Ekonomskim jezikom govoreći, ljudi su temeljni kapital svake države. A ako su ljudi najvrijedniji kapital, jasnijim biva fenomen uspjeha Irske u usporedbi s Hrvatskom. Početkom 2000-ih Irska i Hrvatska bile su otprilike na istim startnim mjestima. U međuvremenu je Irska silovito napredovala.
Godine 2001. Hrvatska je imala više stanovnika od Irske – 4,3 milijuna naspram 3,8 milijuna. Već 2008. Irska je imala 300.000 stanovnika više od Hrvatske, a prema podacima Eurostata lani je dosegla 5,06 milijuna stanovnika naspram 3,86 milijuna koliko ima Hrvatska. U dva desetljeća, Irska je iz minusa od pola milijuna ljudi u odnosu na Hrvatsku, došla do plusa od 1,2 milijuna.
Demografski rast Irske pratio je i gospodarski pa je ona danas, prema podacima Svjetske banke, 26. u svijetu po stopi BDP-a po stanovniku (105.362 američkih dolara), dok je Hrvatska na 78. mjestu sa 17.608 dolara po stanovniku. Lani je, prema Eurostatu, realna stopa rasta BDP-a u Irskoj bila 9,4 posto i najveća u Europskoj uniji, iako ni Hrvatska nije bila loša na četvrtom mjestu sa 6,3 posto. No, životni standard u Irskoj puno je bolji nego u Hrvatskoj, čemu svjedoči i broj Hrvata koji su ondje odselili.
Dotaknuli dno pa se okrenuli dijaspori
A 60 godina unatrag, Irska je dotaknula demografsko dno kada joj se broj stanovnika urušio sa šest milijuna sredinom 19. stoljeća na samo 2,8 milijuna. No, što se dogodilo u proteklih tridesetak godina, kada je po većini ekonomskih i demografskih parametara Irska bila slična i vrlo usporediva s Hrvatskom?
“Irci su shvatili da su ugroženi da im je populacija stara i u nestajanju, da više ne može održavati mirovinski sustav te da moraju početi donositi odluke u interesu vlastitog opstanka. Primijenili su dva modela. Prvi je bio vezan za povratak njihovog iseljeništva – Iraca ima 15 puta više u svijetu nego u Irskoj! – shvativši da je to njihovo bogatstvo. Omogućili su svojim iseljenicima investiranje u Irsku oslobodivši ih poreza na dobit u razdoblju od 10 godina”, objašnjava demograf Stjepan Šterc podsjećajući da je jedna od najvećih svjetskih tvrtki, Apple, registrirana u Irskoj.
Nakon dva uspješna modela uvode i treći
Drugi model, o kojemu govori, bilo je davanje poreznih poticaja u djelatnostima koje aktiviraju domaća bogatstva.
“To nisu bili poticaji na osnovu djelatnosti koje uvoze sirovine, nego onih koje koriste potencijale svoga prostora. Tako je krenulo i došlo do toga da je Irska danas druga u Europi, iza Luksemburga, prema stopi BDP-a”, kazao je Šterc.
On napominje da Irska sada radi i na trećem modelu – modelu selektivne imigracije.
“Ciljaju na mlade iz Europe koje privlače studijskim stipendijama, uz pretpostavku da će se prilagoditi životu u Irskoj i ostati ondje nakon završetka studija”, objašnjava Šterc i naglašava da je riječ o pažljivo osmišljenim dugoročnim politikama koje, za razliku od Hrvatske, ne služe samo političarima za promociju.
Irska je “keltski tigar”, Hrvatska nije “jadranski”
Prema podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, u Irskoj živi oko 20.000 Hrvata, uz napomenu da je “točnu brojku teško odrediti zbog velike dinamike migracija u oba smjera”. Na stranicama tog Ureda također stoji da se od 2017. godine smanjuje trend doseljavanja Hrvata u Irsku, dijelom zbog velikog povećanje troškova života, osobito u Dublinu pa zadnje migracije hrvatskih iseljenika više bivaju usredotočene na manje gradove.
Ekonomski analitičar Damir Novotny, autor knjige “Jadranski tigar” u kojoj analizira zašto Hrvatska nije postala “ekonomski tigar istočne Europe” u istoj povlači niz usporedbi s Irskom koja je uspjela postati “keltski tigar”.
“Irska se u jednom trenutku otvorila i posve liberalizirala svoje tržište, snizila je porezne stope i fleksibilizirala uvjete na tržištu rada te stvorila pretpostavke za veliki val stranih ulaganja, osobito američkih korporacija iz tehnološkog sektora, koje su otamo pokrivale čitavu Europu. Sve to rezultralo je otvaranjem stotina tisuća visokokvalitetnih radnih mjesta. Irska je mala zemlja i uspjela je to postići u vrlo kratkom roku”, kazao nam je Novotny.
Oživjeli pasivne krajeve, mi svoje dodatno umrtvili
Pritom je, kaže, uspjela i u onome što Hrvatskoj ne uspijeva desetljećima – oživjeti svoje pasivne krajeve. I to restrukturiranjem poljoprivrede i razvojem jednog, u Hrvatskoj još slabo razvijenog dijela ekonomije.
“U nerazvijenim krajevima, naročito na zapadu zemlje, Irci su puno ulagali u infrastrukturu kulturnih i kreativnih djelatnosti. Svjesno i sustavno su radili na tome i u dotad zabitim krajevima otvorili dvadesetak tisuća radnih mjesta u sferi kreativne ekonomije – od arhitekture do proizvodnje softvera, od glazbe do proivodnje filmova i serija. To je kao kada bi kod nas otvorili filmski grad u Hrvatskoj Kostajnici, što je svojedobno i bilo u planu, pa da se oko tog filmskog grada formira čitav niz poduzeća koja sudjeluju u tom procesu. Irci su na zapadu zemlje stvorili infrastrukturu, doveli brzi internet, snizili poreze… Zapravo su slijedili primjer Kanade koja je jedan od većih proizvođača videomaterijala u svijetu”, kazao je Novotny.
Pametno ulaganje u poljoprivredu
Drugo važno što je Irska učinila, dodaje, bio je veliki val ulaganja sredstava iz EU fondova u primarnu primarnu poljoprivrednu proizvodnju i prerađivačku industriju.
“Postala je najveći izvoznik mliječnih proizvoda u Europi u odnosu na broj stanovnika. Taj izvoz danas iznosi 2 milijarde eura, a njihov cheddar sir i maslac dolaze i na police hrvatskih trgovina. Usporedimo li Irsku i Hrvatsku, poljoprivredne površine približno su jednake i broj goveda je vrlo sličan, ali su Irci napravili nešto što mi nismo. Sredstvma iz EU fondova financirali su otvaranje oko 200 malih i srednjih prerađivačkih pogona gdje se proizvode sir i maslac. Poticali su i okrupnjavanje poljoprivrednih posjeda. Dok u Hrvatskoj imamo 150 tisuća OPG-ova koji u prosjeku imaju oko 3 hektara zemlje, Irska ima 20-ak tisuća malih poljoprivrednih gospodarstava s 40-50 hektara zemlje u prosjeku. Mi u tome ne uspijevamo jer još patimo od malih posjeda i neučinkovite poljoprivredne proizvodnje. Irski farmeri u prosjeku proizvode 13.000 litara mlijeka po jednoj kravi godišnje, a naši najviše 7.000 litara. Uz pomoć EU fondova razvili su i marikulturu i postali vodećim proizvođačima školjki u Europi. I mi imamo taj potencijal, na Pelješcu recimo, ali kad odete nađete tek dvoje, troje ljudi koji se time bave”, kazao je Novotny.
“Savjet našim političarima: Pogledajte njih!”
Uz opasku da Hrvatska ima više poljoprivrednog potencijala od Irske, Novotny napominje da su Irci uspješno restrukturirali svoju poljoprivrednu proizvodnju, a ujedno i oživjeli svoje nedovoljno razvijene krajeve u koje iz ovdašnjih takvih krajeva doseljava najviše Hrvata.
“Kad pokrenete cijeli mehanizam – primarnu poljoprivrednu proizvodnju, IT sektor, kreativnu industriju – onda ima posla i za konobare, kuhare, brijače… Irci su napravili čudo. Zato bih našim kreatorima politika savjetovao jedno: Pogledajte Irsku! I Austriju”, kazao je na kraju.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare