Povjesničar Goran Hutinec gostovao je u N1 studiju uživo te je govorio o povijesnoj važnosti današnjeg praznika.

Rekao je kako je datum 22. lipnja, kao i mnogi drugi koji se vežu da ovakve događaje, odabran iu političkih razloga. “Ti ljudi koji su se okupili su u Brezovicu otišli nešto kasnije, nakon što su ih Ustaše tražile kako bi ih uništile. Pa je izabran simboličan datum. Sam događaj koji je odabran, odlazak grupe od 77 ljudi iz Siska i okolice u ilegalu, odabran tek 90-ih potpuno iz političkih razloga”, kaže i dodaje:

“Izvorno je u socijalizmu Dan ustanka hrvatskog naroda bio 27. srpnja, isti dan je bio Dan ustanka BiH. To je bilo dominantno srpska priča, tu su ustanici bili većinom Srbi, a onda su se pridružili Hrvati. Izgleda da je 90-ih Tuđmanu bilo važno naglasiti hrvatsku komponentu i tu je odabrao datum koji mu se činio vezan za to. Pri čemu ni 27. srpnja nije bio datum prvih akcija. Svaki praznik je politička odluka”.

“Fašizam se pokušava razvodniti”

Komentirao je i izjavu Milorada Pupovca, koji je potegnuo pitanje zabrane pozdrava “Za dom spremni”:

“Ključno pitanje koje treba vezati uz Dan antifašističke borbe je: ‘Što je fašizam?’ Rekao bih da smo zaboravili što fašizam jest. Oni ljudi koji su tada živjeli svjesni su što je fašizam.

Fašizam je jedna regenrativna utopija. Danas se o fašizmu govori isključo kao o primjeru žestokog, okrutnog nasilja, kao da je fašizam definiran nasiljem, on je više od toga. On je pokušaj da se obnovi nacija, ali nasiljem. Čišćenje, pokušaj da se očisti izvana i iznutra. Danas se događa da se pojam fašizma koristi na pogrešne načine, zamagljuje se i na neki način povijesni revizionizam ide na to da ga ublaži, razvodni i da se ključna definicija zaboravi kako bi on postao neštoprihvatljivo i normalno”.

Istaknuo je kako je još George Orvell rekao kako je antifašizam normalna pristojnost. “To je otpor ideologiji koja je spremna ići toliko daleko da redefinira ljudskost, odnosno da neki ljudi nisu ljudi što završava u konc logorima”, kaže.

Za pozdrav “Za dom spremni” kaže kako je on sam posebi odlika fašizma jer je pozdrav i odzdrav. “Već taj pozdrav jasno pokazuje ideologiju koja je fašistička”.

Govorio je i o činjenici da je antifašizam dio našeg Ustava:

“To je na razini deklaracije, ali to je nešto što treba uvijek iznova i živjeti. Nije dovoljno pisati u Ustav i financirati iz Vladinih sredstava neku komemoraciju. To se može lako zloupotrijebiti, tvrditi da smo na jednoj strani, a onda raditi drugo. Nije velika korist od toga da se to obilježava jedan dan, a da se svakodnevno zažmiri da neke pojave. Zaboravlja se da već postoji zakon kojim se prijeti kaznom za one koji bi u svrhu raspirirvanja mržnje negirali genocid koji se pokušao izvršiti u NDH”, objašnjava.

O Povjerenstvu za suočavanje s prošlošću, veli:

“Oni nisu pravnici i njihov dokument nije pravni. Ključan je trebao biti trenutak u kojem pravnici preuzimaju stvar. Ne slažem se da se neke deklaracije mogu iskoristiti za odgoj masa ili preodgoj u smislu da napuste takvo podržavanje određenih ideologija, moža čak i iz neznanja. Problem cijele te priče s povjerenstvom je što je ono preusko radilo. Recimo kod nas je ovo opet bio pokušaj da se pokuša odgoditi za neko drugo doba”.