Kad se spomene kockanje, netko će pomisliti na zabavu, netko na adrenalin, a netko na barem 50-ak tisuća ovisnika o kocki, koliko ih, procjenjuje se, ima u Hrvatskoj. Kocka kao oblik zabave postoji jako dugo, neki oblik kockanja prisutan je u gotovo svakoj kulturi za koju znamo. Ali, danas je kockanje u Hrvatskoj poprimilo zabrinjavajuće razmjere.

Svatko od nas zna barem jednu osobu koja s kockom ima problem. I iako je možda nekome, ovako crno na bijelo, broj iznenađujuće velik, specijalist psihijatar, subspecijalist alkoholizma i drugih ovisnosti Davor Bodor, voditelj Dnevnih bolnica za ovisnosti u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, kaže kako ne iznenađuje velik broj ljudi koji kockaju, ako uzmemo u obzir da se u posljednje vrijeme aktivnost kockanja agresivno promovira.

Prema njegovim riječima, zadnje opsežno istraživanje provedeno je još 2017. na reprezentativnom uzorku od gotovo 5.000 građana u dobi od 15. – 64. godine života pokazalo je da oko 9 posto Hrvata ima neku razinu psihosocijalnih problema povezanih s kockanjem, odnosno 4,3 posto ima niski stupanj problema, 2,9 posto umjeren stupanj problema i čak 2,2 posto visok stupanj problema. “To znači da nekoliko desetaka tisuća naših sugrađana ima problema vezanih uz kockanje, što je kada se usporedimo sa zemljama u okruženju i u zapadnoj Europi jako velik broj. Problem je tim veći ako imamo na umu činjenicu da prema provedenim istraživanjima svaki ovisnik o kockanju svojom bolešću izravno ili neizravno utječe na 4-8 ljudi u bliskoj okolini i to financijski, emotivno, psihološki ili egzistencijalno”, govori dr. Bodor.

Kockanje maloljetnika

On smatra i kako je važno naglasiti još jedan problem vezan uz kockanje, a to je kockanje maloljetnika.

Istraživanja pokazala kako gotovo 13 posto adolescenata kod nas ima ozbiljnih psiholoških problema vezanih uz kockanje te da među dečkima svaki treći redovito kocka, iako je prema Zakonu o igrama na sreći kockanje zabranjeno osobama mlađim od 18 godina. “Ovako poraznu i zabrinjavajuću statistiku dodatno je zakomplicirala koronakriza, ali i aktualna društvena zbivanja koja su dovela do sve većeg broja ljudi kojima je zbog kockanja potrebna pomoć. Samo na primjeru naše Dnevne bolnice za ovisnike o kockanju u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan možemo vidjeti kakvi su trendovi pa tako trenutno bilježimo kontinuirano povećanje broja pacijenata koji nam se javljaju na liječenje od gotovo 100 posto. Naše je iskustvo da se radi o velikom, raširenom i značajnom društvenom i javno-zdravstvenom problemu kojemu se na žalost u javnosti ne pridaje dovoljna pozornost”, govori dr. Bodor.

Oglašavanje kockanja

Oglašavanje igara na sreću u Hrvatskoj, prema njegovom mišljenju, veliki je problem. Zakonski okvir ograničava, govori, samo oglašavanje u emisijama za djecu i mlade i omogućava priređivačima igara na sreću veliku slobodu i ogroman prostor u oglašavanju, koji oni obilato koriste.

Velik broj istraživanja pokazuje kako oglašavanje kockanja ima veliki utjecaj na problematične kockare i mlade koji kockaju. Oglašavanje kockanja može ohrabrivati na kockanje, uz vrlo rizične i problematične poruke o lakoj i brzoj zaradi i malim ulozima, govori Bodor dodajući kako se u reklamama spominje osvajanje velikog iznosa novca, kockanje se glorificira, a igrače potiče na novu konzumaciju što u konačnici dovodi do normalizacije kockanja u društvu i predstavlja kockanje kao bezopasnu i prihvatljivu aktivnost.

“Moje mišljenje da bi se oglašavanje igara na sreću trebalo regulirati jednako kao i oglašavanje alkohola i duhanskih proizvoda, čime bi se kockanje konačno počelo doživljavati kao nedvojbeni javno-zdravstveni rizik, a ne kao bezazlena zabava. Zato bi s jedne strane oglašavanje trebalo ograničiti, a s druge strane trebalo filtrirati i jasno definirati koje se poruke oglašavanjem smiju, a koje se ne smiju slati. Ovako postroženim standardima oglašavanja bi, recimo, trebalo zabraniti sudjelovanje javnih i medijski eksponiranih osoba u reklamama za kockanje budući takve osobe utječu na dosta specifične populacije ljudi, uključujući i maloljetnike te, ono što je jako važno, utječu i na formiranje vrijednosti i stavova kod ljudi. Oglašavanje ne smije sadržavati izraze koji pozivaju na neodgovorno ponašanje ili na neodgovorno ili impulzivno sudjelovanje u igrama na sreću (npr. “nemaš što izgubiti”, “iskoristi priliku, samo se jednom živi”, “požuri i počni igrati odmah”), oglašavanje ne smije tvrditi ili sugerirati kako je sudjelovanje u igrama na sreću važan dio ljudskog života, da vodi do društvene prihvaćenosti ili sreće općenito, da unaprjeđuje osobne vrline ili samopouzdanje, da može riješiti financijske, osobne, profesionalne ili druge probleme ili ne postoji rizik za gubitak. U velikom broju zemalja Europe postoje ovako postroženi standardi oglašavanja, odnosno postoje jasne restrikcije u odnosu na sadržaj i postoji vremensko ograničenje oglašavanja. Kako sam ranije naveo, kod nas to nije slučaj i to je zasigurno jedan od razloga da imamo ovako veliki broj ovisnika o kockanju”, govori psihijatar.

Profil prosječnog kockara

Bodor otkriva i kako se u Dnevnu bolnicu javlja najviše mlađih odraslih muškaraca koji su najčešće u braku ili emocionalnoj vezi, srednje stručne spreme.

“Najčešće su ovisni o igranju sportske kladionice, aparata ili ruleta, oko 80% njih igra on line. Rezultati našeg evaluacijskog upitnika do koronakrize pokazali su kako je prosječan dug naših pacijenata bio nešto ispod 30.000 eura, no prema sadašnjem kliničkom iskustvu vjerujem da će zaduženost biti puno veća. Najveći broj ovisnika o kockanju koji je na liječenju kao dob početka najčešće navodi adolescenciju koja je sama po sebi osjetljiva dob za rizična ponašanja, pa su tako istraživanja pokazala i kako je dob početka kockanja izravno povezana s kasnijim rizikom razvoja ovisnosti. Drugim riječima što je ranija dob početka kockanja veći je rizik razvoja ovisnosti kasnije u životu”, govori.

Liječenje

Ono što većinu kockara na kraju dovede do liječenja je pritisak obitelji nakon što se sazna za njihovu bolest preko neplaćenih računa, poziva prijatelja ili kamatara kojima su dužni, nakon što se otkrije da je nestala ušteđevina ili vrijedne stvari iz kuće.

Psihijatar kaže i kako jedan dio ovisnika na liječenje dođe sam, iscrpljen i slomljen takvim načinom života, neki depresivni, a nije rijedak slučaj da dođu i nakon što su se pokušali ubiti.

“Nakon dolaska u Dnevnu bolnicu svaki ovisnik o kockanju prolazi kroz detaljnu psihološku obradu, nakon čega ulazi u terapijski protokol čija je okosnica grupna psihoterapija. Kroz grupu ovisnika o kockanju koji pokušavaju prestati kockati ovisnika se osnažuje, s jedne strane kroz iskustva drugih članova grupe uči kako prestati kockati, a s druge strane kroz ciljano strukturirane psihokedukacijske radionice priprema ga se na najčešće izazove koje apstinencija odnosno prekid kockanja nosi sa sobom. Tijekom liječenja se uvijek naglašava kako je prekid kockanja samo osnova za sve ostale promjene koje trebaju uslijediti u životu. U terapijski proces se obvezatno uključuje i obitelj putem grupne psihoterapije, gdje je fokus na normaliziranju i prihvaćanju konteksta bolesti s jedne strane, a s druge strane se obitelj educira i priprema na sve promjene i koje nosi suživot s ovisnikom o kockanju. Liječenje ovisnika o kockanju i njihovih obitelji je stoga složen postupak, koji traje najmanje tri mjeseca, a prema potrebi duljina liječenja se nastoji maksimalno prilagoditi dinamici oporavka samog ovisnika pa time liječenje može trajati i dulje ukoliko je potrebno”, objašnjava dr. Bodor postupak liječenja kockara.

Kronična bolest

I iako je ovisnost o kockanju, uz veliki trud i razumijevanje najbližih moguće izliječiti, ipak je riječ, kao i kod svake druge ovisnosti, o kroničnoj recidivirajućoj bolesti. U prijevodu, nakon liječenja moguće je da će se ponoviti epizode kockanja. Ipak, liječnik kaže kako to nije uvijek slučaj.

“Zato je nakon liječenja važno da s ovisnicima i njihovim obiteljima imamo kontinuiran kontakt, koji je tijekom liječenja dosta intenzivan, kasnije rjeđi, ali opet dovoljan da se rizik ponovnog kockanja svede na minimum. Više od 80 posto pacijenata tijekom liječenja apstinira od kockanja, uz uvjet da slijede sve preporuke koje se odnose na redovito sudjelovanje u programu, kontrolu financija, itd. Upravo zahvaljujući tehnikama i alatima koje ovisnik i njegova obitelj steknu tijekom liječenja veliki broj naših pacijenata ulazi u stabilnu i dugotrajnu apstinenciju te nakon liječenja vode ispunjen i produktivan život u kojem prekid kockanja postaje sve manje centralna stvar u njihovoj svakodnevici”, kaže dr. Bodor u razgovoru za N1.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.