Druga godišnjica zagrebačkog potresa sve je bliže, a u te gotovo dvije godine, država se može pohvaliti da je započela obnovu na četiri lokacije. Od toga, gradit će se jedna kuća, a na drugoj će se, kao i na dvije stambene zgrade, vršiti konstrukcijska obnova. Vraća to tračak nade, ali mnogi su i dalje ljuti i pitaju se što se radilo u međuvremenu i zašto zagrebačka obnova toliko dugo stoji.
Dvije godine nakon potresa i godinu dana nakon što su prikupili i predali svu dokumentaciju, Mira Pankrac i njen suprug, kao i ostali susjedi iz zgrade, konačno će dočekati obnovu. Za ožujak se najavljuje početak radova na njihovoj zgradi.
“Ja još sad ne vjerujem, nešto dok ne krene. Ne vjerujem, ali se jako veselim da ćemo početi od sljedeće zime, valjda, normalno živjeti”, kaže Pankrac.
Protekle dvije godine žive u dijelu stana koji je sigurniji, plin im je isključen pa za kupanje griju vodu u kuhinji. Jedini su ostali živjeti u zgradi koja ima crvenu naljepnicu. Stanovi na gornjem katu potpuno su uništeni.
“Hvala Bogu da više sad ni vijesti ne gledam, da ministra Horvata na gledam. Ja bih njega stavila, ne u naš stan, nego u ovaj gore stan, a onda bih ja na televiziji pričala ono što on priča, laže. Ništa, sredstava ima, svi su nam papiri čisti i ništa i ništa se dvije godine ne događa”, govori.
vezane vijesti
Dok ne vide konkretne radove, teško će povjerovati da su došli na red i da bi im se život mogao vratiti u normalu. Nadaju se tome majka i sin iz Jalševca. Upravo bi se njima trebala graditi prva zamjenska kuća.
U ožujku bi trebala početi gradnja zamjenske obiteljske kuće. Iz razgovora s njima, rekli su nam da bi kuća trebala imati 55 kvadrata. Osim toga, nema druge informacija, nadaju se da bi one mogle stići početkom mjeseca.
Kad će novu kuću dobiti Mira Kožić iz Markuševečkog Popovca, ne zna. Kuća u kojoj je živjela punih 67 godina srušena je u listopadu, a na njenom bi se mjestu trebala biti izgrađena nova.
“Cijeli život smo radili tu kuću, ulagali, sve. I sada nemamo ništa. Da bar nismo uložili, čujte, da smo bar ostavili onak kak je bilo. Nego smo si uredili”, kaže Kožić.
Ipak, optimizam ju ne napušta.
“Jesam, jesam, optimistična sam. Daj Bože dragi da bi sljedeći Božić mogla biti u svojoj kući. Moji sinovi me isto tješe i vele, bude to mama dobro. Ja vjerujem Vladi, ja im vjerujem, kak im ne bi vjerovala, pa ne mreju ljudi lagati…”, govori.
Vjere među pogođenim građanima sve je manje. Gubi je i Tomislav Kosić koji je s obitelji živio u stambeno-poslovnoj zgradi. Na njoj sada stoji crvena naljepnica, a koja je sudbina zgrade, pa i svih stanara, nitko sa sigurnošću ne može reći.
“Ali je problem što se ta kuća, imala je 6 stambenih jedinica i poslovni prostor, ona se vodi kao poslovno-stambena zgrada. I zapravo oni nama ne daju izbor nego da idu u obnovu. A ne znam koliko se isplati obnova kuće koja je za rušenje, jer kažem, više bi koštala obnova nego rušenje i gradnja nove. A mi po Zakonu ne možemo birati nikakvu opciju osim da nam daju zamjenske stanove”, kaže on.
I dalje ne znaju kakvi bi to stanovi bili, na kojoj lokaciji, koje kvadrature. Boje se da će dobiti lošije i manje od onog što su imali. Ali, kažu, žele neko rješenje. Dok ga iščekuju, žive u gradskom stanu, gdje plaćaju režije, baš kao i u ovoj kući, iako znaju da se u nju vjerojatno više neće vratiti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!