Stanje u primarnoj pedijatrijskoj zdravstvenoj zaštiti vrlo je loše zbog kroničnog nedostatka liječnika, svako deseto predškolsko dijete je bez pedijatrijske skrbi i prijeti urušavanje cijelog sustava, upozoreno je u srijedu na skupu u Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK).

Hrvatskoj nedostaje 75 pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, što je 23 posto od planirane mreže Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), rečeno je na sastanku na kojem su sudjelovali i predstavnici HZZO-a, Ministarstva zdravstva, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Hrvatskog liječničkog zbora.

Prijeti urušavanje sustava primarne pedijatrijske zaštite

Prema mreži HZZO-a, potrebno je 330 timova, a ugovoren je 281 tim, od toga njih 28 bez nositelja tima. Uz manjak liječnika dodatno zabrinjava to što je prosječna dob primarnog pedijatra 55 godina, a čak 40 posto ih je starije od 60 godina.

Pritom je 14 posto pedijatara koji trenutno rade u primarnoj zaštiti starije od 65 godina pa ispunjava uvjete za punu starosnu mirovinu, tako da se u sljedećih pet godina očekuje gubitak od još najmanje 40 primarnih pedijatara.

Interes za zapošljavanje pedijatara nije velik pa se postavlja pitanje kadrovske održivosti sustava ako se žurno ne krene rješavati problem.

Pedijatar izdvaja 90 minuta za dijete godišnje

Najteža situacija je u Koprivničko-križevačkoj, Varaždinskoj, Međimurskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji, gdje oko 50 posto ordinacija predviđenih mrežom nema ugovoreni tim ili nositelja tima.

Predsjednica Povjerenstva za primarnu zdravstvenu zaštitu HLK-a Ines Balint kaže da HZZO propisuje standard od 850 djece po jednom timu, pri čemu je minimum 637, a maksimum 1062 djece po timu.

Trenutno je hrvatski prosjek oko 1300 djece po pedijatru, što znači da primarni pedijatar za svako dijete može odvojiti samo 90 minuta godišnje, naglasila je.

“Želimo saznati na koji način zdravstvena administracija planira riješiti probleme i u kojem roku”, rekla je Balint ocijenivši da Hrvatskoj prijeti potpuno urušavanje primarne pedijatrijske zdravstvene zaštite, što će imati dalekosežne posljedice na cijelo zdravstvo.

Trebalo bi razgovarati i o standardima i normativima u pedijatriji s obzirom da se, zbog nedostatka kadrova i velikog opterećenja pedijatara, predloženi Plan i program mjera zdravstvene zaštite neće moći ispuniti, pogotovo jer se pedijatrima nameću nove obaveze i zadaće.