U rubrici TNT Rješenje razgovaralo se o modelima bolje prevencije, liječenja i suradnje javnog i privatnog sektora na korist pacijenata oboljelih od karcinoma. Gostovali su Natalija Dedić Plavetić, vd pročelnica Poliklinike i Klinike za onkologije KBC Zagreb i Dragan Schwarz, ravnatelj poliklinike Radiochirurgija i Mario Šekerija, iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Kada je riječ o smrtnosti od karcinoma, Mario Šekerija ne vjeruje da su trendovi u Hrvatskoj posebno loši. Smatra da se dogodio veliki napredak u liječenju bolesti, ali isto tako ističe da još uvijek jasno vidimo da postoji neprihvatljivo velik udio bolesnika koji se otkrivaju tek u kasnijem stadiju.
“Rak nije jedna bolest, već skupina različitih bolesti koje imaju različite rizične faktore i različite načine liječenja. Ponekad se zna dogoditi da na razini populacije dobijemo nešto kod jedne vrste raka, a gubimo kod drugih. Ja bih na temelju podataka koje imamo o obolijevanju i umiranju od raka izdvojio par stvari: vodeći uzrok smrti zadnjih godina je rak pluća. Gotovo 3.000 života godišnje gubimo na rak pluća. Što se tiče trendova smrtnosti od raka pluća, imamo ravnu liniju u zadnje vrijeme s malim poboljšanjem, no to skriva priču da kod muškaraca već godinama smrtnost od raka pluća pada, većim dijelom zbog pada pojavnosti bolesti, no sve što na razini populacije dobijemo kod muškaraca, gubimo kod žena. Kod žena je smrtnost od raka pluća u velikom porastu”, dodao je.
Trenutak kada pacijenti dolaze do bolnice, u Hrvatskoj je u vrlo visokom stadiju bolesti. Dr. Dedić pričala je o ključnim kadrovskim i infrastrukturnim izazovima zbog kojih dolazi do ovog problema: “Velika je razlika među županijama u postotku odaziva one populacije koja bi se trebala odazvati na poziv za mamografiju svake dvije godine. Mi imamo visok odaziv na sjeveru, a niski odaziv na jugu. Ljudi se ne odazivaju, što se u nekim zemljama i penalizira. Nisam sklona penalizaciji populacije. Da bi nekog penalizirali, morali biste imati puno bolje programe edukacije. Ja sam osobno više za to da se kroz medije i školovanje djece zapravo stvori svjesnost našeg stanovništva o tome da rano otkrivanje nije smrtna presuda.”
Osvrnula se i na Nacionalni strateški okvir protiv raka: “Bila mi je izuzetna čast biti dio skupine stručnjaka koji su radili na tome. Činjenica je da u Hrvatskoj uvijek donesemo neki dokument samo kako bismo rekli da imamo nacionalni plan protiv raka, no sada su na potezu svi sudionici u sustavu koji bi trebali osigurati sredstva i zapravo pokrenuti sve procese koji su jako lijepo napisani na papiru. Mi smo rado sudjelovali u tome”, kazala je.
Već godinama u hrvatskom drutšvu, posebice u sektoru zdravstva traje rasprave o tome koliko privatne bolnice pridonose efikasnosti liječenja pojedinih bolesti, a koliko odvlače resurse iz javnog sektora. Doktor Schwarz ističe kako razdvajanje javnog i privatnog sektora ne bi trebalo ni biti tema, već ono što se pacijentu može pružiti: “Radiochirurgija radi već sedam godina i uspjeli smo implementirati neke tehnologije koje nisu dostupne u cijeloj našoj regiji i zbog toga smo nedavno potpisali ugovor s Bosnom i Hercegovinom. Njihovi pacijenti se liječe u Radiochirurgiji na teret njihovog državnog osiguranja”, kazao je dodajući: “Svi će reći da ugrožavamo javni sektor, ali nastojimo da to bude što manje. Transferi postoje iz jedne klinike u drugu i u javnom sustavu. Što se tiče pacijenata, naše su operacije skupe. Dio tih pacijenata dobije naše drugo mišljenje, a onda se najčešće odu operirati u javne bolnice te rijetko dođu kod nas. Zarađujemo na drugim pacijentima, na stranim pacijentima. Mi smo na tržištu cijele regije i nemamo samo pacijente iz Hrvatske.
Upitana imaju li u javnom zdravstvu prostor, ljude i aparaturu da budu konkurentni, dr. Dedić odgovara: “Da. Ja sam veliki fan javnog zdravstva i javnog školstva. A ne bojim se ni krađe pacijenata jer pacijenata ima toliko puno da prostora ima i za dr. Schwarza i za mene, ali voljela bih i da postoji privatna ustanova koja bi uzela pacijenta od početka do kraja. U ovom trenutku ta skrb je fragmentirana, moji pacijenti idu negdje, ali jednako tako mislim da ne bi bilo loše da se nekakvo specifično i sustavno onkološko liječenje primjenjuje privatno za indikacije koje HZZO ne pokriva. Veliki je problem da ne možemo pacijentu unutar javnog zdravstvenog sustava primijeniti lijek za koji znamo da je učinkovit, ali nije na listi našeg osiguravatelja.”
Put pacijenta kroz zdravstveni sustav je teško prohodan, a jedan od načina kako se pravilno nositi s ovim problemom je Nacionalna onkološka baza podataka: “Pomogla bi jako. Ja sam epidemiolog i naučeni pristup mi je da imam podatke pomoću kojih vidim što ću dalje. Mi imamo unutar registra za rak podatke koji su na populacijskoj razini, ali da bismo mogli specifičnije i detaljnije uči u tu priču, potrebni su i detaljniji i finiji podaci”, kazao je Mario Šekerija.
Upitan postoji li plan kako riješiti problem s regijama koje stoje lošije s preventivnim probirima, odgovara: “Tu tri razine prevencije igraju ulogu. U spomenutim područijima su životne navike lošije, kao i odaziv na program probira i dostupnost zdravstvene skrbi. Ako ćemo imati kvalitetnije podatke, možemo fokusiranije ići prema tome.”
Osvrnuo se i na načine rada na boljem odazivu: “Donesena je odluka da se ide u pilot projekt zamjene vrste testa koji se koristi u ranom otkrivanju raka debelog crijeva, koji ima mnoge prednosti u odnosu na postojeći test. Nadamo se da će olakšanje izvođenja same pretrage doprinijeti i većem odazivu. Te aktivnosti će, nadamo se, doprinijeti sekundarnoj prevenciji, ali moramo smanjiti i pojavnost bolesti kroz životne navike i kroz ravnomjernu dostupnost skrbi osigurati to da imamo slične ishode u različitim regijama.”
Dr. Schwarz smatra da moramo aktivirati i javno i privatno zdravstvo zajedno: “Kada bismo uzeli cijeli privatni sektor, stavili zajedno s javnim i najavili rak protiv karcinoma, vidjeli bismo rezultate za dvije godine”, kazao je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare