"Povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović sudjelovao je danas u mimohodu 'Korak po korak' u Škabrnji. Potom je položio vijenac i zapalio svijeću ispred Središnjeg križa kod Spomen obilježja na mjesnom groblju sv. Luke u Škabrnji.

Škabrnja je, uz Vukovar, simbol stradanja Hrvatske u Domovinskom ratu. U Škabrnji je 18. studenoga 1991. godine ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. Do oslobođenja mjesta u Oluji 1995. godine u Škabrnji je ubijeno 86 osoba. 

U mimohodu 'Korak po korak', koji je krenuo s Trga dr. Franje Tuđmana, sudjelovali su stjegonoše, pripadnici Hrvatske vojske sa zastavama svih ratnih postrojbi, kadeti Policijske akademije, članovi povijesnih postrojbi, obitelji stradalih i nestalih hrvatskih branitelja i civila, hrvatski branitelji, državni dužnosnici te brojni hrvatski građani. Dolaskom kod Centralnog križa i Spomen obilježja za poginule u Domovinskom ratu na groblju sv. Luke pročitana su imena stradalih te položeni vijenci. 

Uz predsjednika Milanovića, u mimohodu i pri polaganju vijenca bili su načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general-pukovnik Tihomir Kundid, direktor Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-bojnik Krešo Tuškan, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice komodor Damir Dojkić, general-bojnik Blaž Beretin zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta „dr. Franjo Tuđman“ general-bojnik Slaven Zdilar, pomoćnik načelnika Glavnog stožera OSRH za zdravstvo general-bojnik Boris Zdilar, zamjenik zapovjednika Zapovjedništva za potporu brigadni general Ivan Raos, načelnik Obavještajne uprave J2 brigadni general Mijo Validžić, načelnik Uprave za logistiku J4 brigadni general Jozo Matković, zapovjednik Obalne straže komodor Milan Blažević te posebni savjetnik Predsjednika Republike za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković", stoji u priopćenju koje je poslano iz Ureda predsjednika.

Mirjana Semenić Rutko kao mlada liječnica došla je raditi u Vukovar, gdje ju je vrlo brzo zatekao i početak rata. "Došla sam raditi u ratnu bolnicu. Možda to ispočetka nije tako izgledalo, ali da, došla sam raditi u ratnu bolnicu", rekla je našoj Tini Kosor Giljević. 

Već u svibnju se, govori, vidjelo da se događa nešto ozbiljno i da su ljudi spremni, na vrlo okrutan način, ubijati. "KAd smo vidjeli da nema više normalnog života, onda je to sve preraslo u ratu zonu. BIlo je sve manje pacijenata s bolestima, a više s ratnim ozljedama. U osmom mjesecu se bolnica pretvorila u ratnu", govori i dodaje kako su svi vrlo dobro znali što je čiji zadatak. 

U bolnici je bila do 20. studenog kad je bolnica evakuirana. Preko Negoslavaca i Sremske Mitrovice se vratila u Hrvatskoj.

Dr. Rutko kaže kako većina ne ljudi ne dospije u situaciju u kojoj su bili ona i njene kolege. "Najvažnije je to zajedništvo koje smo imali, bili smo spremni jedni drugima pomoći, zajedno raditi i to nas je držalo", kaže dodajući da ih je petero dijelilo jednu cigaretu ili paštetu ili šnitu kruha. "Mi smo tu zbog njih, a oni za nas. Kad nije bilo hrane, kad mi se zavrtilo u glavi, jedan ranjenik mi je pružio svoju večeru", govori liječnica koja je u bolnici i - živjela. 

Medicinska sestra Vlatka Crnojevac radila je u ratnoj bolnici u Vukovaru.

"Bilo je teško. Nastojali smo održati njegu i skrb za sve, imali smo i ranjenika s druge strane. Svima smo pružali isto, borili se za te živote i davali sve od sebe", ispričala je Crnojevac našoj Tini Kosor Giljević.

"Bilo je doista teško i mračno, s puno žalosti i bola, ali pokušali smo to prevazići tako da svaki dan damo sve od sebe", govori.

Dan sjećanja obilježila je i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

"Kad sam ušla u Vukovar, ja nisam prepoznala gdje je glavna ulica. Kad sam 1996. ušla u Vukovar, ja nisam znala gdje se nalazim. To je bilo neprepoznatljivo. Nije bilo ulica, zgrada, nečega za što si se mogao uhvatiti, orijentirati, meni je to bilo užasno", ispričala je Igoru Bobiću rođena Osječanka, bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt.

