Predsjednik Srbije nastavlja po svome uspoređujući današnju Republiku Hrvatsku s nekadašnjom kvislinškom Nezavisnom državom Hrvatskom. A sve se to najčešće događa baš koncem srpnja i početkom kolovoza.
U subotu se u Parizu, nakon otvorenja Olimpijskih igara, Aleksandar Vučić opet bavio Hrvatskom i okupljenim srbijanskim novinarima postavio retoričko pitanje: “Kako vam nije palo na pamet da su (hrvatske vlasti) time što su ovim ljudima zabranili ulazak upali u vlastitu zamku i pokazali da nikakvu razliku ne rade u odnosu na NDH i bilo koju drugu hrvatsku državu koja je postojala.”
Ti koje je Hrvatska proglasila personama non grata su prosrpski crnogorski dužnosnici – predsjednik tamošnje Skupštine Andrija Mandić, potpredsjednik vlade Aleksa Bečić i zastupnik u Skupštini Milan Knežević. Oni su u crnogorskom parlamentu progurali usvajanje Rezolucije o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen.
“Vučić dlaku mijenja, ali ćud nikada”
Vučićeva usporedba današnje Hrvatske s nekadašnjom NDH tek je jedna u nizu. Godine 2018. on je čak Hrvatsku usporedio s Hitlerovom Njemačkom, a teze da je Hrvatska poput NDH i da je današnji položaj Srba u njoj sličan onome pod ustaškim režimom. Vučić je sam ili putem svojih megafon-suradnika kao što su Milorad Dodik, Aleksandar Vulin i Ana Brnabić učestalo ponavljao proteklih godina.
Ako te izjave nisu bile plasirane kako bi se pažnja domaće javnosti u Srbiji skrenula s aktualnih neugodnih tema, najčešće oko Kosova, u oči bode da su ih Vučić i njegova svita tempirali upravo sredinom ljeta, kada se u Hrvatskoj bliži obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja koju vlasti u Srbiji smatraju novodobnim nastavkom genocida nad Srbima.
“Očito je da Vučić dlaku mijenja, ali ćud nikada. On očito nema čistu savjest i nema što jasno za ponuditi pa se po potrebi stalno vraća na teme iz prošlosti koje, naravno, tumači na svoj način”, smatra povjesničar Hrvoje Klasić.
Ponavljanje teze iz Memoranduma SANU-a
On napominje kako nije Vučić patentirao takav odnos prema Hrvatskoj usporedbama s NDH.
“To me nevjerojatno podsjeća na 1986. godinu kada je objavljen Memorandum SANU (Srpska akdemija nauka i umetnosti) u kojemu je, između ostalog, pisalo da Srbi u Hrvatskoj od vremena NDH nisu živjeli gore. Ja sam tada živio u Sisku u kojemu je bilo preko 70 posto Hrvata, ali su na svim važnim funkcijama bili Srbi. I svi moji prijatelji Srbi živjeli su u boljim uvjetima od mene koji sam stopostotni Hrvat. Znamo u kojem je to smjeru tada otišlo. Danas neće otići, ali je simptomatično da se uvijek poseže za istom tezom ne uvažavajući, recimo, činjenicu koliko je Hrvata sudjelovalo u partizanskom pokretu i koliko ih je bilo protiv NDH. Sve to Vučića ne zanima. On se bavi izvrtanjem i prošlosti i sadašnjosti u vlastite svrhe”, rekao nam je Klasić.
Vučić je, dodaje Klasić, mnogo puta pokazao da se voli suočavati s tuđom prošlošću, ali ne i s prošlošću vlastite nacije. No, u svemu tome, kaže, postoji nešto što ga demantira.
“Demantira ga sama stvarnost. Vučić može govoriti da nema razlike između današnje Hrvatske i NDH, međutim 30 tisuća Srba dolazi u Hrvatsku i raditi i uživati. Radije dolaze ovdje, nego u neke druge zapadnije zemlje. Očito je da ne dijele mišljenje svoga predsjednika”, ističe.
“Sjeme revizionizma posijano 90-ih stiže na naplatu”
Klasića smo upitali bi li Hrvatska trebala nekim institucionalnim putevima odlučnije reagirati na učestale usporedbe s NDH.
“E, oko toga postoji jedan veliki problem. Iza takve reakcije trebao bi biti jasan stav premijera i drugih visokih dužnosnika koji bi rekli da to osuđuju, ali da i sami odsude svako negiranje genocida u Jasenovcu. Međutim, to se ne događa, nego se reagira u stilu “što vi nama solite pamet, to nije dobrosusjedski”. Volio bih da hrvatske dužnosnike zaista smeta kada netko uspoređuje današnju Hrvatsku s NDH. A da ih zaista smeta, onda bi gradonačelnik Dubrovnika bio smijenjen već idućeg dana nakon što je na skupu rekao “Za dom spremni”, isto kao i ministar branitelja koji mu je pljeskao. To govori o našem licemjerju”, smatra Klasić.
Sjeme revizionizma spram ustaštva i NDH, posijano 1990-ih, sada stiže na naplatu, kaže Klasić.
“Zato nam svatko može soliti pamet. Ponekad s pravom, ponekad posve neutemeljeno, poput Vučića. Nismo bili najdosljedniji i često se trebamo vaditi iz toga. Izvikivanje ustaškog pozdrava i isticanje ustaških simbola ne izaziva uvijek jednaku i nedvosmislenu osudu u Hrvatskoj. To, naravno, svatko može iskoristiti i naravno da to mnogi koriste za svoje interese”, zaključio je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
