Zastupnička većina u parlamentu Crne Gore uputila je prošloga tjedna u proceduru prijedlog Rezolucije o genocidu u Jasenovcu na inicijativu parlamentarne većine, što znači da će ta rezolucija vjerojatno biti i usvojena.
Na prvu se čini neobičnim što je Skupština Crne Gore odlučila sada donijeti takvu rezoluciju.
Politički analitičar Žarko Puhovski objasnio nam je pozadinu te odluke napominjući kako s tim u vezi postoje tri razine problema. Prva razina je, kaže, sam tekst prijedloga. Druga je politički kontekst, a treća se odnosi na reakciju Hrvatske.
Rezolucija napisana zbrda-zdola
“Što se teksta tiče, on je zbrda-zdola napisan. Tako se, recimo, govori o genocidu u Jasenovcu od 1941. do 1945. godine i kaže se da su u tom logoru ubijani Srbi, Židovi, Romi i Hrvati. A ne spominju se Crnogorci, iako tu rezoluciju donosi Skupština Crne Gore. Tada Crnogorci nisu vođeni kao posebna nacija, ali se po porijeklu i imenima može zaključiti da je bio nezanemariv broj Crnogoraca među žrtvama i bilo bi za očekivati da Skupština Crne Gore to također uzme u obzir. Drugo, u točki 1 prijedloga Rezolucije govori se o tomu da će iduće godine biti 80. godišnjica užasnog zločina, kao da se taj zločin događa samo 1945. godine, a ne od 1941. do 1945. jer im se to valjda činilo efektnijim zbog godišnjice. I onda kažu da taj datum 22. travnja 1945. treba posebno komemorirati. A koliko je tekst slabo pripremljen vidi se iz činjenice da se u njemu tvrdi da su 22. travnja 1945. pobijeni posljednji logoraši u Jasenovcu, iako se zna da ih je 169 preživjelo proboj”, ističe Puhovski.
Umjesto toga, kaže, trebalo bi spominjati 23. kolovoz 1941. kad su prvi logoraši dovedeni u logor.
“Važniji je kontekst, nego sam tekst”
Svi ti detalji, dodaje, govore da je tekst crnogorske Rezolucije o Jasenovcu pisan na brzinu i površno, što ukazuje da sam tekst te rezolucije nije važan, nego kontekst.
“Taj slabašni tekst ima smisla samo u kontekstu pokušaja da se na određen način ublaže dvije činjenice. Prva da se priprema deklaracija Ujedinjenih nacija (UN) o genocidu u Srebrenici. I drugo, da je crnogorska vlada odlučila podržati tu inicijativu UN-a pa se sada očito, kako je ta vlada sastavljena od političkih elemenata koji imaju posebne slabosti prema Srbiji, nastoji ublažiti pritisak na Srbiju, a s druge strane i pritisak na Crnu Goru iz Srbije. To je možda politički logično u ovoj konstelaciji, ali mi se čini, što se samog genocida tiče, da je to u osnovi jedna vrst manipuliranja onime što se smatra najtežom povredom međunarodnog prava, odnosno genocidom”, kaže.
S druge strane, ističe, ako je onima koji to predlažu u Crnoj Gori doista stalo, onda bi u toj rezoluciji trebalo govoriti o genocidu u čitavom nizu nacističkih logora u kojima je stradao velik broj osoba s područja bivše Jugoslavije. Umjesto toga, dodaje, u Crnoj Gori se upliću u jednu politikantsku igru.
I Hrvatska se uplela u politikantsku igru
“U tu politikantsku igru se uplela, posve neprimjereno, i hrvatska Vlada, reagirajući čak i prije nego što je prijedlog ove rezolucije uopće došao na dnevni red crnogorskog parlamenta, što je doista neobično. Reagirala je neprimjereno prijeteći ometanjem ulaska Crne Gore u Europsku uniju. Pritom treba imati na pameti da se u vrijeme kad se Hrvatska borila za ulazak u EU, često moglo čuti od naših političarki i političara da mi nećemo drugima činiti ono što je Slovenija činila nama. A usput je to i mahanje praznom puškom. Kao što je rekao veliki crnogorski pjesnik – prazne se puške obojica plaše. Hrvatska ne može ništa napraviti da spriječi ulazak Crne Gore u EU, jer o tom ulasku nema ni govora u ovom trenutku, a zbog unutrašnjih teškoća u kojima se nalazi EU.”
No, najgorim u reakciji Hrvatske Puhovski smatra ono čega u njoj zapravo nema.
“Nema rečenice koja bi otprilike glasila: “Nedvojbeno je da se u Jasenovcu dogodio genocid” o čemu se hrvatska država i svi bitni politički čimbenici više puta izjasnili. To nije rečeno, a mislim da netko tko govori u ime Hrvatske, mora biti pripravan da teko nešto kaže, jer se inače ponavlja obrazac koji je prva započela Turska kad se spominjao genocid u Armeniji,a sada na tomu jaši Aleksandar Vučić – da se svaku priču o genocidu smatra napadom na sam narod čiji su pripadnici taj genocid počinili.”
“Ni presudom o Srebrenici ne osuđuje se jedan narod”
Puhovski je upozorio na još nekoliko stvari.
“Presuda Međunarodnog suda o genocidu u Srebrenici je formulirana tako da ispada da je genocid bio neka vrst “općinskog” genocida, jer se opisuje precizno kako je do njega došlo, da se događao na području Bosne i Hercegovine, ali se ne navodi država koja je za to odgovorna. Govori se o postrojbama koje su bile pod kontrolom Republike Srpske, ali se nijedna država ne optužuje i ne osuđuje za genocid. Pa time i nijedan narod. Jednog dana valjda bismo ipak mogli doživjeti da se nekakav, ako ne iole pošten, onda barem iole inteligentan političar ili političarka odluče na formulaciju tipa “ja u ime Srbije želim kosponzorirati rezoluciju kojom se osuđuje genocid da bi upozorio kako se ne radi o srpskom genocidu, nego o genocidu koji su počinili srpski izrodi. Međutim, mi sad vidimo da Hrvatska to u liku Gordana Grlića Radmana – po mom uvjerenju najlošijeg ministra vanjskih poslova kojeg je Hrvatska imala u zadnjih 30 godina – nije u stanju napraviti ni kada je riječ o događajima koji su 80 godina stari”, smatra Puhovski.
Zašto Jasenovac postaje nacionalizirani genocid?
Završnim problemom u nizu smatra to što genocid koji država ne priznaje ni u dalekoj prošlosti, kada je riječ o Jasenovcu, na koncu postaje nacionaliziranim genocidom.
“Drukčije rečeno, oni koji smatraju da je NDH doista bila hrvatska nacionalna država – od Stepinca do Keleminca – doista čine Hrvate genocidnim narodom. Kod Stepinca se, po mom sudu, radi o tomu da nije imao dovoljan intelektualni i moralni kapacitet da shvati da nije dovoljno to što je poglavnik NDH proglasio nacionalnom državom, a da bi on to prihvatio, a on to jest prihvatio kao nacionalnu državu. Kod Keleminca se, jasno je, radi o zloćudnom politikanstvu. Ali to je raspon u kojem se nalaze oni koji nisu u stanju reći da je NDH bila naprosto izvana nametnuti koljački režim, a ne država. Pogotovo ne nacionalna država. A bit djelovanja NDH je bio genocid. Dakle, to onda postaje nacionalnim činom. Da 80 godina kasnije netko to ne može apsolvirati rečenicom “O tom smo mi već toliko puta javno rekli” e to je doista zaprepašćujuće”, zaključio je Puhovski.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!