Bivša ministrica obrane Željka Antunović gostovala je u Newsroomu.

“Nema nikakvog razloga niti da se vode javne polemike niti prijepori, niti da bilo tko optužuje bilo koga u ovom trenutku. Hrvatskoj kopnenoj vojsci prema našim obavezama danim NATO savezu treba nabava oklopnih transportera na gusjeničarima. Da podsjetimo, kopnena vojska ima takve transportne teretnjake, ali na kotačima, To su Patrije i sada bismo sve to trebali nadopuniti tim oklopnjacima na gusjeničarima. Ono što bi nekom odgovaralo da se pretvori u prijepor je hoćemo li uzari stare i korištene američke oklopnjake Bradleyje ili će se krenuti u nabavku novih i sigurniijih oklopnjaka, također na gusjeničarima”, rekla je na početku.

Podrobnije je objasnila i američku donaciju:

“Kao i u mnogim sličnim situacijama radi se o donaciji koja nipošto nije besplatna, ima tu dosta nejasnoća, nabavlja li se 60 i 24 oklopnjaka koje bi nam dali za rezervne dijelove ili se donira 60, a Hrvatska stvara obavezu da kupi još 60. Bez obzira na to što se radi o dnaciji ona košta i treba jasno znati da ona proizlazi iz toga da se Amerikanci rješavaju Bradleyja i kreću u razvijanje boljeg, novog, kvalitetnijeg vozila. Isto tako valja napomenuti da osim Bradleyja isti proizvođač proizvodi bolja, suvremenija, bolje opremljena i sigurnija vozila, a koje nam nitko ne donira, a također bi ih trebalo uzeti u obzir ako želimo napraviti nabavku novih, a ne starih, rashodovanih i višestruko u ratnim situacijama korištenih, Bradleyja”.

Napomenula je i kako se ona iz ove pozicije ne bi željla opredijeliti ni za jednu opciju:

“Nisam sigurna da itko od nadležnih ima gotove strateške studije koliko to sve košta i donacija i nabavka novih. Oko 6,5 milijuna trebalo bi uložiti u nadogradnju za donirane Bradleyje, a novi taj Links njemački, recimo, stoji 10 milijuna. Razika u cijeli je značajna, ali je značajna i razlika u kvaliteti koju dobivate”, veli.

“Nipošto se ne smije odbiti ponuda”

Franko Vidović spomenuo je cifru od 2,5 milijuna:

“Ja sam spomenula jednu cifru od 6,5 milijuna, a Vidović govori o 2,5 milijuna, ja u ovom trenutku oba iznosa doživljavam kao špekulacije, oni koji nabavljaju trebali bi imati dobre procjene. Ali kada govorim o nabavci naoružanja, govorimo prvenstveno o političkom pitanju. Ja osobno mislim da uvijek postoji prostor za razgovore i dogovore. Kako s NATO savezom, s kojima imamo dogovor da imamo tu brigadu do 2026., ali isto tako i s Amerikancima ako odustanemo od te donacije, ako nam budu preskupe.

Govoriti da je to samo donacija je manipulacija, to ne treba nitko u javnosti prihvaćati tako. Ono što je važno za Hrvatsku, ako želi nastaviti strateško partnerstvo s Amerikancima, postoji i drugi tip, modernii tip oklopnih vozila pa ako želimo možemo i o tome razgovarati s njima, a drugo postoje i druga naoružanja koja bi dobro došla vojsci RH, dakle nipošto odbiti takvu ponudu jer bi to narušilo odnose. Treba pregovarati”, objašnjava i dodaje:

“Naravno da im ne bi bilo drago da ne uzemo njihov otpad. Oni se tog rješavaju jer imaju određeni problem tim svojim starim viškovima. No mislim da se ne bi moglo raditi o prekidu strateške suradnje jer Hrvatska ima čitav niz prednosti oko kojih može pregovari bez obzria na to što je mala i mislim da je ključno sačuvati tu poziciju koja osigurava da djelujemo kao mala, ali suverena zemlja.

Mislim da sve te nabavke treba strateški planirati. Spomenut ću samo jednu činjenicu, Bradleyji imaju topove od 25 milimetara, a Patrije od 30 milimetara, to znači različita održavanja, a treba voditi računa i o tome koliko stoji sat vremena korištenja vozila, ali i o sigurnosti. Bradley je američko vozilo, razvijeno za američku vojsku, ali ovaj model je predstavljen ’88. i o svemu tome treba voditi računa. Treba čuvati na političkoj razini strateška partnerstva kako s NATO-om i SAD-om, tako is EU. Krenuti u nabavke onoga što nam je dostupno i što je kompatiblno u smislu održavanja i korištenja i sigurno prije svega”, govori.

“Pritisnuti smo iz NATO-a”

Rekla je i kako je kod nas sve moguće:

“Brojna loša iskustva, neodlučnost političkih elita, ali isto tako i značajna podijeljenost unutar vojnog vrha oko toga što nam treba, sve to može izazvati značajna kašnjenja, no pritisnuti smo na neki način iz NATO saveza i mislim da se neće i ne smije dogoditi ovo što se dogdilo s vojnim avionima. To je razlog više da nam dva brda ne budu u ovom slučaju u prijeporima nego da sjednu zajedno, da pregledaju strateške studije, da pogledaju političku i ekonomsku težinu i donesu konačnu odluku”, kaže i dodoaje o sukobima:

“Ne samo u ovoj prilici, nego u svim mogućim pričama u razvoju Hrvatske, u povećanju efikasnosti razvoja Hrvatske, u povećanju efikasnosti državne uprave, sve ono što Hrvatska više ne može čekati je ugroženo ovakvim nategnutim odnosima. Mislim da je to nedopustivo, mislim da se radi o čistom populizmu i politizaciji, čas s jedne, čas s druge strane i da smo tu mi kao građani zanačajno oštećeni. Konačno, meni je neshvatljivo i neprihvatljivo i mislim da je to jedinstven slučaj da netko s vrha države ovako otvoreno lobira za nabavku određenog naoružanja, to ne samo da izaziva sumnju nego je krajnje politički neoubičajeno i jedinstveno”, zaključuje.