Željko Žganjer, koji je do prije nekoliko godina obnašao funkciju ravnatelja USKOK-a, za N1 je komentirao moguće pravne kvalifikacije afere oko Žarka Tušeka, HDZ-ovca čiji je razgovor snimljen s nezavisnim vijećnikom iz Oroslavlja. Osvrnuo se i na izjavu predsjednika Zorana Milanovića.

Ključno pitanje je ono na što se pozvao Tušekov odvjetnik, a što je voditelj zamolio Žganjera da prokomentira. Riječ je o članku 143. Kaznenog  zakone u kojem se kazneno djelo neovlaštenog prislušivanja odnosno snimanja opisuje kao snimanje ili prisluškivanje razgovora bez pristanka, ali i gdje u opisu stoji da je to nejavan razgovor koji nije namijenjen onome koji snima.

“Jesu li Tušekove riječi bile namijenjene Viktoru Šimuniću, koji ga je snimao?”, pitao je voditelj.

To nije bilo kažnjivo “rekreativno snimanje”

“Koliko sam ja slušao tu snimku i pratio, riječi koje je uputio Tušek bile su namijenjene Šimuniću. Barem u onom dijelu koji je suspektan i koji je sada predmet odgovarajućih provjera USKOK-a”, odgovorio je Žganjer.

Na pitanje ne bi li u tom slučaju Šimunić svakako trebao biti pošteđen kaznenog progona, jer je snimao vlastiti razgovor, bivši ravnatelj USKOK-a rekao je da decidirani odgovor ne može dati, ali:

“Ja mislim da da, ali ne pretendiram da govorim apsolutnu istinu i da iznosim valjanopravno stajalište. To prisluškivanje druge osobe koja vam nešto govori, moje je mišljenje, naravno, da ako vam ta osoba prijeti da će vas ucjenjivati, da će vam pobiti familiju, da će vam pričiniti ili stavlja u izgled neko zlo, mislim da je takvo nedozvoljeno prisluškivanje pravno moguće i da se može koristiti u kaznenom postupku. To može biti vrlo valjan i moguće jedini dokaz da se nešto dokaže. Sve ostalo je moja riječ protiv vaše.”

Žganjer je kao primjer nasuprot toga naveo ono što je nazvao “rekreativnim snimanjem”, te je konstatirao o čemu je riječ u tom drugom, “rekreativnom” slučaju:

“To su u svakom slučaju nedopuštene i po mom sudu nesporno kažnjive stvari.”

Za postupanje USKOK-a u slučaju Tušek, odnosno “aferi zagorska klet”, kazao je dalje da je riječ o redovnim postupanjima USKOK-a, da se sve aktere detaljno ispita.

“Ovaj susret pretpostavljam da ima svoju prethistoriju”, objasnio je zašto je sve okolnosti nužno detaljno razjasniti.

“Po meni je USKOK apsolutno napravio ono što je trebao napraviti. Raspoloživi podaci iz medija upućuju na moguće sumnje o nekim kažnjivim radnjama. Meni je osobno najbliža priča o mogućem kaznenom djelu trgovanja utjecajem, naglašavm mogućem, znate. Međutim, radi li se o tom kaznenom djelu, to treba razmotriti. Treba vidjeti i tko koga potiče”, ostavio je Žganjer otvorenim.

Jedno od pitanja o kojima se u medijima intenzivno raspravlja od izbijanja afere je i ima li Tušek doista takav utjecaj da bi mogla biti riječ o trgovini utjecajem?

“Tušek, po onome što sam pročitao u medijima, nesporno ima politički utjecaj. Neka mi se ne zamjeri, u nekim dijelovima te svoje priče on se čak malo reklamira nekim svojim političkim pretenzijama unutar HDZ-a. Dakle, on ima odgovarajući društveni utjecaj. To sad treba izvagati, pa vidjeti koliki, ali nesporno ga ima”, ustvrdio je Žganjer.

Voditelj ga je zamolio i da prokomentira izjavu predsjednika Milanovića o slučaju Tušek, po kojoj on, Milanović, “brani pravo političara da bude budala”, Žganjer je rekao:

“Ima intrigantnih stvari čak i s pravnog aspekta u toj njegovoj izjavi. Meni se ona čini potpuno neprihvatljiva.”

Objasnio je dalje zašto je društveno štetan ovakav način postavljanja ljudi na položaje na kojima ih se može unosno korumpirati, ako bi bili podložan materijal za to:

Nije to bio razgovor o politici, nego trgovina

“Tako izabrani ljudi… kakva su garancija da u daljnjem obavljanju svojih dužnosti neće biti pošteđeni korupcijskih rizika? I da neće biti vrlo primamljiva meta da ga se korumpira? Ti ljudi u startu, zbog svog načina izbora, ne ulijevaju sigurnost.”

Žganjer je objasnio i kakva bi bila razlika u eventualnoj pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela između slučajeva Željka Sabe i Tušek. Objasnio je to s obzirom da Tušek nije na određenoj funkciji:

“Kod društvenog utjecaja, ja imam društveni utjecaj, ali nisam čelni čovjek na određenoj funkciji… Ako jesam, onda sam u zoni primanja mita ili podmićivanja zastupnika ili zlouporabe službene ovlasti i položaja.”

To je bio primjer osobe na poziciji s točno utvrđenim ovlastima. Dalje je objasnio poziciju osobe s društvenim utjecajem:

“Tu ja nisam čelni čovjek određene institucije, ali sam blizak takvom čovjeku. Taj čovjek može respektirati moj autoritet, društveni utjecaj, poseban položaj u stranci, jesam li ili nisam blizak utjecajnim osobama u stranci.”

Ovo je zona pokušaja da se nekome ponudi nešto uoči predstojećih izbora, pojasnio je dalje i naveo još jednu okolnost razgovora sa snimke koja je izašla u javnosti:

“O čemu se razgovara između njih? Razmjenjuju li oni različita svjetonazorska politička stajališta? Želi li jedan drugoga privoljeti HDZ-ovskoj opciji?”

Žganjer je konstatirao da to nije razgovor o politici u smislu da bi jedan drugoga išao uvjeriti u valjanost političkog programa svoje stranke, pa ga s tim argumentima navodio na dogovor u vezi izbora.

“Toga nema. Ovdje svjetonazor ili političko uvjerenje uopće nisu posrijedi. Drugi aspekt te priče je – bude li to, ja ću se zauzeti ovo. Klasična trgovina. Apsolutno amoralna situacija. Politička kaljuža u kojoj mi funkcioniramo danas.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.