U Pressingu kod Ilije Jandrića gostovao je redatelj Dalibor Matanić. Govorio je o svom novom filmu Zora i strahu o ekstremizma.

“Nekako Zora je nastala prema instinktima i mogli smo biti svjedoci prošle godine kada je krenuo lockdown, korona, potresi koliko ustvari je ta budućnost neizvjesna i nepredvidiva i ta neka vrsta jeze koja se počinje stvarati. Budućnost je scary stuff, radim ovu trilogiju da se ne ponove obrasci prošlosti.

Svakih 40, 50 godina se ponavljaju neki sukobi, konflikt, rat, stalno se kuha neka mržanja, a mislim da generacije iza nas ne smiju upasti u tu zamku. Kada se dogodio Capitol Hill kao da smo predvidjeli to, podsjeća na kraj filma. Krenuli smo u umjetničku analizu što bi to nama budućnost mogla donijeti”, rekao je na početku.

“Svaka usporedba s Lynchom je kompliment”

Na pitanje o ekstremizmu, kaže:

“Neka nova vrsta fašizma, ekstremizma, sve zavisi tko je na vlasti, imate čudnih konzervativnih vladavima, ja sam se uvijek nadao da ćemo se mi nekako izvući i uvijek nekako jesmo, ali Amerika s Trumpom je bila jedan dosta tužan prizor. Treba njegovati humane principe na kojima svijet ostaje”, veli.

Komentirao je i utjecaj pandemije na festivale:

“Cijeli taj sistem festivala se urušio, to je katastrofa bila, od tih online izdanja festivala, ali mislim da je ovo vrijeme pisano za taj film. Jednostavno takovo je vrijeme, fali ta ljudska interakcija, ako sve ostane na virtualnom doći će do nove vrste degradacije”.

Za kritike o filmu Zora rekao je kako su napravili dobar posao ako se promijeni i samo jedan čovjek nakon što odgleda film. “Mislim da smo pogodili jednu intuitivnu žicu”, kaže.

Samir Mila za Večernjak je napisao, u kritici Zore, kako Matanić želi biti hrvatski David Lynch, ali mu baš i ne ide. Na to kaže kako mu je svaka usporedba s Lynchom kompliment.

“Zapadnjački svijet funkcionira na strahovima”

Na pitanje o jezivoj atmosferi u filmu, kaže:

“Mislim da je to neka vrsta komunikacije kako moderni svijet funkcionira. Naš zapadnjački svijet funkciniora na svim mogućim strahovima i stvara se atmosfera jeze”.

Za glumicu Tihanu Lazović kaže da u filmu ima performans:

“Uvijek imamo kada Tihanu, uvijek čekamo njezin koncept, ovjde se dogodio u kadi. Ostavljamo u ovoj trilogiji mjesto gdje ona sama u nekoj nesvjesnoj svojoj fazi i radu na tome, stvori jedan koncept. Uz Tihanu koja je tu jaka, imate i dvojicu dečkiju, Krešo Mikić i Marko Mamić iz Slovenije i dvojicu klinaca koje ne smijemo zaboraviti”.

Govorio je i o kino industriji u vrijeme korone:

“Mislim da više nitko ne zna tko pije, tko plaća. Bit će film u Puli, sada kina, neka ljudi gledaju, mislim da su se zaželili kina. Ljudima sada fali sve što je normalno”.

Istaknuo je i kako je cijela ekipa ponosna na film jer “nema ni grama sala”. “Mislim da će taj film kroz godine sve više dobivati na snazi”, dodaje.

“Suton će biti vrlo opak film”

Prvi film u trilogiji posvetio je baki, Zora je povećena tati, a treći film Suton bit će njegova priča.

“To su sve neke stvari, tri generacije moje kako su koketriale s ektremizmima, svašta se događalo u malim mjestima u kojima su živjeli. Svatko od nas se na svoj način susreo s ekstrmizmima i pobijedio.

Suton će biti vrlo opak film. Bit će krvoločan. Pričat će o nekim stvarima o kojima će se pričati, po meni, na pravi način. U to uključujem i Vukovar. Bit će vezan i za Domovisnki rat. Puno je zla bilo, puno grešaka, mržnje, ova naša jugoistočna Europa, Balkan, puno je previše mržne, ali mislim da su ljudi jako dobri, ali politika ih rešeta kao u loncu”, kaže.

Rekao je i kako bi se Suton trebao snimati kroz dvije godine te da je Zoru bilo zanimljivo snimati u Italiji gdje je Zvizdan bio hit u kinima.

Na pitanje o tome kako je Balkan jednom prilikom nazvao močvarom, kaže kako svaka regija ima svojih problema i prednosti. “Kada vidite ovu malu zemlju, mi ne znamo koliko bogatstvo imamo, a stalno se nešto žalimo. Mislim da trebalmo biti malo više optimistični, iako mislim da je čovjeku to teško kada vidimo sve gluposti koje smo radili”.

Komentirao je i odluke Mađarske da zakonski zabrani promoviranje homoseksualnosti maloljetnicima te činjenicu što Poljska razmišlja o zabrani razvoda.

“Ja bih ih izbacio iz Europske unije. Po meni to nisu postulati na kojima se zasniva EU, ako žele biti dio svoje močvare, neka bježe van. To Europa nije, to je kontinent koji je oduvijek baziran na toleranciji”.

“Još uvijek se borimo s prošlošću”

O stavovima mladih o nasilju, homoseksualnosti i pozdravu “Za dom spremni”, kaže:

“Eto vidite koliko edukacije treba u modernoj Hrvatskoj. Mislim da kad se klinci suoče s pravim tumačenjem povijesti mislim da će brzo naučiti što je neki normalan svijet. Treba biti oštar prema onima koji svaki dan šire mržnju”.

Rekao je i kako se u hrvatskoj 90-ih dogodilo da je “pet likova dirigiralo politiku”.

“Počeli smo se obračunavati s komunističkim nasljeđem, umjesto da smo uzeli najbolje i bježali u zasebnu zemlju. Mi se još uvijek borimo s tom prošlošću, ne da nam šansu da napredujemo. To je razlika između Hrvatske i zapadnijih zemalja koje nisu imale ni dan konflikta. Umjesto da se rješavamo svega toga, mi smo u te konflikte uveli stvari koje su 50 godina stare”, kaže.