Ljiljana Papić već je 18 godina SOS mama u dječjem selu Lekenik. U tom je periodu na neki način odgojila i usmjerila 27 djece u daljnji život. O tome kako se na to odlučila i koje razlike uočava između uloge biološke majke i one SOS mame razgovarala je s našom Natašom Božić Šarić u ovotjednom izdanju Točke na tjedan.
Ljiljana Papić za početak je otkrila kako se uopće našla u ovom poslu: “Moja kćerka, koja je sad odrasla, našla je oglas na internetu. Planirala sam tada raditi udrugu za djecu, imala sam neke ideje. U tom trenutku mi je rekla: ‘Mama, ovo je posao za tebe'”, započinje posvećena SOS mama.
Na pitanje voditeljice Nataše Božić Šarić je li posao isti kao što je očekivala prilikom prijave, kaže da nije bilo baš isto. Ističe i da je puno zahtjevnije biti SOS mama u usporedbi s “normalnom” mamom.
“Djeca nose svoje traume, nose posljedice života iz kojeg dolaze. Najzanimljivije je što kroz taj dio spoznajete na neki način širinu i spektar njihovog iskustva, života. Stavljate se u njihove cipele”, govori ona.
Najbitnija kvalifikacija – ljubav
Što se tiče posebnih kvalifikacija i edukacija potrebnih za bavljenje tim zahtjevnim i plemenitim poslom, Papić odgovara da su imali dodatno školovanje, no ipak su najbitniji:
“Razumijevanje, suosjećanje, empatija, ljubav i podrška. Najbitnija je ljubav koja nosi taj dio.”
Ljiljana trenutačno u SOS kući brine za troje djece: “Jedna djevojčica je otišla u zajednicu, jedan dječak se vratio u svoju biološku obitelj, a jedno dijete je posvojeno. U prosjeku je u kući petero do šestero djece”, otkriva.
Koliko je u kontaktu s djecom koja odlaze iz zajednice, koja se osamostale?
“Ostajemo u kontaktu, no tu bude raznoraznih promjena. Promjena kod odlazaka u zajednicu, kod posvojenja, kod vraćanja u biološku obitelj, naravno ako za to postoji mogućnost. Bude teško”, iskrena je i dodaje: “Vodi vas misao da će djeci biti dobro. Ako im ne bude dobro na neki način smatrate da možda nisu trebali otići”, govori.
27 sudbina
Otkriva da je odgojila čak – 27-ero djece. To je 27 sudbina.
Kako se ona sama nosi s tim izazovom – odgajanjem djece koja dolaze s velikim problemima i koji pogotovo trebaju nježnost i pažnju?
“Pokušavamo im pružiti osjećaj da su sigurni, da su zaštićeni. Da nema nikakve opasnosti koja dolazi prema njima, da zaista mogu izraziti i posvetiti svom životu potpuno normalno, bez stresora, rizika ili opasnosti”, tumači ona.
Što je najteže u poslu? Koliko je teško pridobiti povjerenje djece?
“Teško je. Neka se otvore prije, neka kasnije. Tek nakon određenog vremena i prilagodbe, kroz svakodnevni život, igru, školovanje, dobivate informacije o njihovim prošlim životima. I traumama. Onda na neki način bude pružanje podrške, utjehe, zagrljaja, ljubavi…”
Zajedništvo stvara obitelj
Na pitanje koliko je teško postići dinamiku obitelji u SOS kući kaže da postoji dječjih nesuglasica “ali to je dječje. Svi se na neki način nađu i budu dio obitelji jer svi su toliko dobri u tome da čak se i vani i u školi međusobno brane. To zajedništvo je nešto što nas drži”, otkriva Ljiljana što je najljepši dio njenog humanog posla. Upravo ta humanost ju je kaže, i zadržala u ovom poslu toliko dugo.
“Vi pomažete tom malom biću da odraste danas-sutra u dobru osobu. Da dajete sebe, da ih usmjeravate i učite, pružite najbolje od sebe”, priča ona.
Praznicima i vikendom SOS mame u dječjem selu Lekenik mijenjaju tete.
Djeca nesumnjivo imaju potporu u njoj. Ima li ona podršku kad je njoj teško?
“Imamo potporu stručnog tima, pedagoga, teta, ravnatelja i obiteljskih pomoćnica. Svi surađujemo i to je dobra suradnja za dobrobit naše djece”, zaključuje ona dodajući da je za ovaj posao potrebno mnogo suosjećanja, razumijevanja i ljubavi. Ujedno ga preporuča svakome tko želi rasti i napredovati kao osoba na bilo kojoj razini.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
#related-news_1
#related-news_2
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare