Naš Domagoj Novokmet na marginama Dubrovnik Foruma razgovarao je s američkim izaslanikom za zapadni Balkan Matthewom Palmerom.

Svijet se zbog COVID-a preoblikuje. Koliko dramatično?

Mislim da nitko od nas zapravo ne zna odgovor, no COVID je razotkrio temeljne slabosti globalnoga sustava zdravstva. SAD je predan suradnji s našim saveznicima i partnerima kako bismo odgovorili na te slabosti i izazove. Uložili smo značajna sredstva kroz COVAX, međunarodne mehanizme. Bidenova administracija kupila je 500 milijuna doza Pfizerova cjepiva koje ćemo distribuirati po svijetu. To je početak, no čeka nas još mnogo posla.

Iz SAD-a je potekao i prijedlog o ukidanju patenata na cjepiva i pružanja podrške državama koje se suočavaju s najvećim problemima, no taj prijedlog nije naišao na podršku.

Možete li ponoviti pitanje?

Prijedlog o ukidanju patenata na cjepiva došao je od SAD-a, ali nije naišao na podršku.

To su pitanja za koja trebamo globalnu raspravu i pristup. SAD i njegovi saveznici imaju priliku biti predvodnici u tom pogledu. Važno je da se udružimo kao međunarodna zajednica i zajedno odgovorimo na ove izazove.

Ali kad govorimo o cjepivu, problem nije samo intelektualno vlasništvo. Tu je i problem proizvodnih kapaciteta. Svijet nije bio spreman za takvo što i ovo nije problem koji će se riješiti ove ili sljedeće godine.

Istina. Ali mislim da moramo izvući pouke iz ovoga iskustva, utvrditi nedostatke glede reakcije i pobrinuti se da kada i ako se ovo ponovi, budemo bolje pripremljeni i da znamo kako pravovremeno reagirati.

S druge strane, predsjednik Biden rekao je da je domoljubna dužnost cijepiti se kad se obraćao onima koji su i dalje neodlučni. Ni u Hrvatskoj se ljudi baš ne žure na cijepljenje. Što bi bio najbolji pristup prema onima koji i dalje imaju nedoumice oko cjepiva?

Kao prvo, slažem se s predsjednikom, držim da je važno da se cijepe svi koji mogu. Cijepio sam se prilično rano i za mene je to bio privilegij. Cjepiva su izuzetno medicinsko postignuće i pružaju nam priliku da obuzdamo ovaj kobni virus. No situacija zahtijeva da ljudi ulože taj dodatni napor. Shvaćam da su ljudi rezervirani, ali to je nešto što dugujemo našim sugrađanima. Nisam se cijepio samo da zaštitim sebe nego i vas i vašu obitelj, cjepiva tako funkcioniraju. Izvanredno je što su nam sva ova cjepiva dostupna i što su tako brzo razvijena. A sada je na svima nama da iskoristimo ovu priliku i okončamo ovo.

To vas pitam jer se ovih dana o tome u Hrvatskoj vodi golema rasprava. Vlada razmišlja o pritisku kroz potpore tvrtkama kao vid motivacije. Smatrate li da je u ovoj situaciji bolje motivirati ljude, nego uvoditi pravila?

Ne bih komentirao hrvatski pristup, ali u SAD-u smo imali niz načina kako potaknuti ljude na cijepljenje. Organizirali su lutriju, mislim da je Ohio organizirao lutriju sa zgoditkom od milijun dolara. Dijelili su besplatne krafne ljudima koji su se cijepili, u nekim su barovima dijelili besplatno pivo… Sjajno je tako poticati ljude, ali držim i da je vrlo važno da ova cjepiva smatramo darom, nevjerojatnom prilikom da se pobrinemo za sebe, svoje obitelji i svoje zajednice. Uz to ide odgovornost i obveza. Baš kao i moj predsjednik, snažno potičem da se što prije cijepe svi koji to mogu.

Ovo nije jedini izazov s kojim se svijet suočava. Usredotočeni smo na mnoge otvorene probleme kao mediji i javnost. Što će iz perspektive SAD-a biti najveći izazov u sljedećih šest mjeseci ili godinu dana u pogledu situacije u svijetu? Hoće li to biti Afganistan nakon povlačenja američkih snaga? Strahujete li zbog tamošnjeg razvoja događaja?

Ne, COVID je i dalje najveći izazov. To je prioritetno pitanje…

U redu, a drugi najveći izazov?

Mislim da možemo odabrati mnoge stvari i pružiti argumentaciju zašto je baš to drugi najveći izazov. Ako pogledamo širi kontekst, rekao bih da je sljedeći najveći izazov, i to ne samo u sljedećih šest mjeseci nego i u daljoj budućnosti, pitanje klimatskih promjena. Moramo kolektivno djelovati na globalnoj razini i učiniti sve u borbi protiv klimatskih promjena te zadržati globalne temperature na najnižoj mogućoj razini.

A Afganistan?

Afganistan je svakako pitanje koje stvara zabrinutost. Predsjednik je bio jasan da ćemo povući vojsku iz Afganistana, za što je donesen i plan. Želim istaknuti zahvalnost na snažnom partnerstvu s NATO-om i našim saveznicima, uključujući Hrvatsku, u Afganistanu tijekom svih ovih godina. Kao što je i predsjednik Biden rekao, budućnost Afganistana sada je u rukama Afganistanca.

Strahujete li vi zbog razvoja događaja?

Držim da svakako postoje zabrinutosti, stvari na koje moramo obratiti pozornost. Bit će važno zadržati prisutnost u Afganistanu, predsjednik je bio vrlo jasan i u vezi s time. Američka vojska odlazi iz Afganistana, ali ne i SAD. Predani smo Afganistanu i našem partnerstvu s Afganistanom, prisutni smo ondje. Svakako nas očekuju izazovi, ali kao i uvijek, postoje i neke prilike.

Vratimo se na Balkan, posebni ste predstavnik za zapadni Balkan. Kako biste opisali trenutačnu situaciju u regiji? Je li ugrožen politički napredak ostvaren tijekom svih ovih godina?

Strategija SAD-a temelji se na našoj želji da pomognemo napretku ove regije na njezinu europskom i transatlantskom putu. To je naša strategija i nešto što je u fokusu naše uključenosti već barem 20 do 25 godina. To znači članstvo u Europskoj uniji svih država zapadnog Balkana, članstvo u NATO-u za sve koje imaju tu ambiciju. Uspjeli smo u tome da Crna Gora i Sjeverna Makedonija postanu 29. i 30. članica NATO-a, smatram da je to golemo postignuće koje doprinosi miru i sigurnosti u regiji. Prespanski sporazum između Skoplja i Atene stubokom je transformirao diplomatski krajobraz u regiji na vrlo pozitivan način i otvorio put Grčkoj da poveća angažman na zapadnom Balkanu, pozitivno doprinese u pogledu gospodarstva, energetike i diplomacije. Vrlo je važno da države zapadnog Balkana shvate da je europska perspektiva stvarna, da su vrata otvorena te da je put označen i dobro osvijetljen. No zabrinut sam da države zapadnog Balkana imaju razloga vjerovati da je EU institucionalno manje entuzijastičan u vezi s proširenjem i procesom pristupanja nego što je to bio u prošlosti i da prepreke članstvu u EU-u značajno rastu. Od posebne je važnosti da EU nađe način kako da ispuni obvezu prema Sjevernoj Makedoniji i Albaniji i pokrene međuvladinu konferenciju te otvori pretpristupne pregovore.

Previše vremena provedenog u “čekaonici” može biti opasno.

Slažem se. No ono što je najvažnije, Albanija i Sjeverna Makedonija obavile su svoju zadaću. Provele su teške reforme, poduzele političke rizike, a Sjeverna je Makedonija poduzela goleme političke rizike. U Europskom vijeću je prošlog ožujka postignut dogovor da se proces pokrene, no došlo je do zastoja. Stoga je vrlo važno da Europska unija pokaže da izvršava obveze i ispunjava obećanja. Skoplju i Tirani dala je određena obećanja i sad ih mora ispuniti. Isto tako, pozivam EU da liberalizira vizni režim za Kosovo, Kosovo je to višestruko zaslužilo. To bi državama zapadnog Balkana bila jasna naznaka da je europska perspektiva živa i da je najbolji izbor za te države.

A spor između Srbije i Kosova? Što očekujete u tom pogledu?

Izuzetno nam je drago što su se Beograd i Priština ponovno ozbiljno uključili u ovaj proces. SAD snažno podupire dijalog uz posredovanje EU-a. Dobro i blisko surađujemo s Miroslavom Lajčákom, koji predvodi ove napore na strani EU-a. Miroslav i ja smo dobri prijatelji i partneri u ovom poslu. Nedavno smo zajedno bili u Prištini i Beogradu kako bismo naglasili da SAD i EU stoje rame uz rame u pogledu podrške dijalogu koji će dovesti do potpune normalizacije odnosa Beograda i Prištine. Posrijedi su teška pitanja. Kad bi ovo bilo lako, već bi odavno bilo riješeno.

Biste li se usudili nagađati o datumima?

Mislim da nema previše svrhe ni koristi od nagađanja o datumima, ali doista je važno da se obje strane upuste u ozbiljne razgovore o problemima i onome što trebaju jedna od druge te da utvrde točke kompromisa nužne da ovaj proces krene naprijed.

Spomenuli ste Crnu Goru… Što mislite o trenutačnoj političkoj situaciji u toj zemlji, i to ne samo kada govorimo o unutarnjoj politici nego i u pogledu financijskih pitanja koja se odnose na Kinu? Što mislite da bi u sljedećem razdoblju bilo najvažnije za Crnu Goru?

Crna Gora je američki saveznik. Crna Gora je i hrvatski saveznik. Duboko cijenimo taj odnos, a crnogorska vlada predana je zapadnjačkom putu i ispunjavanju obveza kao država članica NATO-a, dobra je i odgovorna članica Saveza. Predana je reformama nužnima za napredak na putu prema EU-u i to je nešto što izuzetno podupiremo. Crna Gora prvi put u povijesti uči kako živjeti s kohabitacijom. Predsjednik i premijer dolaze iz različitih stranaka, što predstavlja izazov u svakom demokratskom društvu. Kohabitacija nije laka u Francuskoj, ali ni u SAD-u, gdje imamo vlastitu inačicu kohabitacije. Ali kao saveznici i partneri bit ćemo uz Crnu Goru tijekom ovog procesa i pružati joj podršku glede članstva u EU-u. Što se tiče Kine, duboko smo zabrinuti zbog prisutnosti Kineza na zapadnom Balkanu i njihovih namjera, a u Crnoj Gori svakako postoji duboka zabrinutost o prirodi ugovora potpisanih s Kinom o izgradnji one autoceste koja nikamo ne vodi, kako je opisuju u Crnoj Gori. Diljem ove regije, ali i po cijelom svijetu, Kinezi redovito provode dužničku diplomaciju. Državu privuku nekim projektom, ulaganjem u infrastrukturu sa skrivenim “udicama”, a te se države zatim nađu u neodrživoj financijskoj situaciji. No evo baš je jučer crnogorski ministar financija najavio refinanciranje duga koje će Crnoj Gori uvelike pomoći upravljati dugom na odgovoran način. Odao bih veliko priznanje crnogorskoj vladi i ministarstvu financija na uspješnom dovršetku ovih napora uz niz uglednih međunarodnih financijskih institucija, uključujući i nekoliko njih koje nam dobro poznate.

Idemo malo sjeverozapadnije. Bosna i Hercegovina… Iste su teme aktualne već mnogo godina, perspektiva Daytona, tri konstitutivna naroda… Što mislite da će se dogoditi u BiH, osobito u pogledu budućnosti Daytonskog sporazuma?

Državni tajnik Blinken poslao je pismo trojici članova Predsjedništva BiH u kojem stoji da SAD 2021. smatra godinom prilika za BiH. Ovo je rijetka neizborna godina koja otvara mogućnost za rad na silno potrebnim reformama izbornoga zakona i značajnim gospodarskim reformama koje se već neko vrijeme najavljuju. Surađujemo sa svim stranama te podupiremo ovaj proces i napore. Željeli bismo dogovor o reformi izbornoga zakona koja uključuje ograničene i ciljane ustavne promjene koje će pomoći BiH sa statusom države kandidata za članstvo u EU-u i odgovoriti na zabrinutosti o kojima se raspravljalo na europskim sudovima, što se osobito, ali ne i isključivo odnosi na presudu u predmetu Sejdić i Finci.

Kakav biste kompromis željeli vidjeti između ciljeva koje su otpočetka otvoreno navodile, recimo, hrvatska i bošnjačka zajednica?

Ne želim prejudicirati ishod ovog procesa. Nama je važno da sustav bude funkcionalniji i europskiji, da odgovara na zabrinutosti ključnih dionika, da je to nešto što može biti usvojeno kroz političke procese u BiH, uključujući podršku koja je nužna da se osiguraju ustavne promjene koje će biti dio ovog procesa. Mi podupiremo, potičemo i olakšavamo dijalog između dionika kako bi oni mogli postići dogovor o nužnim kompromisima.

A što mislite da svakako treba izbjeći u tom procesu?

Sve što nas vraća unatrag, sve što će državu odvesti u suprotnom smjeru od onoga koji bismo željeli, a to je europskiji pristup, izborni sustav koji je usklađen s europskim normama i vrijednostima te koji pomaže da BiH postane ozbiljan kandidat za buduće članstvo u Europskoj uniji.

Ovoga će se vikenda u Bosni i po svijetu održati komemoracija žrtvama Srebrenice. Ove smo godine dobili presudu Mladiću, Stanišiću i Simatoviću, ali političke figure u regiji i dalje se nisu spremne suočiti s realnošću masakra u Srebrenici, barem ako gledamo iz hrvatske perspektive.

Mislim da je to istina i činjenica koja zabrinjava. Ono što se dogodilo u Srebrenici ne može se poreći, prema međunarodnom je pravu utvrđeno da je počinjen genocid. Izuzetno je važno da se svi u regiji i svijetu s pijetetom toga prisjećaju, priznaju da se u Srebrenici dogodio genocid i pobrinu se da se takvo što nikada više ne ponovi u ovoj regiji ni igdje u svijetu. Mislim da je važno i istaknuti prirodu međunarodnog pravosuđa, ne samo u pogledu Srebrenice nego i šire. Tu nije riječ o utvrđivanju kolektivne krivnje, nego o utvrđivanju krivnje pojedinaca za odluke koje su donijeli kao pojedinci i pozivanju na odgovornost za te odluke.

Prijeđimo na Hrvatsku i našu perspektivu. Dvije teme koje će biti spomenute i na Forumu, a jedna je povezana s temom o kojoj smo već razgovarali… Riječ je o različitim inicijativama koje mogu biti korisne za Europsku uniju i države, ali koje možda mogu i otvoriti neka pitanja. Inicijativa triju mora i Inicijativa Kina + 17.

Sjedinjene Države snažno podupiru Inicijativu triju mora i cijene hrvatsko vodstvo u tim naporima. Na tu inicijativu gledamo kao na priliku za osnaživanje regionalne povezanosti, omogućava nizu država da zajedno rade na komunikacijskim kanalima, infrastrukturi i prijevozu koji idu u smjeru sjever-jug, kao i istok-zapad, što je dosad bio tradicionalan smjer europske infrastrukture. To je ujedno i platforma za suradnju više država koje tako mogu utvrditi zajedničke prioritete te ulagati u realizaciju projekata povezanih s tim prioritetima. Držim da se ova inicijativa pokazala kao veoma vrijedna. Što se tiče Inicijative Kina + 17, sada je to Kina + 16 i mislim da se taj broj smanjuje. Smatram da države koje sudjeluju u ovoj inicijativi više baš i nemaju entuzijazma u vezi s time i da ne vide previše prednosti u svemu tome. Od inicijative su imale vrlo malo koristi, a cijela priča služi kao svojevrsna kineska predstava. Držim da su države sve osjetljivije na ovu vrstu kineskih egzibicija više zbog PR-a nego zato što imaju neke zamisli od kolektivne vrijednosti. Kao i uvijek, pozivam države koje sudjeluju, europske zemlje, da dobro sagledaju sve ovo i zapitaju se što dobivaju od toga ili pak Pekingu nešto daju ni za što.

Kao što sam rekao, o tome će biti govora i na ovom Forumu. I pitanje za kraj… Kako gledate na poziciju Hrvatske u cijeloj toj situaciji? Kako gledate na najveće izazove s kojima se suočavamo i što bismo trebali tražiti od svojih partnera i prijatelja?

Hrvatska je za SAD važan saveznik, daje važan doprinos NATO-u i važan je akter u Europskoj uniji. Cijenimo to partnerstvo i naš odnos te pozdravljamo ulogu Hrvatske kao lidera u jugoistočnoj Europi, liderstvo kroz Inicijativu triju mora, kao i NATO-u. Što se tiče najvećih izazova s kojima se Hrvatska suočava… Opet bih rekao da je COVID najveći izazov s kojim se ne suočava samo Hrvatska nego i svi mi. U tom se pogledu Hrvatska može osloniti na partnerstvo s Amerikom u smislu kolektivnog odgovora. Želimo se pobrinuti da pomognemo ne samo svojim građanima nego i partnerima, saveznicima i cijelom svijetu. Zajedno kao saveznici i partneri imamo priliku pokazati istinsko vodstvo glede ovog pitanja. Trebamo iskoristiti tu priliku, što i činimo.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.