U Točki na tjedan istražili smo zašto mnoga djeca s teškoćama u razvoju i dalje nemaju osobnog pomoćnika i govorili o novim prijedlozima kako unaprijediti taj sustav, i za djecu i za njihove obitelji i za same asistente. Gošće Točke na tjedan su bile predsjednica udruge Pomoćnici u nastavi Iva Tadić i Jelena Balić, majka dječaka Jana.

Balić je Nataši Božić ispričala kako njezin sin u petom razredu radi već s 13. asistenticom po redu. “Njemu je neophodna pomoć, ne može funkcionirati u redovnoj školi bez pomoćnika”, govori ona.

Na pitanje kako se snalazi kaže kako su dosad uvijek sami tražili pomoćnike, obično preko društvenih mreža.

“Nalazili smo se nekoliko puta u situaciji da pomoćnici odustaju. Neki jer su našli bolje plaćene poslove, neki se nisu našli u tome. Jako puno pomoćnika se prvi put susreće s djecom s posebnim potrebama”, govori dodajući da je jedini uvjet za pomoćnika u nastavi završena četverogodišnja škola i da osoba nije kažnjavana.

“Osoba definitivno mora imati empatije, shvatiti posao kao poziv. Nema smisla da se prijavljuje netko tko se u tome ne vidi, ali će to pokušati raditi jer trenutno nema drugog izbora”, govori Balić.

Kaže i kako njen sin sa svakim novim pomoćnikom mora ići ispočetka. “Sve loše što dijete prolazi, nažalost ide na njegov račun. Dijete se pogubi, ne može funkcionirati”, kaže.

Balić govori da je “ljuta na sustav”. “Apsolutno ništa nije uređeno. Svaki put idete ispočetka, prolazite stvari koje ne biste trebli prolaziti. To mora biti uređeno, a ne da roditelji sami traže asistenta preko društvenih mreža. U slučaju odlaska asistenta, sustav bi ga trebao zamijeniti, a ne da roditelji proživljavaju agoniju. Stalno ste ni na nebu ni na zemlji”, kaže ona.

Nema točnog broja

Situaciju je komentirala i predsjednica udruge Pomoćnici u nastavi, Iva Tadić. Ona kaže da ne raspolaže točnim brojem djece koja nemaju pomoćnika u nastavi, kao ni broj pomoćnika u nastavi. “Ne znači da svako rješenje nosi jednog pomoćnika. Jedan pomoćnik može raditi s više djece. Nemamo točne informacije”, govori.

Tadić kaže da je razlog velike fluktuacije pomoćnika interes sustava da ostane neuređen jer onda “svako može raditi što hoće, na način na koji hoće”.

“Nije isto raditi s djecom iz autističnog spektra, s djecom s Downovim sindromom, s djecom koju morate voziti u kolicima. To nije posao od danas do sutra. Treba se posvetiti tome da pomoćnicima koji su u sustavu unutar škole organizira edukacija. Na školama i stručnim službama je da vide što i kako. Pomoćnici ovise o sebi, roditeljima i udrugama. Veliki problem ove godine je oduzimanje prava da roditelji komuniciraju s pomoćnicima u nastavi. Stav udruge, roditelja i stručnjaka je da komunikacije između roditelja i pomoćnika mora biti”, kaže.

Plaće pomoćnika u nastavi nisu ujednačene. “To je veliki problem oko kršenja radnih prava pomoćnika u nastavi. Ove godine se u Zagrebu pojavio velik broj pomoćnika koji rade više sate nego što im stoji u ugovoru. Zato dobivaju manje plaće. Mi smo objavili rasporede rada pojedinih kolega i njihove ugovore. Oduzeto im je od 200 do 650, 700 kuna mjesečno. Problem je i Koprivničko-križevačka županija i mail gospođe Gojčeta da Ministarstvo prosljeđuje sredstva, ali da od lokalne uprave ovise sredstva koja će dodijeliti pomoćnicima. Čemu onda Ministarstvo izdaje rješenje ako lokalna uprava može uskratiti te sate”, pita se Tadić.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.