Je li rast desnice u Europi poraz politike velikih mainstream stranaka EPP-a i socijalista? Koja je perspektiva Ukrajine nakon europskih izbora u lipnju, ali i moguće pobjede Donalda Trumpa na izborima u Americi? Ima li Andrej Plenković šanse za neku od najviših dužnosti u EU-u? Treba li Peđa Grbin dati ostavku i ima li ona ambicije preuzeti SDP? Ovo su tek neka od pitanja za gošću Intervjua tjedna Točke na tjedan - Biljanu Borzan. Nositeljica SDP-ove liste za EU izbore bila nam je u studiju u petak, intervju smo zbog njenih obveza u kampanji snimili ranije.
Bilja Nutella. Je li vam takav nadimak smeta ili vas zabavlja?
“Zabavlja me taj nadimak i podsjeća me na Alana Forda. Ne vidim ništa negativno u tome. Radi se o proizvodu koji je možda bio personifikacija onoga što sam ja radila, ali zapravo to se odnosi na sve proizvode. Mi moramo danas zbog te borbe dobiti istu kvalitetu proizvoda kao u Njemačkoj ili Austriji.”
Je li to glavno postignuće vašeg mandata?
“Možda se najviše to u javnosti primijetilo. To je bilo nešto što jako tišti hrvatske građane. Ljudi dan danas kad me vide na ulici najčešće to i spominju. Taj osjećaj da ste građanin drugog reda zaista vrijeđa. U tom smislu, sigurno će me kad i završim sa svojom političkom karijerom vjerojatno ljudi po tome i pamtiti. Ima i drugih dostignuća koje sam ostvarila u svim mandatima. Nedavno mi se dogodilo da me jedan čovjek povukao na stranu i rekao mi je: ‘Hvala za med’. Izborila sam se za to da se med označava da znamo odakle nam dolazi. Imali smo dosad nelojalnu konkurenciju zbog označavanja da možete napisati mješavina EU i ne-EU meda, što bi značilo recimo da može biti 99 posto kineskog meda i 1 posto hrvatskog i on se jednako deklarira kao domaći med. Svim građanima je važno da je to kvalitetan med, ali sigurno je onima koji se bave proizvodnjom meda ovo nešto što im je bilo važnije nego možda meni ili vama kao potrošačima.”
Koliko ljudi znaju o tome što radite vi i drugi zastupnici? Očekujete li da će odaziv na europske izbore biti veći nego što je bio prosjek?
“Kao prvo, ovi će izbori biti u nedjelju. Možda je srijeda bila baš taj pun pogodak. Mogu reći da je naš hendikep u Europskom parlamentu to što mi tamo nemamo hrvatske medije. Znate kako u Saboru stvari funkcioniraju, imamo press room i novinari prate svaku riječ koju svaki zastupnik izgovori. Mi to tamo nemamo i onda razmišljamo na razne načine kako doprijeti do građana s udaljenosti od preko tisuću kilometara. Neki su od nas u tome više, a neki manje uspješni, ali kad govorimo o izlaznosti na izbore, na prvim izborima smo imali 20%, na drugim 25, na trećim 30. Po 5% je raslo, a ja volim vjerovati da to ima i neke veze s nama, koji smo sve ove godine radili i približavali ljudima koje odluke se donose u Europskom parlamentu.”
“Moram reći vrlo zanimljive podatke da hrvatski građani daleko više od prosjeka Europske unije podržavaju projekte Europske unije. Preko 70% njih optimistično vidi budućnost Europe, a preko 80% smatra da je Hrvatska itekako profitirala ulaskom u Europsku uniju. To su ipak stvari koje potiču ljude, ali tu imamo i jednu kvaku. Istovremeno smo u postizbornom i predizbornom vremenu. Još uvijek su nejasne stvari vezano za formiranje većine u Saboru. Ja sam svjesna da je to tema koja obuzima i medije i građane koje to zanima, ali u svakom slučaju važna je i europska kampanja.”
Idemo se kratko vratiti na Nutellu da zaokružimo tu priču. Rekli ste “građani drugog reda.” Ljudi se osjećaju građanima drugog reda kad tu istu Nutellu plaćaju 7 ili 8 eura za 750 grama u Hrvatskoj, a u Njemačkoj euro ili dva jeftinije. Može li se nešto po tom pitanju napraviti u Europskom parlamentu?
“U Hrvatskoj cijene hrane divljaju kao nigdje u Europi i to je u velikom dijelu odgovornost Vlade. Ako puštate da se na tlu vaše države događa da tržište samo regulira, gdje su tu građani? Oni ostaju nezaštićeni i to je neprihvatljivo. Vlade imaju određene instrumente kojima mogu utjecati na te procese. Kad uspoređujem cijene, zaista se u Bruxellesu ili Strasbourgu više isplati kupovati hranu, a njihov standard je veći.”
“Mi se šlepamo na Europsku uniju kad su prava potrošača u pitanju. One zakone koji se donesu s europskog nivoa prenosimo u naše zakonodavstvo, međutim Francuska uvijek ide korak dalje i oni dodatno štite svoje građane mimo europskih zakona. Bila je jedna izvrsna inicijativa gospodina Ivančića iz Hrvatske koji je napravio analizu cijena hrane u Europi i uočio je da je Hrvatska u najvećem problemu, ali općenito se može reći da je u istočnoeuropskim zemljama hrana skuplja. On se obratio s tim problemom meni. Ja sam ga uputila na odbor u Parlamentu koji je paralela našeg Odbora za predstavke i pritužbe građana. Tamo je bila rasprava i ta tema je zainteresirala sve političke grupacije. Rasprava je bila u takvom tonu da su se svi, od krajnje ljevice do krajnje desnice složili da je to krajnje neprihvatljivo i tražili smo od Europske komisije da napravi analizu što se na tržištu događa i zašto.”
Zašto se to događa? Možemo spomenuti isti trgovački lanac koji djeluje u Hrvatskoj i u drugim zemljama. Tamo su jeftiniji proizvodi nego ovdje. Može li se to regulirati na razini Europske Unije?
“Očigledno su vlade zemalja istočne Europe koje su kraće na tržištu počele primjenjivati ono što je zapadna Europa radila puno duži niz godina. Njihove vlade su očito puno bolje verzirane u samom dopuštanju onih koji će poslovati na njihovom tlu. Nijemci su regulirali zakonom da voćni sok ne može biti plasiran na tržište ako nema određeni postotak pravog voćnog soka. Ne može biti voda s nekoliko kapi voćnog soka već mora biti određeni postotak. Kod nas Vlada dopušta da svatko plasira kako hoće.”
Gotovo 11 godina smo punopravna članica Europske unije. Govorili ste o istraživanjima Eurostata koja govore da Hrvati vide korist od Europske unije. Mi objavljujemo u Točki na tjedan istraživanje koje pokazuje da ogroman postotak, preko 40% ljudi u Hrvatskoj smatraju da Europska komisija radi u korist velikih kompanija, a ne u korist građana. Je li to teorija zavjera ili činjenica?
“Rekla bih da je strah građana zapravo opravdan jer zaista u politici ima strahovito puno utjecaja multinacionalnih kompanija. Kada im idete promijeniti poslovanje na način da malo više obrate pažnju na malog čovjeka, a manje na svoju zaradu, tu onda nastaju veliki problemi. Taj pristup prema multinacionalnim kompanijama uvelike ovisi o većini u Europskom parlamentu. Kada pregovaram s ostalim političkim grupacijama, poslovično je lijeva strana Parlamenta na strani malog čovjeka, a desna je na strani velikih igrača. Kako donosimo te zakone u kompromisu, mi nastojimo ne uništiti velike kompanije, već ih natjerati da budu bolje i daju svoj doprinos. Neki su se i u krizama jako opravili, dok su drugi grcali. Sjetite se u covid krizi, uslužne djelatnosti su jedno vrijeme bile potpuno zatvorene i ti ljudi su bili bez prihoda. Tu je uskočila Europska unija i pomogla kroz fondove i ipak rezultati te krize nisu bili toliko katastrofalni. Ja se iskreno nadam da će u sljedećem mandatu, koliko god da se populistima i desnici predviđa porast, ipak u Parlamentu biti razumna većina.”
U krizama je jako puno ljudi osjećalo da su nepravedno potisnuti i da su podnijeli veći teret kriza dok su drugi zarađivali. Je li tu korijen rasta populističke desnice?
“Meni bi bilo najlakše u životu kad bih mogla reći da su krive multionacionalne kompanije. Ja uvijek krećem prvo od sebe. Što sam ja mogla napraviti i što su ljudi oko mene mogli napraviti? Međutim, mislim da kroz sve ovo vrijeme i taj manji broj ljudi koji izlazi na izbore je zapravo, kao i rast populizma, odraz toga što ljudi imaju osjećaj da nemaju utjecaj na procese. Misle da ih se ne pita i ne čuje i da mali čovjek nema svoj glas. Svjesna te činjenice, ja to pokušavam promijeniti i maksimalno uključiti građane u svoj rad.”
Kako uključiti građane?
“Internet je što se toga tiče zlata vrijedan. Moj ured radi kao jedan mali potrošački centar. Za prošli mandat smo napravili analizu i riješili smo oko 5.000 potrošačkih upita. To je već jedna relevantna brojka gdje vidite što ljude smeta i na što se češće žale.”
Na što se ljudi najviše žale?
“Čitav ovaj mandat je bio dosta fokusiran na dio vezan uz programirano kvarenje uređaja. To je bilo nešto što je građane smetalo. Dosta se žale i na hranu, kao i automobilsku industriju. To se mogu doimati kao banalni problemi, ali to je svakodnevni život i građanima to smeta. Netko njih vara, iskorištava ih i preko njihovih leđa želi zaraditi.”
Sami ste rekli da očekujete u ovom mandatu rast desnice. Zašto dolazi do toga? I u Hrvatskoj rastu stranke koje gaje neku vrstu anti-globalističkog i anti-briselskog sentimenta.
“Osjećaj isključenosti građana je doveo do toga da počinju imati sumnju u mainstream stranke. Tu populisti donose neka instant rješenja, nerealna rješenja, a često idu i na najniže strasti. Često nude i mržnju kao rješenje. Kada bi i došli obnašati vlast, često nastane silno razočaranje, kao u Italiji. Ljudi su nažalost nasjeli na nerealna obećanja, a kada su očekivali da se provede ono što je rečeno, ništa se nije dogodilo i tu je bilo veliko razočaranje. Ja ne želim da mi dođemo u situaciju da ljudi shvate da populisti nisu rješenje. To će značiti da će oni imati znatan utjecaj na donošenje odluka i onda dok dođe do razočaranja, to je vrlo opasno.”
Što je najopasnije u scenariju da ekstremna desnica dođe u priliku bitno sudjelovati u kreiranju buduće europske vlasti?
“Mržnja i nerazumijevanje drugog i drugačijeg. Europska unija ima slogan Zajedništvo u različitosti. Mi smo bitno različiti od drugih, ali te razlike ne smiju biti takve da nas dijele već da obogaćuju naše živote. Često se na ljude drugačije bože koje ili ljude koji dolaze iz zemalja izvan Europske unije gleda ispod oka, a zapravo ti ljudi u našoj ekonomiji preuzimaju poslove koje malo koji Europljanin želi.”
Milanović kaže da to nisu isti migranti koji su dolazili 2015. Kaže da su to ljudi koji sada dolaze u Berlin po socijalnu pomoć. Slažete li se s izjavom da je migracija danas pretežno ekonomskog tipa?
“Meni to u krajnjoj liniji nije ni bitno. Stvar je u tome doprinose li ti ljudi društvu ili ne. Uvijek se sjetim jedne gospođe iz Bugarske koja je dala izjavu kada je bio Brexit. Ona je radila u Londonu u nekom hotelu kao čistačica. Rekla je: ‘nema problema, neka nas sve otjeraju, ali jesu li stanovnici Londona spremni raditi poslove koje mi radimo?’ To su fizički poslovi, oni koji nisu ugodni, relativno su loše plaćeni.”
Je li u redu da konobari u Hrvatskoj ne govore Hrvatski?
“Tako je i u Bruxellesu. To vam je stvar ponude i potražnje. Ako nemate radnika koji govori hrvatski, uzet ćete bilo što. Jezik može biti velika barijera, ali što je naša alternativa?”
Kada govorimo o politikama koje se mogu drastično promijeniti s novim sazivom Parlamenta, što je perspektiva rata u Ukrajini? Posebno ako dođe i do promjene u Americi, budući da imamo izbore u kojima je Donald Trump favorit.
“Donald Trump je poprilično nepredvidiv, ali se često hvalio time da kad je on bio predsjednik, Amerika nije ratovala. Ja se iskreno nadam da do toga neće doći. Nadam se da Trump neće pobijediti.”
Treba li Europska unija i dalje financirati obranu Ukrajine?
“Tu nemamo dileme, Ukrajini će se pomagati na svaki način. To se prvenstveno odnosi na humanitarnu pomoć.”
Dođe li do potrebe da se pomogne Ukrajini na način da vojnici iz zemalja Europske unije idu u Ukrajinu, kakav će biti vaš stav?
“Ne izgleda mi to kao realna opcija. Rat u Ukrajini traje preko dvije godine i nije se to dogodilo. Teško je da će se dogoditi i u budućnosti.”
U Hrvatskoj se vode pregovori o stvaranju vladajuće većine u kojoj bi bio Domovinski pokret, stranka koja se zalaže za deratifikaciju Istanbulske konvencije. Kako gledate na to?
“Ako HDZ dogovori većinu s Domovinskim pokretom, moguće je da će ta deratifikacija biti manje izražen problem. Pitanje je što će oni još staviti na stol i tražiti kao svoj uvjet. To može sutra biti zabrana pobačaja, nametanje bilo kakvih stavova ekstremne desnice.”
Uvjet da zastupnici SDSS-a ne budu dio vlasti?
“To je veliki problem za Andreja Plenkovića. Kada bi on otišao s dijelom manjinaca, a dijelom ne, to je poruka koja u Europskoj uniji ne bi dobro odjeknula, a Andrej Plenković jako pazi kako će se to odraziti na njegov rejting u Europskoj uniji. U tom smislu je vrlo nezgodno kada bi se išlo s dijelom manjina, a dijelom ne.
Manjine ne moraju nužno biti dio većine, iako oni smatraju da je njihov smisao biti dio većine jer na taj način određene uvjete postavljaju kako bi osigurali neke projekte za svoju manjinu. To je nakaradno jer manjine imaju određenu zaštitu koja je regulirana zakonima, Ustavom i koja god vlada bila, morala bi to poštivati.”
Kako gledate na inicijativu Mosta koji zazivaju ustavotvorni referendum koji bi ukinuo manjinskim zastupnicima pravo da odlučuju o sastavljanju vlade. Zauzvrat bi na neki način dali pravo veta u svim pitanjima koja se tiču njihovih manjinskih zajednica. Je li to korak nazad u obrani prava manjina?
“Ja vidim to kao Mostovo pozicioniranje na političkom spektru. Ne mislim da je to uopće realno. Općenito sam protiv ukidanja stečenih prava, o čemu god govorimo. Oni tu na neki način gledaju da dobiju koji poen kod svojih birača, ali to nije realno. Most je stranka s relativno malim utjecajem u Saboru.”
Zašto je DP problematičan kad razgovara s HDZ-om, a nije problematičan kad ih Peđa Grbin vabi u široku većinu?
“S jedne strane se radi o Vladi, a s druge strane o suradnji u Saboru. U Vladi, DP može inicirati stvari o kojima smo govorili. A ova većina o kojoj mi govorimo je većina koja se sklapa samo na određene teme koje nemaju veze s ideologijom. One imaju veze samo s onim stvarima koje smo strogo definirali, kao što su Lex AP i Turudić. Ništa ideološki, već je naša baza isključivo antikorupcijska. Ne zanima nas, niti njih što mislimo o ovoj ili onoj ideološkoj temi.”
Bi li birači SDP-a to razumijeli?
“Bitno je dobro objasniti o čemu se radi i zašto se u to išlo. Ne smije se dopustiti niti jednoj strani da nameće svoju ideologiju. Ako imamo zajednički interes da krenemo u iskorjenjivanju korupcije, onda samo odradimo taj dio posla i nema više nikakvog zajedništva. Nema Vlade u kojoj ćemo donositi zakone koji će mijenjati pravo na pobačaj ili deratifikaciju Istanbulske konvencije.”
Kako je SDP prošao na izborima?
“Prošao je znatno bolje nego na prošlim izborima, ali ja uvijek gledam opću sliku. Ako uzmemo u obzir da je i Možemo bolje prošao, ipak je situacija bolja nego u prošlom mandatu, ali nažalost nedovoljno dobra da bismo mogli komotno pregovarati o većini.”
Zašto niste u situaciji da možete komotno pregovarati o većini? Antikorupcijska priča je bila forte oporbenog mandata očito ne diže ljude na dobar način. Je li SDP podbacio u socijalnim politikama?
“Gledala sam jedno istraživanje gdje je pokazano da je korupcija u top 3 teme koje zanimaju hrvatske građane. Ljudi su svjesni da je to veliki problem i u tom smislu nije promašena tema baviti se korupcijom i na toj osnovi pregovarati s nekim. Što se tiče politika SDP-a, moram reći da smo imali poprilično kvalitetan program, međutim, kao i u dobrom dijelu kampanja, nije se to dovoljno dobro čulo.”
Što mislite o Milanovićevom uključivanju?
“On je u svojim nastupima ipak govorio o određenim temama koje smo mi definirali u programu. Ja sam bila izuzetno zadovoljna kad je spominjao porez na ekstra profit. Kada govorimo o porezu na ekstra profit, to nije jednostavno. Ovdje se radi o velikim igračima koje tjerate da plaćate porez. Većina njih ne plaća niti centa u Europskoj uniji, već su prijavljeni u poreznim oazama pa građani plaćaju cijenu krize.”
“Kada to kaže Milanović onda to ima smisla. To je jedna vrlo lijeva politika.”
Je li greška što nije dao ostavku?
“On je odmah rekao da to neće iz razloga jer je bio brana za sigurnosnu agenciju, politizaciju vojske i slično. On je imao razloge zašto to neće napraviti, ali mislim da bi u svakom slučaju u sučeljavanjima briljirao i novinari bi pitali za te teme.”
Ako Peđa Grbin ne sastavi većinu, treba li otići?
“Predsjedništvo SDP-a je prošli tjedan na sastanku donijelo odluku da o unutarstranačkim pitanjima nećemo razgovarati do izbora. Mi smo u predizbornoj kampanji. Fokusirani smo na što bolji rezultat SDP-a na europskim izborima. Govoriti o bilo kojoj drugoj temi, a pogotovo unutarstranačkim stvarima bilo bi ravno samoubilačkom pohodu.”
Neke kolege iz SDP-a prozivaju Andreja Plenkovića jer se stavio na čelo liste za Europski parlament. Kako vi gledate na taj potez?
“Moja prva reakcija je bila ‘aha, shvatio je da su europarlamentarci takvi da nikakve koristi od njih na listi’. Prošli put je išao s eksperimentom da je imao mlađe, manje poznate ljude. Oni se nisu iskazali i zapravo njegovo pozicioniranje na prvo mjesto govori u prvom redu da on nema koga. Oni koji bi trebali iznijeti ovu kampanju na svojim leđima jednostavno nisu prepoznati među hrvatskim građanima.”
“Glavni razlog je što je on svjestan da ima nevidljive političare koji se nisu uspjeli snaći. Vi možete biti na visokim položajima bez da imate legitimitet s europskih izbora.”
Slažu li se konstelacije tako da Andrej Plenković ima ozbiljne šanse za dobiti jedne od tzv. top jobs?
“Što se tiče predsjednika Komisije, Pučka stranka se na svom kongresu opredijelila da je njihov kandidat Ursula von der Leyen. Tu promjena do izbora nema. Pitanje je što bi uopće Andreja Plenkovića zadovoljilo, ali kažem – on za to ima legitimitet s nacionalnog nivoa i njemu legitimitet s europskog nivoa ne treba.”
Koji bi bio dobar rezultat za SDP?
“Ja bih voljela da ponovimo rezultat s prošlih izbora. Najviše prema istraživanjima u europskim izborima utječu pojedinci. Ljudi na europskim izborima puno više izlaze da podrže pojedinca nego stranku. To vidimo kao prednost jer je SDP-ova ekipa daleko najjača.”
Vidite li se ponovno u domaćim političkim vodama? Mislite li se kandidirati za predsjednicu SDP-a?
“Odgovor na ovo vam leži u prethodnim pitanjima vezanim uz unutarstranačke procese. O tome ćemo razgovarati nakon 9.6., ali osobno nemam ambicija.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare