Tradicija koja traje 70 godina i generacije su stasale odgajajući se uz vatrogastvo. DVD Komiža danas slavi svoju veliku obljetnicu kao jedan od najstarijih DVD-ova u Hrvatskoj. Ovaj tekst pišem jer i ja sam dio te vatrogasne priče u maloj Komiži, gradu među pionirima otočnog vatrogastva.

Život na otoku pun je izazova. Život na najisturenijem naseljenom otoku na Jadranu još je izazovniji. Vrlo si često prepušten sam sebi u mnogočemu pa tako i kad je o požarima riječ.

Ne znam je li to neki iskonski otočni instinkt da smo izuzetno oprezni kad je o vatri riječ, no nema obitelji u Komiži u kojoj barem jedan član nije vatrogasac.

Biti vatrogasac je kao biti liječnik, učitelj, novinar… To nije posao, to je poziv. Dužnost koju ovdje u Komiži svi obavljaju iz srca, znajući da su oni jedina ruka spasa svom otoku kad krene požar. Ne kanaderi, već samo oni. Jer Vis je ponekad i predaleko za kanadere, a otok itekako pošumljen.

Volonterskim radom do uspjeha

Godinama je DVD Komiža imao tek mali prostor pokraj bivše tvornice ribe Neptun. A onda je 1988. započela gradnja jednog od najimpozantnijih otočnih vatrogasnih domova. Tih se dana itekako sjeća Jurica Jončić, koji je tada bio tek mladić.

Drugi dan proslave 70.obljetnice DVD-a Komiža 👩🏻‍🚒🚒🚨 Danas mimohod gradskim ulicama. #DVDKomiža #70obljetnica #N1info @N1infoZG pic.twitter.com/YXnqtmQTZn

— Vesela Šegvić (@segvic_vesela) October 22, 2022

„Dom smo počeli graditi 1988. godine. Imamo svoj prostor, gradili smo ga pet godina, sve volonterskim radom. Uz pomoć članova i društvene zajednice, sponzora i volontera napravili smo ovo velebno zdanje“, kaže Jurica ne krijući ponos i sreću. I njegov stariji sin danas je vatrogasac. Ovdje je vatrogastvo skoro pa nasljedno. Ono je u krvi. I ne samo to. Volonteri su i svi članovi vatrogasnog društva.

Nekad je na požar dozivala sirena s vatrogasnog doma. Zvuk je to koji bi na tren zaustavio cijelo mjesto. Sada su vremena modernija. Dobrovoljci se na intervencije odazivaju na automatski poziv iz operativnog centra.

DVD Komiža – mjesto koje je povezalo generacije

Danas kada DVD slavi svoj okrugli 70. rođendan, dogodila se najveća intervencija. Ali i najljepša. Rivu je ispunio šušur, a svaki kutak ovog malog mjesta preplavile su vatrogasne odore. Pokazne vježbe s ponosom su izvodili i najmlađi, ali i oni najiskusniji aktivni interventni članovi. Trči staro i mlado. Kante, brentače i mete mlazom vode ciljaju oni najmlađi, dok oni stariji simuliraju gašenje požara.

Okupilo se cijelo malo mjesto. Ponosni roditelji, sumještani, tek pokoji zalutali turist. Otok polako postaje prazan. Prepušten samom sebi do idućeg ljeta kad se vrate turisti i vatrogasna sezona puna strepnje.

Zima je najizazovnija. Tada se sprema požarna sezona, a sve kako bi ljeta bila što mirnija pa vatrogasci svih uzrasta održavaju formu. Pokazne vježbe poput ovih danas jedan su od načina.

Luka Marinković aktivan je član od malih nogu. I diplomirani doktor. Unatoč tome što je napustio otok kako bi studirao u Splitu, vatrogascima i svom domu u Komiži uvijek se vraća.

„Od malih nogu sam u vatrogascima. Vrbuju nas od malih nogu kako bi bili što veća obitelj…“ kaže uz osmijeh. „I brat i ja smo u vatrogascima, i iz obitelji nas je dosta. Ovo je veliko prijateljstvo, ljubav prema gradu, prema svom mistu, ovako štitimo našu zajednicu.“

Štititi zajednicu toliko udaljenu od kopna, uz to velik arhipelag, nije nimalo lak zadatak. Ljudi i predanost su bitan faktor, ali bez opreme teško je biti vatrogasac. No, ide na bolje, dodaje Luka.

„Bilo je puno teže dok nismo imali nikakvi opremu. Sad smo se modernizirali dosta pa je lakše, ali svaka pomoć je dobrodošla.“

Na rivi vježbe promatra i Vinko Sviličić. Jedan je od veterana. Sjeća se on i dana kad opreme nije bilo puno, a neprospavanih noći na požarištima otoka Visa previše.

„Ja sam u vatrogascima 43 godine. Time sam vam sve rekao. Cijelo mjesto je takvo. Meni su dvije kćeri i unuk također vatrogasci.“

Vatrogasne vježbe prati i Milena Gracin. Supruga, mama i baka, u Komiži nona. Gotovo da nema vatrogasnog uzrasta u kojemu njena obitelj nema jednog člana.

„Imam muža koji je 50 godina u vatrogascima. Imam sina koji je 40 godina vatrogasac. Imam kći koja je 15 godina vatrogaskinja i imam tri unuka i sva trojica su vatrogasci. Florijan je malo stariji, a Ante i Jakov su u mlađoj grupi. Oduvijek je u Komiži bio prestiž bit vatrogasac, to je oduvijek bilo i uvijek će bit. To što oni i gdje oni gase, dođe ti da ti srce stane. Kad odu na Biševo nekad se pitam i hoće li se vratiti.“

Biti vatrogasac naporno je i teško, kaže Ljilja, a onda joj je pogled skrenuo na unuke jer upravo je krenula njihova vatrogasna vježba.

„To je nama u Komiži bio centar za sve… Djetinjstvo ne možeš izbrisati“

Život na otoku za djecu oduvijek je bio izazov. Kad krenu kiše i juga, kad bura zimi ledi kosti, malo je mjesta gdje dijete može biti dijete. Prazna riva i ulice, škola koja nudi tek pokoju izvannastavnu aktivnost. Teško je djeci zimi ponuditi ono što na kopnu smatraju rutinom. Zime su samotne i duge, kino i kazalište luksuz u Splitu. No, u Komiži su generacije oduvijek imale vatrogasni dom koji je puno toga dao, a svi su to DVD-u Komiža vratili odanim članstvom.

Kao danas se sjećam sreće i ponosa kad je tada predsjednik DVD-a Komiža, Ivan Mardešić došao i nama nekoliko djevojčica rekao: „Od danas imamo i žensku vatrogasnu ekipu. Cure spremite se bit ćete vatrogasci.“

I Tamara je tada, baš kao i danas bila tamo. Klišej, ali sa sjajem u očima danas se prisjeća kako su ti dječji dani u Vatrogasnom domu izgledali.

„Osjećala sam se presretno. To je nama u Komiži bio centar za sve. Sudjelovali smo u izgradnji doma. Od malena je dom postao naša ljubav. Bio je to spoj mlađih i starijih generacija. Za djecu je uvijek bilo nešto organizirano. Stariji su se uvijek brinuli o nama. Ili natjecanja ili svakodnevne aktivnosti u domu. Imali smo stolni tenis, stolni nogomet… Dugogodišnji radom, odlaskom na fakultet pa povratkom na otok, odlučila sam ostati aktivna jer djetinjstvo ne možeš izbrisati. Mimo gašenja požara u našem malom mjestu, vatrogasci su zaduženi i za brojne humanitarne aktivnosti.

Bilo je to prije 28 godina. Vremena su se promijenila, zime na otoku više nisu tako teške za djecu, kompjuteri i video konzole su napravile svoje. No tome unatoč, u Komiži je biti vatrogasac jednak ponos i starom i mladom. Zajedništvo, humanitarni rad, predanost…

„Mislim da je to jedan od razloga zbog kojeg djeca žele biti vatrogasci. Ta ljubav se prenosi iz generacije u generaciju“, dodaje Tamara.

Kad narastem – želim biti vatrogasac

I zbilja, osnovna škola broji devedesetak učenika, a gotovo 2/3 su vatrogasci.

Kroz niz godina nema tko nije prošao kroz DVD. Baš kao Ljljini unuci – uz 172 članova vatrogasnog društva, još je 58 članova pomlatka i mladeži. Stanovništvo se na otocima osipa. Svakim danom Komiža broji sve manje žitelja, no čini se da DVD Komiža ne strahuje za svoju budućnost.

I djevojčice i dječaci – svi mahom slijede svoje roditelje. I baš kao i oni žele biti dio ove vatrogasne priče.

Na rivi su pokazne vježbe potrajale cijelo prijepodne. Ekipa za ekipom, nekoliko postrojbi raznih vatrogasnih uzrasta smjenjuje se na svojim poligonima. Pomalo zadihani, ali sretni jer je vježba prošla uspješno, pričaju zašto su postali vatrogasci.

Damir Sterniša četvrti je razred osnovne škole pa netom nakon što je oborio vodenim mlazom svoju metu kaže: “Zanimljivo je biti vatrogasac, to me privuklo. Ovo je tradicija.” Kroz smijeh kaže i: „Brat je vatrogasac pa moram i ja. Ali stvarno to želim jer je super.“

Tik do Damira, postrojio se i Ivan. Ima 11 godina. I tata i djed, a i brat su vatrogasci. Kaže da želi i on nastaviti tradiciju.

I djevojčice od malih nogu stasaju u vatrogaskinje. Doris Prgomet je zapovjednica svoje postrojbe. Kad gori nema „muških i ženskih poslova“. Svima je jednaka zadaća obraniti svoje mjesto od vatrene stihije.

„Ja sam zapovjednica svoje postrojbe. Od prvog razreda osnovne škole sam vatrogaskinja. Ovdje puno znači biti vatrogasac, ali sva sreća ovih godina nema puno požara.“

Otok bez vatrogasnog broda?

I ustinu, posljednjih se godina srećom, miris bora koji gori ne osjeća tako često. Pomalo plaši spoznaja da si daleko kad se dim spusti nad mali otok, kad gori blizu kuća ili na nepristupačnom mjestu. Kad se strepi hoće li „okrenuti“ vjetar i kad ostaje nada da će požar biti stavljen pod kontrolu prije noći. Spavati na cesti naslonjen na zamotane vatrogasne cijevi, svoju kacigu, drugog kolegu sudbina je vatrogasaca najčešće ljeti. No Komižani nisu zaduženi samo za obranu Komiže od požara. Komiški akvatorij najveći je u Hrvatskoj, obuhvaća i otoke Jabuku, Brusnik, Palagružu, Svetog Andriju i Biševo. Dva potonja itekako pošumljena, predstavljaju izniman rizik od požara.

Nevoljko se vatrogasci sjećaju 2003. kad je Biševo, poznato po Modroj špilji, u velikom požaru postalo gotovo pa Mjesečeva površina. Zbog loših vremenskih uvjeta kanaderi nisu mogli pomoći, a izuzetno šumovit otok bez vodovoda i vodom tek iz čatrnja nije imao šanse pred vatrenom stihijom. Danima su se vatrogasci borili, ali veći dio otoka uništen je u požaru. Ova ružna uspomena evocira i pitanje, zašto najistureniji naseljeni otok s tolikim arhipelagom nema vatrogasni brod?

Zapovjednik Mile Mardešić nada se da će i do tog napretka u opremi doći jer kaže – sada se snalaze.

„Nemamo brod. Snalazimo se kako znamo. Odlazimo na razne intervencije, od spašavanja preko požara. Snalazimo se preko lokalnih privatnih turoperatora koji imaju brze glisere. Mi smo čisto dobrovoljno društvo i mali su tu resursi, sami si brod ne možemo priuštiti.“

Hej vatrogasci požurite!

Dolazi zima i spokojnije vrijeme za sve vatrogasce. Ostaje planiranje iduće požarne sezone, iz godine u godinu sve nepredvidljivije. Globalno zatopljenje, klimatska kriza… Sve uzima svoj danak.

DVD Komiža, baš kao i druga dobrovoljna vatrogasna društva diljem Hrvatske, sve radi na volonterskoj bazi. Želje ne manjka, ali sredstava itekako. Ipak, ovo vatrogasno društvo nasred Jadrana, uz svoj vatrogasni posao jedno nikad ne zaboravlja. To je da su važan dio zajednice zbog koje su postali bolji ljudi… Oni ljudi koji znaju da kad u DVD Komiža zazvoni telefon za intervencije samo su tri bitna pitanja: “Gdje gori? Što gori? Koliko gori?”

A onda, kad se krenu paliti sirene na vatrogasnim autima, svi znaju što im je činiti.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.