Kada ljude na Baniji pitate što misle o najavama izmjena Zakona o obnovi samo se gorko nasmiju. O najavama političara nemaju vremena ni razmišljati. Oni sada, primjerice, moraju misliti kako preživjeti zimu s tromjesečnom bebom u kamp kućici bez izolacije, kako zimi ići na WC kojeg u kontejneru nemaju, kako živjeti u kućama koje se sada mogu srušiti.... Upozoravaju da prave obnove i dalje nema. Kada će? Nitko ne zna.

Nekih 40-ak kilometara od Hrvatske Kostajnice, u Donjim Kukuruzarima, Mihaeli Tarbuk je sada najvažnija briga njezina tromjesečna djevojčica. Svjesna je da s njom ne mogu živjeti u kamp kućici.

Koliko imamo, toliko smo počeli popravljati ljetnu kuhinju da imamo gdje s bebom od tri mjeseca za zimu jer u kontejneru se ne može, ja koja sam trudna bila nisam mogla spavati u kontejneru od zime, izolacija je katastrofa”, požalila nam se Mihaela Tarbuk.

I tu ćete sada pokušati prezimiti? Mihaela Tarbuk, Donji Kukuruzari: “Tu smo mislimo prezimiti. Sad koliko će to biti sigurno, ako dođe potres kakav je bio, to može otići sve kao kuća”, rekla je Mihaela Tarbuk.

Od potresa do danas u dvorište Tarbukovih jedino su ušli statičari.

“Nitko nas nije došao ništa ni pitati, ni upitao nas nitko nije, nismo mogli dobiti tri letve da pokrijemo krov kada nam je otišao dimnjak”, kaže Ljubica Tarbuk.

I baki je unuka prioritet.

Ljubica Tarbuk, Donji Kukuruzari: “Sada nam je samo u cilju da sredimo te dvije prostorije da oni imaju gdje biti s djetetom, a meni kako bude, nije važno”, rekla je Ljubica Tarbuk.

Dragica Sušić i suprug dobili su prazan kontejner, rušenje kuće i nakon toga – ništa.

“Nama su rekli da ne možemo doći u program ove godine, da idu zelene i žute, nemam ništa protiv, to je isto popravak, ali valjda ima neka organizacija za nas beskućnike, treba se i o nama povesti računa jer nije vječnost biti u tom kontejneru”, rekla je Dragica Sušić.

Susjed Dragan Japranjin je u uredskom kontejneru, bez WC-a.

Tu je dolazilo četiri-pet komisija, svi popisuju materijal, a nitko ne dolazi raditi”, kaže nam Dragan Japranjin.

U kuću ulazi iako ne bi smio. Kad će obnova ni ne razmišlja.

U obnovu od države nema nade. “Bit ću u kontejneru dok ne umrem. Mislim da ću unutra i umrijeti”, rekao je Japranjin.

Ako je prvih devet mjeseci pokazatelj tempa kojim će država pomoći ljudima na Baniji, mnogima će kontejner biti posljednji zemaljski stan.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.