Sporost pravosuđa, posebno sudstva stalno je u fokusu javnosti. Sudski predmeti se gomilaju, zaostataka je sve više. Raste i vrijeme rješavanja predmeta. Analizirali smo prijedloge za ubrzanje postupaka koji su se pojavili u zadnje vrijeme.
Tako je novi ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan kao moguće rješenje predložio bolje strukturiranje optužnica, odnosno optuživanje manje ljudi i manje kaznenih djela. No, Ministarstvo na to ne može utjecati pa je ideja neprovediva.
Što može napraviti Ministarstvo?
Potvrdio je to za N1 odvjetnik Anto Nobilo koji je svojevremeno radio i u Državnom odvjetništvu pa je upoznat sa strukturiranjem optužnica, kao i s dužinom sudskih postupaka.
“Strukturiranje optužnica nije stvar Ministarstva pravosuđa, već državnog odvjetnika. Sud optužnicu može prihvatiti ili odbaciti i to iz određenih razloga, ali broj okrivljenika i broj kaznenih djela nije niti jedan od njih”, kazao nam je Nobilo. Potvrdio je da iz iskustva zna da je teško procesuirati predmete s velikim brojem okrivljenika i velikim brojem kaznenih djela pa se državnim odvjetnicima sugerira da ih ne gomilaju u optužnicama.
“Ta primjedba općenito stoji, no nije na ministru pravosuđa da određuje veličinu optužnice, niti se to zakonski može urediti. Nekada je potrebno optužnicom obuhvatiti veći broj okrivljenih i njihovih nedjela. To je slučaj s optužnicama protiv zločinačkih organizacija u kojima se ne može cijepati ni činjenice ni dokaze koji se preklapaju”, analizirao je Nobilo.
Mogu li se postupci ubrzati?
Poznati odvjetnik predložio je zanimljivo rješenje za ubrzanje kaznenih postupaka.
“Postupke bismo trebali voditi u kontinuitetu – dan za danom. Tako bismo mogli imati po tri tjedna suđenja u mjesecu i još jedan za pripremu sudaca, odvjetnika i tužitelja. Uvjeren sam da bismo na taj način mogli u tri godine svaki postupak dovesti do pravomoćnosti – godinu dana za istragu, godinu za suđenje i godinu za žalbeni postupak”, predlaže Nobilo.
Ističe da je za to nužno da i suci i državni odvjetnici, kao i branitelji okrivljenika budu dobro pripremljeni i da znaju sve detalje predmeta.
Brža suđenja u bitnim slučajevima
“Suđenje u kontinuitetu trenutno imamo u drugom najvećem predmetu u Hrvatskoj nakon slučaja Agrokor, predmetu Uljanik. Vjerujem da će suđenje biti gotovo za šest mjeseci”, kazao nam je nedavno Nobilo. Smatra da vođenje sudskih postupaka aktualnom dinamikom – dan ili dva suđenja pa onda prekid od dva mjeseca, nije dobro.
“U društveno značajnim predmetima moralo bi se suditi u kontinuitetu, a ne s ovako velikim prekidima kada svi zaborave detalje postupka i moraju se stalno iznova pripremati”, zaključio je.
Takvo rješenje predlaže i odvjetnik Vlaho Hrdalo koji je nedavno gostovao kod našeg Tihomira Ladišića u Novom danu.
Suci gube uzde procesa
“Ne znam zašto se kod nas koristi sistem da je danas jedno ročište a drugo za šest mjeseci. Onda dođete pred sutkinju ili suca koji se tek tada prisjećaju detalja u tom predmetu. Vani imate primjera da jedno suđenje traje od ponedjeljka do petka, da se ispitaju svi svjedoci i vještaci, da se u petak zaključi i presudi. Neovisno kada je taj predmet došao na red na njemu se radi”, rekao nam je Hrdalo koji očito zagovara identičnu ideju kao i Nobilo.
Opisao je kako suci tijekom dana imaju brojne različite slučajeve – od naknada štete do nekih obiteljskih sporova. “Suci skaču iz uloge u ulogu, neki imaju i vanjska uredovanja. Teško je vladati predmetom u takvim okolnostima”, uočava mogući problem odvjetnik.
Na pitanje bi li se nešto moglo promijeniti izmjenom Zakona o kaznenom postupku Hrdalo napominje da nije pobornik čestih izmjena zakona. “Naši zakoni su OK i samo ih treba dosljedno primjenjivati”, ističe. “Neprihvatljivo je da se, kako stoji u službenim podacima, kazneni predmeti rješavaju preko 700 dana. Pa to je više od dvije godine”, kaže Hrdalo.
Ima i drugačijih prijedloga
Bivši sudac koji je sada odvjetnik Rafael Krešić ne slaže se u potpunosti sa suđenjem u kontinuitetu.
“Mislim da bi to bila prikladna metoda za velike procese. No, ako se spustimo na općinsku razinu gdje sudac ima 200 predmeta ne vidim mogućnost za takav načim suđenja. Jer ako bismo svaki sudili u kontinuitetu pitanje je kada bi neki uopće došli na red. Tko bi donosio odluke o tome koji predmet će biti rješavan prije, a koji kasnije. Tko bi radio taj raspored. U međuvremenu bi novi predmeti nastavili stizati”, primjećuje Rafael Krešić ističući kako je u Hrvatskoj problem u velikom broju predmeta.
“To na masi predmeta koju imamo jednostavno nije provedivo. Eventualno na većim slučajevima. Tamo je koncentracija postupka i nužna i korisna”, objašnjava Krešić koji upozorava i na zakonske prepreke koje onemogućuju suđenje u kontinuitetu.
Koči li zakon brža suđenja?
Krešić objašnjava kako svjedoci i ostali sudionici moraju prema vrijedećim propisima unaprijed dobiti pozive, a ako se ne pojave sudsko ročište jednostavno propada.
“Nisam za velike revolucije već za korištenje postojećih instrumenata, primjerice da suci strože upravljaju postupkom. Tako se svjedoka koji se ne pojavi nakon dva sudska poziva može dovesti ne suđenje, a neka suđenja se mogu organizirati na i daljinu jer nije uvijek nužno da okrivljenici u nekim manjim predmetima budu zajedno u sudnici. To su manje. ali također korisne promjene”, predlaže Rafael Krešić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!