Smiju li i koliko dugo tugovati njegovatelji nakon smrti osobe s invaliditetom o kojoj se brinu? Nakon izmjene zakona roditelji njegovatelji imaju pravo na deset mjeseci naknade da bi imali vremena za tugovanje i novi početak. No, ako o osobi s invaliditetom kao njegovatelj skrbi sestra, brat ili bračni partner, onda istog trenutka kad njegovana osoba umre gube socijalnu naknadu. Ministarstvo socijalne politike procijenilo je, naime, da emocionalna povezanost majke i djeteta i recimo sestre i brata nije jednaka. Drugim riječima, Ministarstvo birokratski mjeri nečiju tugu i na temelju toga određuje pravo na financijsku naknadu.
“Bez obzira na sve ja bi ponovno sve prošla i ponovno sve za njega napravila.” Alisa Šimić kaže to za svoju životnu priču koja traje već 11 godina. No nije ni slutila da će od svega morati ponavljati borbu s državom.
“Moj suprug Marko ostao je nepokretan 2012. uslijed srčanog aresta, ostao je nepokretan i nekomunikativan. Tada smo imali troje maloljetne djece o kojima sam morala brinuti. Bila sam poput samohrane majke. Svaki dan ga dižem u kolica, pomoću dizalice, izvedem ga u dnevni boravak ili na terasu ako je lijepo vrijeme.”
Kažu roditelje i djecu ne možeš birati, partnera možeš. Ona je svojeg odabrala, za život.
“Njega gledati kako se muči, otkrivati što je s njim. U konstantnom sam stresu i smatram da je meni isto za oporavak potrebno određeno vrijeme da bih se oporavila, mogla socijalizirati i uključiti u tržište rada.”
Samo roditelji pate?
Država i Ministarstvo po novom Zakonu ne vide Alisu isto kao druge njegovatelje.
“Ne umanjujući povezanost i brigu o osobi s invaliditetom koja se njeguje, teško se može pretpostaviti jednak intenzitet emocionalne povezanosti roditelja i djeteta u odnosu na emocionalnu povezanost njegovatelja i osobe s invaliditetom koju njeguje, pa je ovim izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi upravo naglasak stavljen za olakšavanje teške životne situacije roditelja ili njegovatelja koji njeguje dijete s teškoćama u razvoju.”
Ovakvom odgovoru ministarstva prethodila je borba kroz godine prosvjeda i pregovora. Ni slutili nisu nakon svega da će premijerovom odlukom u ožujku pravo na naknadu 10 mjeseci nakon smrti bolesne osobe imati samo roditelji.
Ivana Jelić i njena sestra s Downovim sindromom ostale su mlade bez roditelja. Same na svijetu.
“Hoćeš pozdravit? Hajde, hajde. Drugim riječima ja sam nju voljela i bili smo povezani dok ja nisam napunila 18 godina. Mi smo bez roditelja ostali kad je ona imala 10 godina. Svaka čast, kažu nam povezanost i briga, ali prava nisu ista.”
Marica Mikulić iz Sjena kaže – roditelj njegovatelj sam, ne želim podjele.
“Sve benefite koje su roditelji trebali ostvarit s izmjenama zakona, naši socijalni radnici nisu upućeni i nisu dobili upute iz Ministarstva kako ostvariti benefite, dok se recimo jako jasno zna što vi ne možete. Smatramo da nije u redu da ih se izostavi iz ove priče jer oni su dio nas i ne treba ih dijeliti.”
I Ivanka Barić iz naše prethodne priče, koja brine s obitelji o nepokretnom suprugu, ne zna zašto ih se odvaja na temelju emocija. Za Ministarstvo i Vladu ima poruku:
“Ne znam ja, mene je sram evo… Ne postoji, ne postoje čak ni vrste ljubavi ili hoćeš ili nećeš, ili ljubiš ili ne ljubiš to je strašno… Tko je taj tko znači teško pretpostavlja, ja bih voljela vidjeti tu osobu kako je on, ona ili skupina ljudi, kako su oni to zaključili.”
Čak i da postoji skala tugovanja u psihologiji, ona ne bi smjela razlikovati budućnost onih koji su cijeli svoj život u svoju bol i ljubav uložili, a onda bez nje i ostali.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare