Požeška tvornica košulja Orljava koja je u vlasništvu države otišla u stečaj.

Ima li spasa za radnice požeške Orljave, koje su i radeći za minimalac bile zadovoljne jer su mogle pokrivati barem dio životnih troškova. No sve je izglednije da će stečaj završiti likvidacijom ne pojavi li se strateški partner, a njega bi možda i bilo da se u stečajnim dokumentima ne vodi dug od 30 milijuna kuna. Tko bi to preuzeo, kao i tko je kriv, vječna su pitanja.

Nekad je u njihovu pogonu radilo 320 radnica, a sad preostalih 172 odbrojavaju otkazni rok, a svega 20-ak njih dolazi dovršiti zaostale narudžbe. Rad na normu ili minimalac nije neka sreća, ali boljeg, kažu, nema.

I dalje se nadaju, vjeruju da će za Orljavu iskrsnuti neki novi poslovi, strateški partneri, kupci.

“Mi smo dovedeni do toga da je stečaj bio jedini spas, koliko će se uspijeti radnica spasiti, to ćemo vidjeti, mi se nadamo da će ih se barem 50 spasiti”, rekla je sindikalna povjerenica Roberta Grbić.

Deus ex machina trebala bi biti Vlada, stopostotni vlasnik. Čini se da bi se našlo zainteresiranih za preuzimanje Orljave, ali ne i za preuzimanje 30 milijuna kuna nagomilanog duga.

“Nisam htio dozvoliti da se Orljava pretvori u jedan mali Uljanik, da hranimo firmu koja je na ovakav način i u ovakvim poslovnim planovima na tržišnoj osnovi jednostavno neosnovano na tržištu, dakle ako vam prihodi ne pokrivaju rashode – tada se menadžment mora zapitati što i kako dalje”, poručio je ministar Darko Horvat.

Pitanje je zašto je vlasnik dopustio Upravi da nakupi toliki dug. Orljava je godinama radila za njemačkog naručitelja, iako je na tom poslu posve očito gubila. Samo kako bi se nešto radilo i čuvao privid održivosti.

Usporedba s Uljanikom u tom smislu nije promašena. Hrvati, eto, znaju kako izgubiti milijune čak i na izvozu košulja.

Na ovakvom tržištu uz ovakvu organizaciju posla Orljava jednostavno nema nikakvu perspektivu, poručuje Horvat. Tvrdeći da i dalje radi sve kako bi se za barem stotinjak radnika osigurala normalna budućnost. Posao oporbe je biti sumnjičav prema takvim generičkim obećanjima.

“Očito Uprava nije sposobna, nije zadnjih 18 godina, ali nitko nije pitao, ministar Horvat prije mjesec dana dao je obećanja, ona su se razvodnila, nitko se kasnije ne bavi s tim”, poručuje Martina Vlašić Iljkić, saborska zastupnica SDP-a.

One koje su ostale u Orljavi, grčevito se drže za svoje radno mjesto. Sklupčati se u nekom kutu i tiho ugasnuti, kažu – nije opcija.

“Nećemo dopustiti da ostane ovako, makar išle u Zagreb, netko mora odgovarati za 30 milijuna kuna, mi za taj dug nismo krive”, poručuje jedna od radnica, Mirjana Pavić.

Postoje dva pisma interesa, potvrđuje ministar Horvat. U utorak su razgovori s njemačkim Olimpom. No unaprijed je jasno, ne napravi li Vlada ništa da očisti veći dio od 30 milijuna kuna duga, nitko taj teret neće skinuti s njenih leđa.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.