Kada se govori o lažnim akcijama, govori se o zavaravanju potrošača.

“Imamo te akcijske prodaje u trgovačkim centrima, gdje se onda najavljuje potrošačima, najčešće putem kataloga ili reklama, da je nešto vrlo povoljno. Naravno, ljudi odluče kupiti nešto, dođu u potrošački centar, i onda se ispostavi da tih artikala više nema. Kad pitate prodajno osoblje, odgovor je: sve smo prodali, jer tamo piše do isteka zaliha. To je jednostavno nevjerojatno, imali smo slučajeva da ljudi dođu u 7:10, prodavaonica se otvara u 7 i više ničega nema. Kakve su to zalihe kad je u 10 minuta sve prodano? Radi se o klasičnom zavaravanju potrošača, gdje su potrošači nemoćni jer ne možete ništa napraviti. Ljudi najčešće ostanu i kupe nešto i što nisu planirali, što trgovcima ide u prilog. Tu nema inspekcije nigdje – kad i prijavimo, ne odrade to kako bi trebalo”, komentirala je za HRT Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP).

Što se tiče akcija za prehrambene proizvode, događaju se slične situacije – kupci dolaze kupiti proizvod kojeg nema. Knežević kaže kako su za to krivi oni koji organiziraju takve akcije.

“Kriva je uprava tog društva. Ne smije se to više tolerirati, tih je situacija sve češće”, napominje i dodaje kako bi sve ove situacije trebale biti važne tržišnoj inspekciji, čak i kad se radi o sitnicama.

“Ako je nešto oglašeno da se može kupiti po tim uvjetima, onda bi trebalo biti dostupno pod tim uvjetima”, ističe. Kaže kako pri kupovini proizvoda na akciji treba biti pažljiv, jer je u reklamama i katalozima točno naznačeno koji je proizvod, kojih dimenzija i koje količine na akciji.

U velikim trgovačkim centrima na moru trenutno su velike gužve i događaju se razne, nekad namjerne, a nekad nenamjerne, prevare. Knežević preporučuje da svaki kupac kontrolira svoj račun.

“Onog trenutka kad se maknemo od blagajne, treba odvojiti minutu i pregledati jesu li cijene onakve kakve smo gledali kad smo kupovali i je li zbroj kakav bi trebao biti – ako to ne odgovara, uvijek se treba obratiti ili na blagajnu ili na info pultu, to se uvijek rješava u korist potrošača, ako potrošač reagira”, priča Knežević.

Kaže kako su Hrvati potrošači koji se malo žale.

“Od naših sto potrošača koji imaju problema, samo se četiri žale. Za usporedbu s Nijemcima od sto koji imaju problema, samo se četiri ne žale. Uvijek kažemo da se morate žaliti, jer druga strana misli da nema problema ako mi ne reagiramo”, objašnjava.

Knežević napominje kako potrošači moraju biti informirani i znati svoja prava te kako ta prava iskoristiti.

“Postoje udruge i postoji u Ministarstvu telefon na kojem će biti upućeni kako postupiti. Svaki potrošač se može javiti i dobit će uvijek odgovor”, kaže.

Što se tiče materijalnih nedostataka proizvoda te povratka ili servisiranja istih, Knežević kaže kako se nedavno mijenjao zakon o obveznim odnosima koji ih regulira.

“Mi smo predložili da taj razumni rok, koji nas sve muči i u Hrvatskoj je jako relativan pojam, za pametne uređaje bude popravni rok 7 dana, a za sve ostale 30 dana. Čekati nešto da se popravi 7 mjeseci nema smisla. Naravno da nas je Ministarstvo odbilo i to nije htjelo ni razmatrati”, požalila se Knežević te dodala kako bi takvo rješenje bilo na opće zadovoljstvo.

“Nije ni trgovcima u interesu da im se neka roba stalno reklamira i vraća, niti tim servisima da popravljaju, niti tim proizvođačima da imaju loše proizvode”, govori.

Kaže kako se u slučaju neispravnog proizvoda kupac uvijek treba pismenim putem obratiti trgovini gdje je proizvod kupljen, napisati u čemu je problem i definirati što točno želi – novi proizvod ili povrat novca.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram