Sprječavanje govora mržnje, stigmatizacije pojedinih društvenih skupina i neprimjereni sadržaji jedan su od rijetkih opravdanih razloga za ograničavanje slobode izražavanja. U kom smjeru Vlada mijenja i nadopunjuje trenutačno važeći Zakon o elektroničkim medijima, osobito kada je riječ o govoru mržnje i lažnim vijestima? Koje su odgovornosti nakladnika i urednika? Koja je granica kontrole i političkog pritiska na medije? O tim su temama govorili gosti emisije Izvan okvira, odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo Vesna Alaburić, te državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija te voditelj Radne skupine za izradu Zakona o elektroničkim medijima, Krešimir Partl.

Deset godina star je Zakon o elektroničkim medijima, a u deset godina se puno toga promijenilo u medijima.

“Dugo se čekalo na Zakon, krenuli smo u izmjene i dopune, ali usvojena je nova direktiva audiovizualnih usluga, pa se krenulo u izradu novog zakona. Sve se promijenilo, od načina izvještavanje, distribucije vijesti… Išlo se na regulaciju platformi koje pružaju uslugu video na zahtjev. U Zakonu se traži i povećanje dostupnosti usluga za osobe s invaliditetom.

Sredstva lokalne samouprave koja se daju medijima moraju biti uz javne natječaje, a 15 posto sredstava koje se za promidžbu daju medijima moraju se davati, pored televizije i tiska, i elektroničkim medijima. Osim toga, među stavkama je i da 70 posto programske sheme mora biti fiksno, a 30 posto varijabilno”, rekao je Krešimir Partl.

Vesna Alaburić ističe kako je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s europskim standardima zaštite slobode govora.

“Mogli bi nam zakoni biti bolji, dekriminalizirati djela protiv časti i ugleda, ali nismo jedini koji to imaju. Dobri smo, ali mogli bi biti i bolji. Postoji mnogo zakona koji se dotiču medija, medijske djelatnosti i porezne politike. Mene zanimaju propisi koji uređuju sadržaj u medijima i sankcioniraju civilni ili kazneni protupravni sadržaj, povredu ugleda, časti, povrede privatnosti… Set tema kada se sloboda izražavanja sukobljava s nekim drugim pravima. Tu naš zakonodavac nije siguran što želi, nije dosljedan, jasan i kod govora mržnje, netrpeljivosti prema ranjivim skupinama – neki oblici su bliski onome što je zaštićeno slobodom izražavanja, ali brojne oblike treba sankcionirati u normalnom demokratskom društvu. Kad pogledate kako nam se kazneni zakon mijenjao u zadnjih 20 godina, vide se promjene u kaznenom pravu kod govora mržnje.

Imamo kazneno djelo uvrede i može se raspravljati o tome je li žena u privatnoj prepisci uvrijedila muža, ali neće biti zakonski obuhvaćeno ako je Zdravko Mamić bivšem ministru Željku Jovanoviću rekao da ne može biti ministar u hrvatskoj Vladi jer je Srbin. Mamić nije bio sankcioniran, jer zakon sankcionira samo najteže slučajeve, kada se potiče na mržnju i nasilje prema ranjivim društvenim skupinama. No do te razine postoje cijeli spektar govora mržnje koji nije pokriven zakonom.

“Ustavni sud nikad nije rekao da treba donijeti Zakon koji sankcionira ZDS”

Aktualne rasprave o ZDS pokazuju da zakonodavac nije spreman to pitanje sada riješiti. Ustavni sud nikad nije rekao da zakonodavac treba donijeti propis kojim to sankcionira. Ustavni sud samo je rekao da ako se sankcionira ZDS, nisi povrijedio slobodu govora, ali je zakonodavcu prepustio da to uredi.

Vlast je sklona napraviti iznimke. Mamić je bio oslobođen – sudovi su to pravilno zaključili, jer on nije pozvao druge na mržnju prema Srbima u Hrvatskoj. Tu je diskrepancija u zakonodavstvu, a je li to propust ili svjesna namjera zakonodavstva, to ne mogu reći”, kazala je Alaburić.

“Za govor mržnje uzeli smo definiciju Vijeća Europe”

Krešimir Partl naglašava kako ne postoji čvrsta definicija govora mržnje, pa i Vijeće Europe ima preporuke o tome što je govor mržnje.

“U Zakonu o elektroničkim medijima je riješeno da su sankcije za govor mržnje privremeno ili trajno oduzimanje koncesije. Za govor mržnje uzeli smo definicije Vijeća Europe koju smo transformirali u zakon”, rekao je Partl.

Koji su najčešći oblici govora mržnje?

“Radi se o porastu govora mržnje, zadnja studija rađena od 2013-2019. godine pokazala je da u medijima raste govor mržnje. Najveći postotak je govora mržnje u elektroničkim publikacijama, potom tisku, televiziji i najmanje na radiju. Najviše se govora mržnje odnosi na područje Hrvatske, a četvrtina na druga područja”, rekao je Krešimir Partl.

Kazao je kako je u novom Zakonu novitet odgovornost za komentare ispod članka.

“Nikako se ne brane komentari, nego se dovode pod nakladničku odgovornost. Neke elektroničke publikacije ugasile su komentare zbog nemogućnosti pregledanja komentara. Planiramo i preko nacionalnog programa oporavka alocirati neka sredstva koja bi pomogla u tehnološkom razvoju algoritama koji skida govor mržnje. No to je teško, jer je komentar vezan uz članak i pitanje je može li algoritam prepoznati što je govor mržnje”, kaže Partl.

Alaburić naglašava kako je prema Zakonu o medijima jasno da je odgovornost nakladnika za sav sadržaj, pa i za komentare.

“Mi i sada imamo parnice zbog komentara. Treba se utvrditi odgovornost nakladnika”, kaže ona, te predlaže da se primjenjuje pristup Notice and take down. “Nakladniku se može, na primjer, poslati opomenu i ako se sporan sadržaj, komentar, skine odmah, on nije odgovoran”, rekla je Alaburić.

Partl ipak kaže kako se to može primjenjivati u području autorskih prava, ali kod nas to nije moguće kod komentara.

“Nemojmo brkati slobodu govora i govor mržnje”

“Pravilnikom će se morati ustanoviti u kojem će se vremenskom razdoblju morati uklanjati. Nemojmo brkati slobodu govora i govor mržnje. Zakonskim se prijedlogom ne zabranjuju komentari, samo se traži odgovornost. Ako osoba koja je predmet govora mržnje pretražuje sve portale i javlja nekome da se to skida… mislim da to nije moguće. Kontekst je bitan, i zato je teško razviti algoritam”, rekao je Partl.

Alaburić kaže kako nikakvi algoritmi ne mogu riješiti problem, jer nikakvi unaprijed definirani kriteriji ne donose boljitak, jer se radi o kontekstu.

Partl je istaknuo kako treba što bolje propisati okvire, da oni ne ostaju na nekome tko će sam kasnije morati presuđivati.

“Kod gašenja Twitter naloga Donaldu Trumpu imamo problem poziva na nasilje, a EK je rekla da je opasno kada tehnološki divovi sami donose odluke. Krajem prošle godine EK je donijela akt o digitalnim uslugama koji ima ambicije zaštititi korisnika interneta”, rekao je Partl.

Alaburić je kazala kako je gašenje Trumpovog naloga bio loš potez.

“Ako imaš vlast nad platformom i možeš neki protupravni sadržaj eliminirati iz javnog komuniciranja, a nisi, odgovoran si. Društvene mreže suočavaju se s potencijalnom odgovornošću. Smatram da je ukidanje Trumpovog računa katastrofa za komuniciranje. Za mene su društvene mreže, iako su u privatnom vlasništvu, javni servis. Treba donijeti neku sudsku zaštitu vrijednosti koje su možda povrijeđene na tim mrežama”, rekla je Alaburić.

Hoće li taj zakon kontrolirati rad medija – premijer koji opominje oporbu da agitiraju za oporbu…?

