Nakon izborne nedjelje i prvog kruga predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, dvojica vodećih kandidata nastavljaju kampanju - drugi krug održat će se 2. travnja. Aktualni predsjednik i kandidat Demokratske partije socijalista Milo Đukanović s nešto više od 35 posto glasova i kandidat Pokreta Europa sad Jakov Milatović s nešto manje od 29 posto glasova pokušat će uvjeriti građane Crne Gore da su oni najbolji izbor za predsjednika te države s nešto više od 600 tisuća stanovnika, članice NATO saveza i kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, koju od ljeta 2020. godine obilježava permanentna politička kriza.
O tome je večeras u Pressingu Ilija Jandrić razgovarao s dobrim poznavateljem crnogorskih prilika, politologom, dugogodišnjim profesorom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i aktivnim članom Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, dr. Dragutinom Lalovićem.
Na pitanje li ga iznenadio rezultat prvog kruga izbora u kojem je Milo Đukanović dobio 35 posto, a Jakov Milatović 29 posto, politolog Lalović kaže da ga je rezultat iznenadio.
“Nije me iznenadilo to da je Đukanović dobio najviše, iznenadilo me to da je njegov protukandidat, Milatović, jer je po svemu, po svim anketama, svim mišljenjima kompetentnih ljudi u Crnoj Gori i izvan nje, Mandić bio taj koji je bio predestiniran, da se nađe sa tet-a-tet s Đukanovićem u drugom krugu. očekivalo da neće biti pobjednika u prvom krugu, već će se odlučivati u drugom, a to je jako dobra okolnost. Mislim da ne bi bilo dobro da je bilo tko dobio u prvom krugu, jer bi to stvorilo jednu atmosferu koja bi dodatna pojačala podjele i konflikte u Crnoj Gori”, smatra Lalović.
Smatra i da se glasačka mašinerija DPS-a, Đukanovićeve stranke, nije počela urušavati. “Ne bi to tako trebalo formirati”, kaže Lalović. Dodaje da se DPS već neko vrijeme pokušava snaći u opozicijskoj situaciji. “A ta opozicijska situacija, je njemu nalagala da se pokušava konstuktivno jer je Vlada bila sastavljena na jedan neobičan način u kojem je većina bila više protiv vlastite Vlade od njih kao opozicije”, smatra Lalović i dodaje da je u toj konstruktivnosti je trebalo sačuvati i vlastiti opozicijski identitet, a glavna funkcija je opozicije da čuva državu i opći interes od moguće uzurpacije izvršne vlasti.
“U tome je sam Đukanović imao ulogu jer je neobično da netko tko je predsjednik republike bude opozicija. On je bio šef opozicijske stranke i istovremeno predsjednik republike”, kaže Lalović i dodaje da zbog toga Đukanović nije bio predsjednik svih građana i naglasio da je to po njegovom sudu pogrešno.
Rekao je da je Đukanović pokušao da promjeni DPS i naglasio da je od prošlih parlamentarnih izbora jasno da DPS nema koalicijskog potencijala da vodi Crnu Goru. “Budući da nitko ne želi s Milom Đukanovićem ući u koaliciji ni s DPS-om, to se moralo odraziti i na ove izbore”, rekao je politolog.
Na pitanje je li Milatović u prednosti u drugom krugu zbog podrške DF-a, Demokrata, URE i može li automatski se zbrojiti tih 60 posto glasova iz prvog kruga i odnijeti pobjedu, Lalović kaže da ako ostavimo iznenađenje po strani, moramo zaključiti da je crnogorskom elektoratu dosta starih lica i da su potrebni neki novi ljudi.
Spomenuo je i da je Milatovićeva stranka odnijela veliku, nezapamćenu pobjedu u Podgorici na lokalnim izborima. “Takav rezultat od nekog tko je tek formiran, nije moguć, pa se postavlja pitanje kako je ipak moguće da su oni to uspjeli i tko stoji iza toga. A iza toga stoji Srpska pravoslavna crkva kao glavni politički akter u Crnoj gori. Ona je to od sredine 90 ih godina do dana danšenjaga i to u kontinuitetu”, rekao je Lalović i naglasio da SPC ima nekoliko struja te da je donedavno dominantna bila ona Amfilohijeva.
