već godinu dana čeka. Zato nemam povjerenja. Ja prvi nemam povjerenja u državu, ja nemam što očekivati od njih. Pa kako će se ponašati prema nama, kad tamo toliki svijet i toliki grad…”
“A nas je sad puno. Svima ne može niti država, otkuda? Da oni svjesno pomognu, podijele, dadu, naprave, onda bi bilo dobro. Ali, najprije svatko namiri sam sebi, tko ima vezu”, rekao je i ipak istaknuo jednu, zapravo jedinu političarku u koju imaju povjerenja:
“Tu nama da nam nije Branke”, govorio je o dogradonačelnici Gline Branki Bakšić Mitić, “mi tu u Glini boljega nemamo. Ona se bori nogama i rukama. Mogli ste sinoć čuti na televiziji, sve je rekla odlično. Ali, ne žele je niti saslušati.”
Za “te koji je ne žele niti saslušati” rekao je da je jedan od njih gradonačelnik Gline, znači, Stjepan Kostanjević. Je li ih on barem obišao?
“Ma kakvi! Nije bio tu. Isto kao da ga nemamo”, odgovorio je stanovnik Majskih Poljana:
“A ako nema nas, nema ni Gline. A što će i on u Glini sjediti ako nema naroda?”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!