Partl je naglasio dio onoga što Vlada i Ministarstvo medija rade za medije.

Izraz “medijska hajka” – početak kraja za uhvaćenog političara

“Vlada je medijima puno pomogla za vrijeme koronakrize. Mi trebamo pomoći medijima da rade svoj posao. I nakon potresa, nabavljeni su kontejneri za Radio Sisak i radio Petrinja…”, rekao je.

Kada je u pitanju pojam ‘Medijska hajka’ koji političari često upotrebljavaju kada se nađu uhvaćeni u netransparentnim radnjama, Alaburić kaže kako je to odraz određene nekulture.

“To je loše za političare koji se nađu u toj situaciji, kada ne mogu odgovoriti ništa suvislo, kažu da je to medijska hajka. Oni kada nemaju odgovore pokušavaju se pokazati kao žrtve. Često se tada svjedoči početku njihovog kraja i skorom odlaska s funkcije, a to je posljedica loše kulture ophođenja prema javnosti i medijima.

Rekorderi smo po broju tužbi prema novinarima

Maltene smo svjetski rekorderi po pitanju broja tužbi prema nakladnicima i novinarima, to nije ništa novo. Naši zakoni su kvalitetni i poštuju europski standard zaštite slobode govora. Imamo relativno liberalno zakonodavstvo, a novinari sebi nameću još strože kriterije. Novinar koji je obavio svoj posao po pravilima profesije trebao bi pred sudom biti oslobođen”, rekla je Vesna Alaburić.

Novi zakon nameće da nezavisni mediji s nacionalnom koncesijom moraju određeni postotak vanjske produkcije otkupiti od hrvatske neovisne proizvodnje.

“Stavljena je odgoda primjena ovog članka do 2022. godine, kada će se postupno povećavati. Direktiva o audiovizualnom programu predviđa 10 posto vremena za europska djela, a mi smo ubacili 5 posto za hrvatsku neovisnu proizvodnju. Radi se o komercijalnim televizijama s nacionalnim emitiranjem. Oni će birati kakav im sadržaj treba, i važno je da se hrvatska neovisna produkcija time digne. Vjerujem da ćemo između dva čitanja Zakona naći neko zajedničko rješenje koje će odgovarati i jednima i drugima”, rekao je Partl.

Alaburić je rekla kako su joj nezavisna produkcija i nezavisne televizije kontradiktorni pojmovi.

“Ne vidim nikakav razlog da na ovako malom tržištu komercijalna televizija koja ne želi emitirati takav program mora trošiti svoj novac na takav sadržaj”, rekla je.

Partl naglašava da ako želimo podići hrvatsku produkciju, trebamo dodatna ulaganja. “Nitko ne priječi da nakladnik sam izabere program i dogovori njegovu cijenu”, kazao je.

O problemu lažnih informacija Vesna Alaburić kaže kako su one oduvijek postojale.

“Novost je mogućnost da svatko komunicira na visokoj razini, zahvaljujući modernoj tehnologiji i društvenim mrežama, koje lako omogućavaju multicipliranje . Sankcionirane su lažne vijesti koje mogu remetiti spokojstvo građana. Za to je propisana novčana kazna, no o tome nije bilo nekih značajnih presuda”, kaže ona.

Partl je na temu antivaksera u javnom diskursu kazao kako je teško nekome ograničiti širenje uvjerenja.

Netflix i HBO će morati plaćati davanja

“Uvijek će biti ljudi koji će imati uvjerenja koja su suprotna znanstveno utemeljenim činjenicama. Uloga medija je da relevantni ljudi govore o činjenicama, posebno što se tiče pandemije i cijepljenja”, kazao je on.

Rekao je kako će novim Zakonom Netflix i HBO, te drugi streaming servisi, morat će plaćati HAVC-u određena davanja.

“Usvojeno je dosta primjedbi u sklopu radne skupine i javne rasprave. Vjerujem da ćemo se uskladiti u narednim čitanjima i da će Zakon biti izglasan”, kazao je Krešimir Partl.