“Amfilohije je davajući pristanak na to da Crna Gora bude nezavisna, bez obzira na svoju velikorspsku koncepciju, čak promjenio i ime crkve u Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Naravno, s ambicijom da onu drugu ne prizna, da on bude jedina, ali čak se usudio i da ono “Srpska” izbaci iz naziva crkve”, kaže Lalović.
Podsjeća da je on zaslužan za pobjedu koalicije na izborima 30. kolovoza, da je zaslužan za formiranje vlade, što je podigao litijaške i druge mase i proteste protiv tadašnje vlasti.
Rekao je da su u toj vladi bili i Jakov Milatović i njegovi suradnici iz Pokreta Europa sada. “Dva lidera tog pokreta su iz Amfilohijeve, Krivokapićeve ekipe i trebaju biti ocjenjivani po tome koliko su uspješni bili u toj vladi”, rekao je Lalović i dodaje da su očigledno, tijelom sudjelovanja u vlasti, shvatili da moraju pružiti alternativu ideološkim rascjepima u vladi. Rekao je da oni ni ne ističu svoju ideologiju i pretvaraju se kao da u Crnoj Gori nije bilo ničeg prije njih.
Kaže kako je vlada u kojoj je Milatović bio ministar dijelom nije bila politička vlada, već tehnička te da se tako Milatović i njegovi suradnici u Poretu Europa sada tako i ponašaju. Smatra kako je to tipično obilježje populizma.
Govorio je i o tome da je Jakov Milatović u vrijeme dok je bio ministar digao mirovine u Crnoj Gori sa 140 na 250 eura te da se pri tom postavlja pitanje odakle im novac za to. Podsjetio je da je Crna Gora jako puno zadužena i da su mjere koje su Milatović sa suradnicima radili u vladi, od dizanja mirovina, ukidanja doprinosa na zdravstvo populističke mjere koje se financiraju dizanjem kredita i javnog duga.
Stvarni lider pokreta Europa sad Milojko Spajić diskvalificiran je kao kandidat jer je zatajio da ima državljanstvo Srbije, tek onda je umjesto njega uskočio Jakov Milatović, a profesor Lalović kaže kako im je to dijelom pomoglo jer uopće nema zakonske prepreke da netko tko ima dva državljanstva se kandidira na izborima. Također smatra i da je dijelom upravo da defamacija Spajića pomogla Milatoviću da osvoji ove glasove i uđe u drugi krug.
Lalović kaže da je razlika izmeđe Milatovića i Alekse Mandića, otvorenog prosrspkog kandidata, ta što Milatović pristaje na svoju državu, a Mandić ne. “Mandiću se nikad ne bi moglo vjerovati da bi on mogao biti predsjednik Crne Gore kao nezavisne države”, rekao je profesor Lalović. Podsjetio je i da je Amfilohije, bez obzira na sve njegove izjave i politike nije nikad bio protiv neovisne crnogorske države.
Hoće li Milatović u drugom krugu pobijediti i na pitanje je li ovo gotova utrka, Lalović kaže da ga ovi izbori podsjećaju na prve izbore u Crnoj Gori 1997. godine. “Tada je Đukanović postao predsjednik iako mu nisu davali šanse da može u tome uspjeti. I u prvom krugu, Đukanović je, za razliku od sadašnje situacije, on je gubio. Bilo je osam kandidata, a Đukanović je u drugi krug ušao s Momirom Bulatovićem tadašnjim predsjednikom Crne Gore”, podsjetio je Lalović i dodao: “u drugom krugu je Đukanović se razletio po Crnoj Gori, poduzeo sve što je mogao i vrlo tijesno pobijedio. S time da ni Bulatović ni veliki dio srpskog korpusa u Crnoj Gori, nije priznao te izbore. Od tada se ne priznaje Đukanovića”.
Kaže da je sada u Crnoj Gori situacija takva da nije važno tko je protivnik Đukanoviću već je njegovim protivnicima važno da Đukanović padne.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!