Ivica Ivanik i Hrvoje Džalto dva su dobro poznata imena onima koji su upoznati s detaljima bitke za Vukovar.

Ta dva hrvatska branitelja svaki dan su se penjala na vukovarski vodotoranj kako bi na njega postavili hrvatsku zastavu.

Među suborcima u koloni je i posljednji zapovjednik obrane Vukovara i zapovjednik 204. brigade koja je branila grad na Dunavu Branko Borković.

"Sretan sam i ponosan kada vidim koliko je mladih u ovoj koloni kao i obitelji s djecom. To nam je vrlo bitno jer želimo da se priča o Vukovaru iz 1991. prenese na mlade naraštaje", rekao je Borković. Kazao je i kako s današnje točke gledišta ne bi promijenio niti jednu odluku koju je tada donio.

"Tada smo imali dostatno hrane i odjeće, ali nismo imali oružja. Danas imamo dosta oružja, ali na žalost nismo samodostatni u hrani i pitanje je bi li današnja Hrvatska iznijela jedan novi Vukovar", poručio je Borković.

U Koloni sjećanja je predsjednik Sabora Gordan Jandrokoivć.

"Vukovar je simbol patnje i stradanja, ali i pobjede u Domovinskom ratu. Prošlo je 33 godina, a iz godine u godinu je sve više mladih. Očito je snažna identifikacija Hrvata s ovim datumom i shvaćaju da je ovdje slomljena kičma agresoru. Poruka njihovog dolaska je poruka poštovanja i gradu i braniteljima", kaže Jandroković.

"Ovo je bolan dio povijesti i ljudima je očito Vukovar važniji od mnogih drugih stvari. Ovo je možda i najvažniji dan koji Hrvati obilježavaju u spomen na Domovinski rat", kaže.

Dodaje i kako mu je drago da ove godine nema podjela i teških riječi. "Ove godine je bilo kako bi i trebalo biti ,da smo tu zajedno, da komemoriramo žrtvu,da se sjetimo herojstva branitelja", kaže.

Predsjednik Sabora kaže kako strašne zločine pretrpjela i Škabrnja te da je dobro da se oba mjesta stavljaju na istu razinu. "Drago mi je da je puno političara i u Škabrnji, trebamo se rasporediti da svakoj žrtvi odamo dužno poštovanje", kaže Jandroković.

Vukovarka Vedrana Palić, koja je izgubila roditelje, kaže da joj se danas miješa tuga i ogroman ponos. "Prekrasno je vidjeti cijelu Hrvatsku ovdje", rekla je našoj Matei Klišanin.

"Ponosna sam na sve hrvatske branitelje", kaže.

Ministar obrane Ivan Anušić bio je branitelj za vrijeme Domovinskog rata.

"1991. bio sam na položajima oko Osijeka. Svaki dan smo slušali tutnjavu iz Vukovara, odjednom je sve prestalo i tad smo znali da je slomljena obrana Vukovara. Očekivali smo ono što se dogodilo nakon toga", kaže Anušić.

"Vukovar je 1991. obranio, dao vremena ostatku Hrvatske, slomio kičmu njihovoj elitnoj mehaniziranoj brigadi i pokazao kako će se boriti za neovisnost. Vukovar je danas inspiracija svima nama, mladim ljudima i nama koji nismo više tako mladi, da se stvari mogu činiti uz jaku volju", kaže.

"Vukovar je podnio i podnosi ogromnu žrtvu, tragovi rata još nisu izliječeni. Puno je ožiljaka i na zgradama. Meni je nada to što puno ljudi dolazi ovdje, cijela Hrvatska se lijeva 18. studenog u Vukovar", kaže Anušić dodajući da mu mladi u Vukovaru bude nadu i čine ga zadovoljnim.

"Mladi žele naučiti i iskazuju poštovanje, oni to i moraju naučiti da bi mogli danas-sutra preuzeti ovu državu. Imat će zadaću, uz prave odluke Hrvatska će ostati slobodna zemlja i oni neće morati prolaziti ono što smo prolazili mi 90-ih godina", kaže Anušić.

Na pitanje o nestalim, ministar kaže kako "Srbija ima saznanja o nestalima". "Oni imaju protokole o zarobljenima, o onima koji su likvidirani bez suda, sve je to dokumentirano. Grobnice su premještane, oni su znali i znaju gdje su grobnice i ne želi reći. To puno govori i politici Srbije, o njihovom mentalitetu i karakteru. Mi ćemo nastaviti tražiti naše nestale", kaže Anušić dodajući da takvo ponašanje neće ojačati odnose Hrvatske i Srbije.