Predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić bila je gošća Novog dana i govorila o novom prijedlogu Zakona o socijalnoj skrbi koji je trenutno u proceduri javnog savjetovanja.

Karačić je istaknula da se radi o zakonu koji struka čeka četiri godine.

“Ciljevi koji su tada postavljeni kada je osnovano radno povjerenstvo bili su bitno drugačiji nego što su ishodi i tekst koji smo dobili u javnu raspravu. Svakako će uslijediti komentari Hrvatske udruge socijalnih radnika čijia sam predsjednica i Hrvatske komore socijalnih radnika čija sam članica”, rekla je.

U sustavu socijalne skrbi se, kaže, promijenilo vrlo malo.

“Neću reći da se nije napravilo ništa, ali ono bitno što smo očekivali se nije promijenilo. Ključni zahtjevi odnose se na rasterećenje centara za socijalnu skrb od silnih nadležnosti koje je centar dobio. Jedna široka lepeza poslova koje moraju pokriti za koje ljudi moraju biti specijalizirani i educirani, a za to struka ne dobiva podršku od resornog Ministarstva”, govori Karačić.

Kao predstavnica strukovne organizacije, tvrdi, voljela bi da javno savjetovanje u kojem će sudjelovati bude učinkovito i da se usvoje one primjedbe koje će struka dati.

“Ključna primjedba koju ćemo dati i koju bismo mi htjeli izbjeći je budući ustroj centara za socijalnu skrb i još snažnija centralizacija sustava socijalne skrbi. Mislim da će ova promjena koja se kroz zakon uvodi dodatno destabilizirati sustav socijalne skrbi. Mislimo da se tu radi o jednom nerazumijevanju same suštine socijalne skrbi i socijalnog rada”, kazala je Karačić.

Preopterećenost socijalnih radnika

Govoreći o preopterećenosti radnika u sustavu socijalne skrbi, kaže da socijalni radnici ne mogu djelovati dok nemaju informaciju.

“Da bi dobili informaciju, potrebno je da zaživi ta deklaratorna međuresorna suradnja. Ona zapinje u području zajedničkog djelovanja. Svi se odmiču od problema do trenutka kad situacija počne goriti. Naprosto, informacije prekasno dolaze u naš sustav. Sustav socijalne skrbi po određenju je dužan raditi preventivno, što mi u ovim uvjetima ne možemo”, kazala je.

Istaknula je da sustav socijalne skrbi može i dužan je poduzeti mjere, ali da bi to napravili moraju imati resurse za zaštitu.

“Kad govorimo o zaštiti osoba starije životne dobi koje treba zaštiti od obiteljskog nasilja. Vi naprosto u skloništima žrtve nasilja, nisu osposobljena za zbrinjavanje osoba starije životne dobi koje su žrtve nasilja”, rekla je.

Odluke o donošenju roditeljske skrbi

Vještačenje u postupcima donošenja odluke o roditeljskoj skrbi se ne provode u svim postupcima, objašnjava Karačić.

“U velikom broju slučajeva Centar za socijalnu skrb sam donosi mišljenje i procjenjuje koji je to interes i dobrobit djeteta u konkretnoj situaciji. Kao osoba koja je zaista provela u centru za socijalnu skrb 20 godina intenzivnog rada, ja ne znam za slučajeve gdje su se stručni radnici centra doveli u situaciju da pogoduju jednom ili drugom roditelju”, kazala je.

Napomenula je da su centri za socijalnu skrb odnosno sustav socijalne skrbi jako promijenili vezano uz pristup u slučajevima obiteljskog nasilja.

“Mi smo došli do toga da danas djelatnici centra reagiraju na svaku sumnju ili saznanje o nasilju u obitelji. Svaka se sumnja prijavljuje policiji. Nasilje u obitelji se povećava i to različiti oblici nasilja. U pravilu se o nasilju govori kada se dogodi neko teško fizičko nasilje, a manje o emocionalnom psihičkom nasilju”, ističe.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.