Profesor Luka Brkić sa sveučilišta Libertas, gostujući u N1 Newsroomu, govorio je o ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj.
Na pitanje o tome je li HNB podbacio u očuvanju stabilnosti cijena i praćenju antiinflantornih mjera, Brkić kaže: “Ako vidite kolika je inflacija jednostavno bi bilo reći – da, HNB je podbacio. Međutim, trebalo bi raščlaniti poziciju HNB-a sve do ulaska u eurozonu i pokušaja iz 1993. da se borba protiv inflacije vrši kroz politiku tečaja. Jedan dio odgovornosti ide na HNB. Međutim, ako se inzistira da se inflacija može suzbiti mjerama restriktivne monetarne politike, onda je HNB na stupu srama,. Ali ja bih ga mogao uvjetno rečeno braniti da kažem da ova inflacija nije rezultat samo toga. Nije na strani potražnje, što znači da su dosezi monetarne politike onda bitno ograničeni kada idete na stranu ponude”.
Danas se u Saboru komentiralo da je Vlada radila posao guvernera. Brkić odgovara: “Ja se s tom ocjenom ne slažem jer što će biti s porezima, mjerama, PDV-om, to je odgovornost Vlade odnosno fiskalne politike, a ne monetarne politike. Ja sam stava da je umijeće politike upravo fina kalibracija između fiskalne i monetarne politike. Ako su one u raskoraku, onda stvari ne funkcioniraju. To je upravo važno jer imate elemente na strani potražnje pa je restriktivna monetarna politika lijek koji se propisuje, ali imate problem na strani ponude – tu restriktivna monetarna politika nema doseg koji biste vi željeli pa i tada stupa na djelo fiskalna politika”.
Premijer je danas komentirao i neke analitičare koji kažu da su vladini paketi mjera utjecali na visinu inflacije. Brkić objašnjava: “Školski primjer – kada imate restriktivnu monetarnu politike, ali i razne poticaje, poput rasta mirovina, pomoći umirovljenicima, energetski dodatak, itd., onda naravno da povećava razinu cijena jer pumpate stranu potrošnje. Istodobno, ta vrsta fiskalnih poticaja ne završava u potrošnji. Ide do određene granice”.
“U konačnici se priča svodi na to tko snosi troškove. Kad je riječ o inflaciji, uvjerljivo je puno argumenata koji pokazuju da najgore prolaze oni koji su najsiromašniji”, ističe ekonomist. “Kada kažete da ne dižete mirovine, da ta indeksacija stvara ovo što navodno stvara, to je legitiman stav, samo se pitamo kome će biti ispostavljan račun. Inflacija je u tom smislu najnepravedniji porez jer najviše pogađa one s fiksnim mirovinama i plaćama. Onda je jasno tko tu cijenu plaća”.
Liječnici i suci traže više plaće. Stvara se vojska ljudi koje žele više plaće zbog rasta cijena. No, istovremeno to potiče inflaciju. Brkić kaže: “Ja kao pojedinac nisam generirao inflaciju, ali plaćam ceh. Pokušavate koliko toliko sačuvati tu razinu potrošnje. Ta bitka je unaprijed izgubljena. Plaće ne stižu inflaciju. Pumpaju se cijene i kroz turizam. Vidite da u struci nemate konsenzusa. Imate puno stvari na kojima stoje veliki upitnici u smislu kreacije ekonomskih politika. Ako imate lošiju monetarnu i fiskalnu politiku, problem s poljoprivredom, energetikom… mene to asocira na Agathu Christie i Ubojstvo u Orient Expressu gdje su svi krivi. Nema jednog ubojice, nego ih je puno više”.
Na pitanje o tome slaže li se da je recesija manje zlo jer kraće traje od inflacije, kaže: “Ja nisam sklon jednostavnom rješenju. Inflacija je veliko zlo. Ali recesija kao manje zlo, nisam siguran da bi se to moglo reći. Recesija može biti kraća i plića, ali jednako tako razdoblja recesije koja mogu završiti u depresiji nisu nešto što je nepoznato u ekonomiji. Mi smo iz recesije nakon 2008. godine izlazili gotovo sedam gladnih godina biblijskih”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!